Video
Marija Zogović, prva je djevojka koja je ušla i izašla iz Centra za tretman zavisnica na Kakarickoj gori. Uspjela je da izađe iz paklenog lavirinta i petnaestogodišnju “aktivnu fazu“ zamijeni zdravim načinom života.
Preporučeno
Ovoj hrabroj ženi oporavak je probudio uspavanu ljubav prema planinama, donio “primirje sa samom sobom“, uspješan povratak na Ekonomski fakultet i misiju da spašava mlade živote kroz predavanja na kojima nesebično govori o tamnoj strani svog života.
“Bilo je teško suočiti se sa razlozima zbog kojih sam se drogirala i stvarima koje sam uradila zbog droge. Naročito, gledati se u ogledalu i reći sebi: ,,Marija, tvoj život je jedan veliki promašaj“. Nakon toga, uz podršku stručnog tima, laganim koracima krećem ka vratima izlaza iz godina lutanja kroz lavirinte pakla”, priča Marija.
Kaže kako je njena “aktivna faza” trajala punih 15 godina.
“Juče je bilo tri godine i devet mjeseci kako ne konzumiram nikakve psihoaktivne supstance, uključujući alkohol i cigarete”, dodaje ona.
Onima koji su u problemu poručuje da što prije prekinu radi sebe.
“Kako ne bi gubili vrijeme da istinski žive i uživaju u životu. Pritom, ne treba da ih brine što će reći drugi. Oni ionako nijesu hodali u njihovim cipelama. Čak i njihov oprost nije toliko bitan. Važno je oprostiti sebi”, poručuje Marija.
Kaže da sada ne može ni da postigne sve ono što bi voljela da uradi u toku dana…
“Trebala bi mi cijela strana da nabrojim sve što uradim u toku dana. Nije mi teško da tako funkcionišem. Na taj način stvaram i vrijeme za uživanje, za planinu. Energija mi je takva da me sjedjenje i ležanje umaraju. Grad je divljina, a planina pitomina. Svakome je potreban mir i osluškivanje tišine. Planina to pruža”, priča Marija.
Vratila s ena fakultet, mada priznaje – imala je određeni strah.
“Iako mi je jasna bila želja da okončam studije (očekujem da će to desiti u januaru naredne godine), priznajem, plašila sam se susreta sa mnogo mlađom generacijom. Međutim, već od prvog dana, zahvaljujući profesoru Veselinu Pavićeviću, nailazila sam na prijatna iznenađenja. Lako sam sklapala poznanstva. Za kratko vrijeme okružila sam se koleginicama i kolegama među kojima sam pronašla one sa kojima danas dijelim veoma bliska, prijateljska osjećanja”, kaže ona.
Osim toga, marijina velika ljubav je planinarenje…
“Planinarenjem sam počela da se bavim nakon izlaska iz Centra za tretman zavisnica na Kakarickoj gori. Odlaske na planinu i penjanje vrhova intenzivirala sam posljednjih godinu i po. Popela sam više od 50 različitih vrhova u Crnoj Gori. Neke sam pela i više puta (primjera radi Volušnicu osam puta). Među njima izdvajam izuzetno tehnički i kondiciono zahtjevne vrhove Prokletija kao što je Maja jezerce, potom vrhove Moračkih planina i Komova, naravno i vrhove Durmitora sa naglaskom na Bobotov kuk. Najviši vrh koji sam ispela je Marmolada, 3.343 mnv na Dolomitima – italijanski Alpi. Učinila sam to ljetos na ekspediciji sa PK Visokogorci”, kaže ona.
