Uprava za zaštitu kulturnih dobara radi novo rješenje za sanaciju Vladičine kule na Karuču

Ministarstvo kulture postupilo je po žalbi Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori uloženoj na rješenje Uprave za kulturna dobra za rekonstrukciju i valorizaciju zimovnika Svetog Petra na Karuču, ali nijesu saopštili kakvu su odluku donijeli, već da će Uprava „u zakonskom roku izdati novo rješenje u kojem će otkloniti utvrđene nepravilnosti“, piše Pobjeda.

Iz Fondacije Sveti Petar Cetinjski su prije nekoliko dana saopštili da je Ministarstvo ukinulo rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara koje su oni izdali 23. oktobra 2018. sa uslovima po kojima se mora raditi konzervatorski projekat za sanaciju kulturnog dobra ,,Vladičina kula na Karuču“ na kat. parceli br. 2291 KO Rvaši. Iz Fondacije su upozorili i da sumnjaju da je neko pomogao Srpskoj crkvi, odgađajući slanje rješenja, da dobije na vremenu kako bi uložili žalbu.

INSTITUCIJE

Pobjedi je iz Ministarstva kulture saopšteno da je rješenje po žalbi donijeto u decembru i da u ponovnom postupku, koji je u toku, Uprava za zaštitu kulturnih dobara treba da „otkloni utvrđene nepravilnosti, pri čemu će voditi računa o primjedbama iz rješenja Ministarstva i u zakonskom roku“ izdati novi dokument. Istakli su i da je „u konkretnom slučaju, imajući u vidu spise predmeta, pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska imala pravni interes da učestvuje u postupku“, ali da joj „prvostepeni organ to nije omogućio“.

Vlasnik katastarske parcele i Vladičine kule na Karuču je Crkva Svetog Nikole. Pobjedi je iz Uprave za nekretnine saopšteno da je Zimovnik u vlasništvu ove crkve od 10. septembra 1993. Iz Fondacije Sveti Petar Cetinjski, prošle sedmice, osim što su upozorili da su nepoznate osobe iz državne administracije pomogle Srpskoj pravoslavnoj crkvi da opstruira njihov projekat rekonstrukcije i adaptacije ,,Vladičine kule“, javno pitali i ko u državnoj admistraciji (Uprava za nekretnine, katastar prijestonice ili.. ?) usporava donošenje odgovarajućih korisnih rješenja i odgađanjem omogućava Srpskoj crkvi da i dalje svojata sve hramove u Crnoj Gori, pa i one koji pripadaju pojedinom selu ili seoskoj crkvi. Pitali su i „dokle će se tolerisati takozvana ‘nepoznata lica’ koja su svih proteklih godina crnogorske crkve i manastire jednostavno, bez ikakvih dokumenata, prepisivali u vlasništvo Beogradske patrijaršije, Crnogorsko-primorske mitropolije SPC ili u lično Amfilohijevo vlasništvo?

Interesantno je da su institucije u slučaju rekonstrukcije Zimovnika Svetog Petra postupile efikasno i, za sada, onemogućile realizaciju ovog plana, jer to ne želi Srpska crkva. Ovakva efikasnost, međutim, izostaje kada je riječ o „akcijama“ Srpske crkve, piše list. 

Istina, Amfilohije Radović (poglavar SPC u Crnoj Gori) i njegovi ni ne traže dozvole i saglasnosti. Oni počnu da rade, a nadležni radove „ne vide“ dok ih ovi ne završe, ili dok o tome ne izvijesti, najčešće Pobjeda, i onda počinje „dopisivanje“ institucija – ko što treba da preduzme.

Nikom, naravno, ni ne pada na pamet da „pečatira“ gradilišta. U međuvremenu SPC završi početo i sve ostaje na prepiskama – institucije izdaju raznorazna rješenja da radovi nijesu bili u skladu sa zakonom, obećavaju da će sve biti vraćeno „u prvobitno stanje“, a dograđeno porušeno… Naravno, to se nikada nije dogodilo.

Kao i prethodnih i u 2018. Srpska crkva u Crnoj Gori imala je „neimarske poduhvate“ naočigled javnosti i institucija i još jednom demonstrirala silu i moć u odnosu na državu. O dva je institucije, pričama koje su objavili, obavijestila Pobjeda, iako su oba već bila u poodmakloj fazi.

O trećem obavještenje je stiglo iz Javnog preduzeća „Morsko dobro“. Kako je moguće da o devastaciji zaštićene baštine institucije saznaju tek iz medija, a ne svojim angažmanom i kako je moguće da ni tada nijesu spremne adekvatno da reaguju – odgovora nema.

PRKOS

Pobjeda je krajem maja objavila informaciju da je SPC u porti Manastira Dajbabe sagradila objekat na kojem je već bila „nikla“ pozlaćena kupola, u maniru ruske arhitekture. Odmah su reagovali iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara navodeći da nijesu izdali nikakvu dozvolu SPC da se uz kulturno dobro Manastir Dajbabe izgradi bilo kakav objekat. Uputili su dopis Upravi za inspekcijske poslove za hitno postupanje.

I dok su se institucije „dopisivale“ ko treba da pečatira gradilište objekat je završen – ispostavilo se da su sagradili kapelu u spomen ruskoj carskoj porodici Romanov?! Do danas nema rješenja o uklanjanju ove građevine, jer je SPC u međuvremenu Sekretarijatu za planiranje i uređenje prostora Podgorica predala zahtjev za legalizaciju objekta. U kojoj fazi je ova procedura – nema informacija. Sljedeći graditeljski poduhvat bio je na Rumiji. Institucije su, makar tako tvrde, i o tome obaviještene iz medija.

U oktobru je fotografijama dokumentovano da Srpska crkva kamenom zaziđuje „limenku“ koju su, treba li reći – nezakonito, na Rumiji postavili 2005. i nazvali je Crkvom Svete trojice.

Tadašnjim atakom na planinu, uz podršku helikoptera Vojske zajedničke države Srbija i Crna Gora, Amfilohije Radović je urušio, sada zakonom zaštićeni, Kult Svetog Vladimira. Tradicionalno pripadnici tri konfesije, koje žive u barskom kraju vijekovima, na Trojičindan ili Duhove, iznose na vrh Rumije Krst Svetog Vladimira koji čuva porodica Andrović. Godine 2005. kult je, činom postavljanja limenog objekta, Srpska crkva prigrabila za sebe i svoje vjernike. Uzalud su bila rješenja da se radi o nezakonitom postupku, da objekat treba ukloniti. „Limenka“ je ostala da prkosi crnogorskoj istoriji, tradiciji, kulturi…

Da bi, 13 godina kasnije, Amfilohije i njegovi odlučili, i to i sproveli u djelo, da „limenku“ kamenom utvrde. Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma Pobjedi je nedavno saopšteno kako je Srpska crkva, navodno, postupila po njihovom rješenju i razidala kamenu oblogu na limenom objektu.

Po fotografijama koje je Pobjeda objavila, a koje datiraju od 1. decembra 2018, ne bi se moglo zaključiti da potvrđuju ovu informaciju. Kao ni činjenica da list nije dobio odgovor da li su se inspektori uvjerili da je kamena obloga zaista i uklonjena. Ono što se vidi na fotografijama je da je limeni objekat sada „utvrđen“ kamenom, a na pojedinim mjestima izviruju daske. Da li su postavljene da štite kamenu oblogu koja je ostala ili su daske tu iz nekog drugog razloga, ne zna se. „Limenka“, obložena ili utvrđena kamenom – svejedno, i dalje je na Rumiji.

Iako je predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković saopštio da će biti uklonjena. Nedavno je, međutim, na pitanje novinara kada se može očekivati eventualno uklanjanje objekta na vrhu Rumije, odgovorio da ne bi „sada o tome“.

– To je isto pitanje kao i kada ćemo ukloniti za sada utvrđenih 40.000 nelegalno izgrađenih objekata. Nema razlike između bilo kojeg nelegalnog objekta u državi – naglasio je Marković.

Kakva će biti sudbina najnovijeg građevinskog poduhvata Srpske crkve – takozvane krstionice na vodi, na Ostrvu cvijeća kod Tivta, još se ne zna. Inspektori „Morskog dobra“ u decembru su obavijestili Ministarstvo održivog razvoja da su obilazeći teren zatekli ekipe koje grade krstionicu i pontu.

Ministarstvo je naložilo Srpskoj crkvi da ukloni objekat. Oni to, naravno, nijesu uradili u ostavljenom roku i sada je na Ministarstvu da angažuje „treće lice“ da to učini. Kada će i hoće li naći „treće lice“ pokazaće se u danima pred nama. U novoj godini.