UMHCG i Saveza slijepih Crne Gore: Zabrinjava diskriminatorski stav o sposobnostima osoba s invaliditetom

Zabrinjavajuće je koliko Unija poslodavaca pokazuje direktan diskriminatorski stav o sposobnostima osoba s invaliditetom, saopštili su danas izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom UMHCG Marina Vujačić i izvršni direktor Saveza slijepih i predsjednik Savjeta fonda za profesionalnu rehabilitaciju Goran Macanović, reagujući na zahtjeve poslodavaca o smanjenju stope posebnih doprinosa.

Kako ističu, protekle nedjelje u medijima se moglo čitati o zahtjevu poslodavaca da država smanji stopu posebnih doprinosa za zapošljavanje osoba s invaliditetom (OSI), koju pritom poslodavci biraju da plaćaju umjesto da zaposle osobe s invaliditetom, odnosno broj OSI propisan kvotom.

“Naime, Unija poslodavaca Crne Gore je, smatrajući da je sankcija koju su sami poslodavci izabrali kao odgovor na politiku zapošljavanja OSI visoka, uputila Vladi, odnosno njenom Savjetu za konkurentnost, zahtjev o preispitivanju visine posebnog doprinosa, te da istu sa sadašnjih 20 odsto od prosječne mjesečne zarade u godini koja prethodi plaćanju stope posebnog doprinosa smanji na 10 odsto”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je zapošljavanje osoba s invaliditetom očigledno još relativno nova tema, opterećena raznim problemima i izazovima, među kojima je jedan od njih i stav i odnos poslodavaca prema pravu na rad, odnosno sposobnostima osoba s invaliditetom.

“Ipak, s druge strane o pravu na zapošljavanje osoba s invaliditetom skoro da se prije usvajanja posebnog zakona – Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom (2008) – nije ni govorilo, a posebno nije bilo evidencije, niti rezultata u praksi. Izolovani su bili, a i danas su, izolovani slučajevi zapošljavanja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu, i to, po ugovoru o radu, što postojanje ovog Zakona čini neupitno opravdanim”, naglašavaju Vujačić i Macanović.

Ipak, ukazuju, njime nije propisana direktna zabrana diskriminacije osoba s invaliditetom u slučaju ako je poslodavac ne zaposli, već je opet poslodavcima, prije svih, data mogućnost izbora između dvije opcije – da zaposli osobu s invaliditetom, odnosno određeni broj OSI u zavisnosti od ukupnog broja zaposlenih, ili, ukoliko to neće i ne želi da učini, da kao vid sankcije plati poseban doprinos za zapošljavanje OSI, koji će služiti kao podsticaj onim poslodavcima koji zapošljavaju OSI.

“Naime, posebni doprinosi za zapošljavanje OSI se koriste kao subvencije dijela zarade za zaposlene OSI, opreme njihovog radnog mjesta, pokrivanje ličnih troškova asistenta u radu i kao kreditna sredstva pod povoljnim uslovima za kupovinu mašina, opreme i alata potrebnog za zapošljavanje osoba s invaliditetom”, pojašnjavaju u zajedničkom saopštenju.

Zanimljivo je, kažu, onda da onaj koji sam bira da plaća kaznu se buni visinom te kazne, iako je pritom mogao izabrati da bude među „nagrađenima“, odnosno onima koji zapošljavaju OSI i zauzvrat dobijaju subvencije za to.

“Navodeći razloge za zahtjev Unija navodi, između ostalog, da je enormni novac iz godine u godinu koji su poslodavci uplaćivali na ime i za račun profesionalne rehabilitacije ostao neiskorišćen, ne pitajući se pritom, i nikad ne prozivajući državu da namjenski utroši taj novac stvarajući uslove za zapošljavanje OSI”, navode Vujačić i Macanović.

Kako poručuju, osim što Uniju nije ni zanimala politika zapošljavanja OSI, već je sama sa svojim članicama birala „lakši put“ plaćanja posebnih doprinosa umjesto omogućavanja zapošljavanja i zapošljavanja OSI, sada se sjetila da je trošenje novca nenamjensko, ali opet ne jer se time uskraćuje pravo na rad osoba s invaliditetom, kojih danas na evidenciji Zavoda ima i preko devet hiljada, već iz ličnih, isključivo egoističnih razloga.

“Nadalje, kako navode iz Unije, gro tog novca (tri miliona) odvaja se u grant šeme, za koje oni nisu sigurni da daje direktne i pozitivne efekte u pogledu aktivnog uključivanja OSI na tržište rada, imajući u vidu iznos koji se opredjeljuje za tu namjenu, čime Unija čak ističe sumnju na same poslodavce, njihove namjere i sposobnosti da svrsishodno utroše novac, pa ostaje nejasno čije, u stvari, interese zastupa Unija”, upitali su.

Drugi razlog za smanjenje doprinosa, kako navode iz Unije, je što postoje preduzeća koja uplaćuju sredstva u iznosima i više od 10.000 eura ili 20.000, a nemaju uslova za zapošljavanje OSI zbog prirode djelatnosti, a među tim djelatnostima navode građevinarstvo, energetiku, rudarstvo, zaštitu lica i imovine i turizam.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom i izvršni direktor Saveza slijepih i ocjenjuju da je zabrinjavajuće koliko Unija tim pokazuje direktan diskriminatorski stav o sposobnostima osoba s invaliditetom.

“U kojoj to firmi građevinskoj, onoj koja se bavi rudarstvom, turizmom, obezbjeđenjem, odnosno zaštitom lica i imovine, ili bilo kojoj drugoj, su svi zaposleni građevinci, rudari, zaštitari? Ili Unija pokazuje jasan stav da OSI ne mogu biti ni menadžeri, ni izvršioci, ni tehničko osoblje, niti pokrivati bilo koju drugu poziciju. Kako nas to vidi i procjenjuje Unija”, pitali su.

Konstatuju da je građevinska kompanija koja mjesečno plaća više od 20.000 eura po osnovu doprinosa, a koju navode iz Unije, klasičan primjer nespremnosti da se značajan iznos novca usmjeri na stvaranje uslova za zapošljavanje OSI.

“Za 20.00o eura će se opremiti i prilagoditi skoro pa svako radno mjesto za većinu osoba s invaliditetom, a kamoli za 240.000 eura koliko ova firma godišnje uplati. Pritom, da je ova firma izabrala da zaposli OSI ne bi plaćala poseban doprinos već bi ovo bio iznos koji bi koristila iz tzv. Fonda za profesionalnu rehabilitaciju. Uz to Unija u svom obraćanju Vladi pokazuje pogrešan, diskriminatoran i neutemeljen stav o osobama s invaliditetom, odnosno fenomenu invaliditeta, navodeći nemogućnost da one budu zaposlene u ovim granama djelatnosti, imajući u vidu da se poslovi ne mogu prilagoditi vrsti smetnje”, naglašavaju Vujačić i Macanović.

Poručuju da se poslovi se prilagođavaju zbog invalidnosti osobe ili, kako to Unija navodi, smetnje, već zbog prepreka s kojima se suočavaju OSI na radnom mjestu (nepristupačnost radnog mjesta i okruženja, nepostojanje opreme, tehnologije i pomagala…) a koji su često spoljne prirode, izvan same OSI.

“Zabrinjavajuće da ni sada nemamo poziv Unije poslodavcima da zapošljavaju OSI, kako ne bi plaćali poseban doprinos za njihovo zapošljavanje, već imamo zamjenu teza – da je izbor poslodavaca da plaćaju posebne doprinose, u stvari, biznis barijera. Pritom, Unija zaboravlja da su tu “biznis barijeru” sami poslodavci izabrali”, smatraju u UMHCG i Savezu slijepih.

Na kraju, pitaju Vladu da li je svjesna da se činjenicom što je sa sjednice Savjeta za konkurentnost zadužila Ministarstvo rada i socijalnog staranja da razmotri inicijativu i pokuša da je usaglasi s UPCG i predstavnicima udruženja OSI stavila u ulogu medijatora između diskriminatora i diskriminisanih.

“Da li je Vlada svjesna te opasne uloge, u kojoj ona ne štiti diskriminisane, već prihvata da se stav diskriminatora treba razmotriti i prema njemu odrediti jer ga i sama godinama primjenjuje”, upitali su Vujačić i Macanović.