Video
Vaskršnju poslanicu Janikija prenosimo u cjelosti:
“Vaskrsenje Hristovo iz mrtvih glavni je događaj i temelj svete pravoslavne vjere. Dogodio se u istoriji, ali svojim značenjem nadilazi istoriju i sve što se u njoj zbivalo. Osmišljava istoriju i ljudsko življenje, vremensko i prolazno prožima vječnošću, oblači nas u netruležnost.
Prva propovijed vaskrsenja Hristovog potiče od anđela, pa od žena mironosica i od apostola.
Za njegove učenike važno je bilo da ga vide tjelesnim očima, ali još važnije da ga prepoznaju duhovnim vidom. Sveta Marija Magdalina pri prvom viđenju pomisli da je gradinar, ali ga prepozna tek kada je Vaskrsli pozva po imenu. Luka i Kleopa prvo mišljahu da je on stranac dok su s Njime išli za Emaus. Radovala su se i gorjela srca njihova dok im objašnjavaše Pisma, ali Ga prepoznaše tek pri lomljenju hljeba kada se otvoriše njihove duhovne oči. Ukazujući na prednost duhovnog vida Gospod reče svom apostolu Tomi, ali i svima nama: „blaženi koji ne vidješe, a vjerovaše“, jer je istinska vjera duhovni vid i unutrašnje oko duše.
Zbog toga, blaženstvo duhovnog viđenja i proslavljanja Hristovog vaskrsenja pripada svima hrišćanima, od apostolskih vremena do danas i ubuduće. Naša pashalna radost je iste prirode i izraza kao i apostolska, iako nažalost, manjeg obima i to samo zbog naše, manje ili veće, otuđenosti od Boga. Iako smo u zabrinjavajućoj mjeri otuđeni ovaj praznik nam vraća istinsko osjećanje da smo djeca Božija, sinovi i kćeri Oca našeg nebeskoga, kroz Sina Njegovog raspetog i vaskrslog Isusa Hrista.
Svoju pobjedu nad smrću Spasitelj nije zadržao samo za sebe nego je sve vjerne svih vremena i pokoljenja udostojio da budu učesnici Njegove pobjede i sapričasnici slave Njegovog vaskrsenja. Na temelju tog ključnog događaja spasenja roda ljudskog zasnovano je naše zajedništvo.
Zajednicu Crkve Božije kojoj pripadamo Sveti apostol Pavle je sagledao kao živi i nedjeljivi organizam kojem je Hristos glava, a mi hrišćani njegovi udovi i braća među sobom. Zato je neprihvatljivo da se u Crkvi prave podjele i razdori po nacionalnoj, ideološkoj, stranačkoj ili po bilo kakvoj drugoj osnovi. Hrišćanska ljubav prevazilazi podjele, miri zavađene, zacjeljuje bratske rane; velikodušna je, prašta i ne zlopamti, izgrađuje u istini i dobroti porodičnu i svaku drugu zajednicu, sjedinjava različito, a od prirodnih razlika među ljudima, polovima, uzrastima čini bogatstvo, harmoniju i ljepotu ljudskog života.
Neprocjenjivi dar Božiji je sabornost vjernih u Crkvi; prožeta je blagodaću Isusa Hrista, ljubavlju Boga Oca i zajedništvom Svetoga Duha. To blagodatno iskustvo stiču svi koji učestvuju u svetim bogosluženjima, hrane se i osvećuju Svetim Tajnama Hristovim. Oni se obnavljaju vječnim novinama Božijim.
Svjetlost Hristovog Vaskrsenja obasjala je sve ljudske golgote i put svima koji stradaju, trpe i žive za Ime Njegovo. Zrake Trosunčane Svjetlosti pokazuju put svakom čovjeku objavljujući slavu neprolaznog Carstva Božijeg.
Hrišćanska pobjeda, obasjana svjetlošću koja je zasijala iz Groba Gospodnjeg je dokaz nanadmašive ljubavi čiji je smisao u oslobađanju, a ne u porobljavanju drugog. Hrišćanin diše istinom vjere, u beznađu širi nadu, u tamu unosu svjetlost. Čovjek koji je obasjan slavom vaskrsenja Hristovog postaje neustrašivi svjedok nepobjedive ljubavi.
Uznoseći svoj um i usmjeravajući svoje biće ka istini Hristovog vaskrsenja i Božijoj ljubavi, ovaj svijet, naše življenje u njemu i odnose među ljudima možemo da učinimo boljima na šta smo svi prizvani bez razlike. Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, jedan od najvećih svjedoka vaskrsenja u našem vremenu, podsticao je ljude da se takmiče u dobru čuvajući i izgrađujući međusobni mir. Svako drugačije nadmetanje ili sukobljavanje nije od Boga, a društveno je nekorisno i štetno. Izgrađujmo našu otadžbinu Crnu Goru slušajući Svetog apostola Pavla: „Budite među sobom blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama“.
U ove svijetle praznične dane sa blagodarnošću Bogu i cijelom blagočestivom narodu sjećamo se prošlogodišnjih nezaboravnih litija za odbranu vjere, svetinja, pamćenja, časti i obraza u Crnoj Gori kao narodnog vaskrsenja i duhovnog obnovljenja. Prevazilaženje ranijih podjela, izmirenje, svenarodna jednodušnost, međusobno razumijevanje su kroz muku, na litijama stečeno duhovno bogatstvo koje treba čuvati po svaku cijenu.
Vaskrsenje Hristovo oslobađa nas od svih strahova, pa i onog najvećeg, iskonskog, straha od smrti. Nažalost, strah od smrti je u naše dane paralisao i usporio čitav svijet. Ne klonimo duhom, položimo svoju nadu u Boga, čuvajmo jedni druge, poštujmo medicinu kao što je poštovao i Sveti Sava prvi Arhiepiskop srpski o čemu postoje opširna svjedočanstva u njegovim spisima.
Uznesimo svoje usrdne molitve vaskrslom Gospodu za sve oboljele, za heroje našeg vremena – ljekare i medicinski osoblje i za sve one koji njeguju i hrabre bolesnike.
Tajna vaskrsenja Hristovog se upečaćuje i projavljuje u životu vjernih. Put vaskrsenja je put radosnog života, put u novi raj, koji je ispunjen božanstvenom slavom, put u novi život dostojan čovjeka.
Preporučeno
Neka bi nas časni oci sveštenici, monasi i monahinje, draga braćo i sestre obasjala svjetlost Hristovog vaskrsenja, da sjedinjeni sa Hristom u vječnom Carstvu odbacimo sve što nas odgoni u tamu grehovnu i odvlači od Sunca Pravde. Objedinimo se u vjeri, dobru i ljubavi da bismo mogli radosno uskliknuti: Hristos voskrese iz mrtvih, smrću smrt uništi i svima u grobovima život darova! HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!”.
