Njihovo pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani sadašnji i budući donosioci odluka,

Upućujemo vam otvoreno pismo kojim želimo da vam ukažemo na činjenicu da
dok vi donosite/ne donosite odluke, ignorište/ne vidite, i bavite se važnim i
najvažnijim temama, naša djeca vas čekaju da zaustavite eskperimentisanje
njihovim obrazovanjem, koje traje već neko vrijeme.

Molimo vas da jednom i zauvijek shvatite da je obrazovanje djece najvažnija
tema uvijek i u svakoj situaciji, i da odnos jednog društva prema tome kako će
djeci omogućiti da se obrazuju i uče u normalni i kriznim situacijama, direktno
utiče sjutra na svaki društveni segment. Da, zdravlje je važno jer ako nam djeca
nijesu zdrava sve je uzalud, da ekonomija je važna i za djecu jer njihovi roditelji
moraju da rade da bi upravo njima obezbijedili osnovne uslove za život, da
politika je važna jer bi ta ista politika trebalo da se bavi i zaštitom prava djece…
ali obrazovanje je od posebne važnosti, kratkoročno, dugoročno – svejedno, jer
ako njega shvatimo zdravo za gotovo, sjutra neće imati ko da nas uspješno liječi,
da nam upravlja ekonomijom ni politikom.

Podsjećamo da je đacima u Crnoj Gori oduzet jedan cijeli mjesec školovanja zbog
političkih dešavanja, izbora i pripreme izbora, uz opravdanje da želimo da ih
zaštitimo i spriječimo da se ne zaraze koronavirusom i ne šire infekciju dalje.
Važno je znati i da je u tom mjesecu, kad su djeca „pošteđena“, bilo više nego tri
puta manje aktivno zaraženih koronom u našoj zemlji nego sada.

U tom mjesecu su im i roditelji pošteđeni prava na plaćeno odustvo koje im je
bilo obećano, a sve zbog toga što su nadležne institucije prebacivale
odgovornost s jedne na drugu.

U oktobru smo kao zemlja uspostavili sistem kakav malo ko je uspio da primijeni,
pa smo, između ostalog, djecu koja žive u djelovima zemlje u kojima su škole
poluprazne natjerali da se školuju od kuće, ne razmišljajući o tome da li imaju
tablet, računar, internet ili struju. Podijelili smo im na one koji su važniji i manje
važni po uzrastu, socijalnom statusu, reginu kojem pripadaju, na one koji mogu i
moraju sami da snađu, a nametnuli jedan sistem za sve bez obzira na okolnosti i
uslove u opštinama u kojima žive i u kojima su njihove škole.

Neke smo poslali u klupe, i uveli im mjere za koje smo tvrdili da će im
obezbijediti najsigurnije okruženje u aktuelnoj epidemiološkoj situaciju. Tu se
konačno bilo u pravu, ali smo se potrudili da tu „grešku“ ispravimo brzo. Izmislili
smo i primijenili sistem semafora koji zatvara škole i za dio onih koji su u njih išli,
ali ih u te iste škole šaljemo svako malo na konsultacije i provjere znanja. Sjeli
smo djecu pred računare i tablete, iako im uzrast ne dozvoljava ni toliko da pred
njima sjede, ali ni da budu tehnološki magovi da bi mogli normalno da prate
nastavu, a ni značajan dio njihovih roditelja se u tome ne snalazi. U praćenju
nastave i učenju i mlađima i starijima prolaze sati i gotovo cijeli dani, zatrapavaju
se testovima iz više predmeta u toku jednog dana jer Pravilnike tumačimo kao
preporuke, domaće dobijaju da rade i u večenjim satima i vikednom… Djeci sa
posebnim obrazovnim potrebama smo obezbijedili asistente na daljinu, a
podrazumijevamo roditelje na blizinu jer bez njih ne mogu sami da prate online
nastavu. Najsiromašnijima nosimo školske materijale kod kuće, a očekujemo da
telepatski komuniciraju sa učiteljima/nastavnicima/profesorima. Roditeljima ne
dajemo mogućnost da biraju model obrazovanja njihove djece, iako su oni,
barem u ovoj školskoj godini, za to najodgovorniji.

Nastavnici ne mogu sve da stignu i nije im ni čudo, zatrpani su poslom, imaju i
svoje porodice i živote koje ne uspijevaju da usklade. I oni imaju važne poruke za
nadležne institucije baš kao i roditelji i djeca, ali ih ne čuju. U svemu ovome, ni
oni ni djeca ni roditelji ni relavantne međunarodne i domaće organizacije i
institucije nijesu uvažene ni u procesu planiranja, a ni kada je došlo vrijeme da se
greške ispravljaju.

Poštovani sadašnji i budući donosioci odluka, dok rješavate goruća pitanja i
probleme u našoj zemlji kojih nam ne nedostaje, dok se pripremate da se njima
bavite i planirate ključne ciljeve, molimo vas ne dozvolite više ni dan da prođe da
se ozbiljno ne pozabavite obrazovanjem naše djece. Ne morate sami. Puno je
onih kojima je ova tema izuzetno važna, koji imaju konkretne predloge i ideje i
direktno ih se ova oblast tiče. Vjerujemo da ste toga svjesni, jer sa svih strana
stižu apeli i konkretni predlozi, ali duboko zabrinjava utisak da se sve to stavlja
već predugo na čekanje.

Greške smo napravili, hajde da ih ispravljamo dok još imamo vremena, jer
uskoro može biti kasno. Ne zaboravite da su naša djeca, naše ogledalo i da
nemamo pravo da ih krivimo za bilo šta, kako to obično volimo da radimo. Oni će
samo živjeti rezultate našeg sadašnjeg (ne)rada.