Povodom Svjetskog dana siromaštva, 17. oktobra, UNICEF apeluje da smanjenje siromaštva djece sada bude hitan prioritet Crne Gore, kao i da rješavanje pitanja siromaštva djece u budućnosti bude temelj strategije razvoja zemlje.
„Prilikom suočavanja s izazovnom finansijskom situacijom u zemlji, neophodno je izbjeći smanjivanje budžeta za socijalnu i dječju zaštitu. Da bi se pravovremeno i na efikasan način odgovorilo na potrebe sve većeg broja djece koja rastu u siromaštvu, potrebno je hitno povećati prioritetna ulaganja u sistem socijalne zaštite. Djeca koja rastu u siromaštvu lišena su osnovnih ljudskih prava i nemaju vremena za čekanje. Ona svoje djetinjstvo i adolescenciju žive samo jednom i to sada. Zato moramo reagovati odmah”, ističe šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.
Brza procjena socijalnog uticaja pandemije COVID-a-19, koju je nedavno sistem UN-a sproveo u Crnoj Gori, pokazuje da svaka treća porodica s djecom mlađom od 6 godina ne može priuštiti sve osnovne proizvode za bebe i djecu. Takođe, svaka treća porodica s djecom uzrasta od 6 do 18 godina navodi da ne može priuštiti odjeću i obuću za djecu. Stoga, da bi se obezbijedio odgovarajući životni standard za svako dijete u Crnoj Gori, reforma sistema socijalne zaštite treba da bude hitan i suštinski dio opšte nacionalne strategije društveno-ekonomskog razvoja.
„Siromaštvo je više od nedostatka prihoda. Siromaštvo znači biti lišen mogućnosti razvoja svog punog potencijala. Svako siromašno dijete ima život koji je sputan od početka, jer ono je sputano u svemu što bi moglo biti. To je gubitak za cijelo društvo. Stoga, smanjenje siromaštva treba da počne od prve godine, u ranom djetinjstvu. To je naša kolektivna odgovornost i pravo svakog djeteta. UNICEF je spreman da pruži podršku Crnoj Gori u ovom poduhvatu”, poručuje šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.
Istraživanja pokazuju da visok stepen nejednakosti usložnjava pitanje siromaštva u Crnoj Gori. Na primjer, prosječni prihod najbogatije petine građana Crne Gore je 7,4 puta veći od prosječnog prihoda najsiromašnije petine građana (Eurostat, 2020). Ovaj odnos je znatno iznad prosjeka EU (5,1), a uporedivo visoke brojke mogu se naći u samo nekoliko istočnoevropskih zemalja, uključujući Bugarsku, Litvaniju i Srbiju.
Takođe, postoje značajne geografske razlike koje treba uzeti u obzir u svim naporima usmjerenim ka smanjenju siromaštva. U sjevernoj regiji rizik od siromaštva (37,9%) znatno je veći nego u centralnoj (15,4%) i južnoj regiji (19,6%) i Podgorici (18%) (SILC 2018, MONSTAT).
Preporučeno
Video