Kritiku na račun „pojedinaca iz Akademije“ koji su na sjednici Predsjedništva CANU 8. jula 2022. godine usvojili stav i uputili ga Vladi Crne Gore (kao strani pregovaraču sa SPC), mitropolit Joanikije je saopštio prilikom uručivanja Ordena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovica prvog stepena čelniku Ustavnog suda Miloradu Gogiću, predsjedavajućem u momentu kada je ta institucija razmatrala i odbila incijative za ocjenu ustavnosti Temeljnog ugovora.

Joanikije uručio orden Gogiću; FOTO: Mitropolija

Joanikije je u besjedi napravio paralelu između Gogića, kojeg veliča da je imao skoposti da sudi po božjim i ljudskim zakonima u korist SPC, dok je sa druge strane „oprao“ akademike, odnosno Predsjedništvo Akademije da je nezakonito istupalo. Podsjetimo, CANU je tada, tokom svojevrsne javne rasprave o dometima, efektima i spornim detaljima dokumenta koji je duboko dijelio crnogorsko društvo, ukazala na nedostatke nacrta TU, koji će dovesti do brisanja naziva pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ukidanja titule arhiepiskopa i problematičnog sadržaja člana 7, koji se odnosi na imovinsko-pravna pitanja.

Uprkos tome, Temeljni ugovor je potpisan tajno u Vili „Gorica“ 3. avgusta 2022. godine. Ustavni sud je u januaru i aprilu ove godine većinom glasova u oba navrata odbio incijative za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti tog ugovora, kao i djelova njegove preambule.

Ofanziva na dobra 

Za razumijevanje Joanikijevog upiranja prsta u akademike ne može se zaobići pravna ofanziva zastupnika pojedinih cjelina SPC u Crnoj Gori koje su minule dvije godine inicirale ili već obavile upis prava svojine na desetinama crkava, objekata ali i grobalja a da za to ne postoje validni pravni osnov za uknjižbu. Pratilo ih je žmurenje širom otvorenih očiju državnih institucija, u atmosferi potencijalne korupcije i kršenja zakona na koja ne reaguju ni imovinsko-pravni zaštitnici, niti crnogorsko pravosuđe.

Posebno se kontekst Joanikijeve reakcije može bolje sagledati ako se pročita drugo poglavlje u Prilogu 2 stava Predsjedništva CANU, objavljenog 8. jula 2022, povodom tada publikovane radne verzije ugovora Vlade sa SPC.

U njemu se navodi da je nepotrebna i pravno neprihvatljiva „Odredba člana 7 stav 4 radne verzije Temeljnog ugovora po kojoj se država obavezuje da u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, eparhije Budimljansko-nikšićku, Mileševsku, i Zahumsko-hercegovačku“.

Predsjedništvo CANU je tada dalo argumentaciju za ovakav stav u kojem se prvo ukazuje na to da je, prema Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokretnosti, (član 112) obaveza organa uprave nadležnog za katastar nepokretnosti – da vrši upis.

Podsjećaju da postupak upisa počinje prijemom zahtjeva za upis ili isprave na osnovu koje se o upisu odlučuje po službenoj dužnosti.

,,Prema tome, obaveza upisa je zakonska obaveza nadležnog državnog organa, pod uslovom da su ostvarene formalno-pravne i materijalno-pravne pretpostavke za uknjižbu. Ponovno naglašavanje ove zakonske obaveze nadležnog državnog organa u Temeljnom ugovoru je nepotrebno i neuobičajeno”, naveli su tada iz CANU.

Istakli su da se zahtjev za upis prava i činjenica u katastru nepokretnosti usvaja rješenjem i dozvoljava upis uz određene pretpostavke.

A to je, kako se navodi, moguće ako prema podacima katastra nepokretnosti nema smetnje za upis; da je zahtjev u skladu sa sadržinom podnesene prijave te da je isprava po vrsti, formi i sadržini ispunjava uslove za upis na nepokretnostima. Na osnovu toga je, podsjeća se, organ uprave dužan da po ovom zahtjevu odluči u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

Osnov za upis svojine 

Predsjedništvo CANU je u ovom dijelu podsjetilo da su u katastru nepokretnosti kao samostalni imaonici (vlasnici) i dalje upisani brojni manastiri i crkve.

,,Da bi se uknjižba u odnosu na njih kao knjižnih prethodnika izvršila na druge pravne subjekte, potreban je punovažan osnov za upis (zakon, izvršna odluka nadležnog organa, isprava o pravnom poslu sačinjena u skladu sa zakonom). Nedostatak nekog od ovih pravnih osnova činilo bi uknjižbu nezakonitom. Temeljni ugovor ne može biti punovažan pravni osnov za uknjižbu (iako se u tekstu ugovora izričito ne kaže). Isto tako nije uobičajeno da se njime „pojačava“ izvršenje zakonske obaveze nadležnog državnog organa, pod uslovom da su ostvareni uslovi za uknjižbu”, potencirali su iz CANU.

Uporedo, ukazali su da se Temeljnim ugovorom ne može riješiti svojinsko-pravni režim na pravoslavnim manastirima, hramovima i drugim crkvenim dobrima.

– U Crnoj Gori su ova pitanja isuviše složena i zahtijevaju podrobnu analizu i rješenja. Čini se da se ona ne mogu riješiti bez donošenja specijalnog zakona o svojini vjerskih zajednica u kome bi se uvažila tradicija, običaji, rješenja OIZ za Knjaževinu Crnu Goru, rješenja Ustava pravoslavnih konzistorijuma, pozitivno-pravnih rješenja, uporedno-pravnih rješenja, kao i rješenja i standardi u pravu EU – naveli su tada iz CANU.

U svojinsko-pravnom smislu, SPC kao samostalno pravno lice nije vlasnik pravoslavnih hramova, crkava, manastira i drugih nepokretnosti u Crnoj Gori, osim onih na kojima je pravo svojine kao samostalno pravno lice stekla „darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“

Čini se da je mitropolit Joanikije duboko svjestan težine akademskog stava, kojim spori ustavnost i prihvatljivost člana 7 Temeljnog ugovora, ali je većinski stav sudija Ustavnog suda, na čelu sa bivšim, sada odlikovanim, predsjednikom Gogićem bio da je sve u redu i da nema ništa sporno.

Iz te odluke Ustavnog suda Joanikije crpi pravo da utemeljene, pravno argumentovane stavove nekih od najvećih stručnjaka i doktora jurisprudencije koje ova zemlja ima nazove „sramotom koja se ne može oprati“. Samo što netaktički to izgovara sa svečanosti na kojoj odlikuje tog istog sudiju Gogića ordenom za zasluge što je držao stranu Srpske pravoslavne crkve, konstatujući da ga je sam Bog poslao da bude tu kad treba…

Ta Joanikijeva prigodna izjava ima težinu u svjetlu činjenice da većina sudija Ustavnog suda, osim Dragane Đuranović i Budimira Šćepanovića, koji su izdvojili mišljenje, nije razumjela ili shvatila sadržinu upozorenja CANU u predvečerje potpisivanja spornog Temeljnog ugovora.

Posebno dijela za koji je Predsjedništvo CANU ocijenilo da je takođe nepotreban i pravno neprihvatljiv, a odnosi na odredbu člana 7, stav 2 radne verzije TU, po kojem država jemči Crkvi „(čitaj SPC)“ nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu, u skladu sa pravnim poretkom države.

U obrazloženju ovakvog stava navodi se da Ustav Crne Gore (član 58, stav 1) jemči pravo svojine fizičkom i pravnom licu, a da zaštitu od neopravdanog miješanja države u mirno uživanje svačije imovine propisuje i član 1 Protokol br 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

,,Sa ova dva opšta pravna akta najviše pravne snage pravo svojine svakog subjekta u Crnoj Gori je normativno zajamčeno, tako da je dodatno jamčenje ugovorom suvišno i neuobičajeno”, navedeno je u stavu CANU.

Pravni položaj crkvenih ustanova 

Takođe, prilikom pojašnjavanja konteksta njihovog obraćanja naveli su da do danas važe neke pravne odredbe i principi koji nijesu mijenjani gotovo 150 godina.

– Prema Opštem imovinskom zakoniku (član 14, stav 1, član 716, član 801 stav 1) i Ustavu pravoslavnih konzistorijuma (član 99, stav 2) Cetinjski manastir i drugi manastiri, pravoslavne crkve i druge crkvene ustanove samostalna su pravna lica (imaonici), a to znači vlasnici pokretnih i nepokretnih stvari koje su „dobili darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“. Ova crkvena dobra se ne mogu „nikako prodavati ili inače ustupati bez naročitog dopuštenja Vlasti“.

U ovom slučaju država se pojavljuje kao davalac saglasnosti na ugovor o otuđenju, a ne kao vlasnik crkvenih dobara.

,,Ovaj svojinsko-pravni režim, koji je važio u Knjaževini Crnoj Gori, nije se zakonitim načinom mijenjao do današnjeg dana. Kao dokaz tome su na stotine manastira i crkava upisanih u katastar nepokretnosti na njihovo ime, kao samostalnih imaonika (čitaj: pravnih lica – vlasnika). Takođe, ovi imaonici su i danas aktivno i pasivno legitimisana lica u sporovima pred sudovima i drugim državnim organima”, naveli su tada iz CANU.

Cetinjski manastir je samostalno pravno lice, a Hram Hristovog vaskrsenja vlasništvo Mitropolije, a ne SPC 

Predsjedništvo CANU nigdje u stavu nije sporilo da su u Crnoj Gori vlasnici pojedinih zakonito stečenih hramova, crkva, zgrada i drugih nepokretnosti i Mitropolija crnogorsko-primorska i eparhije Budimljansko-nikšićka, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka, kao samostalna pravna lica.

,,Nesporno je takođe da SPC, kao njen organski dio, čine i Mitropolija i eparhije. Međutim, u svojinsko-pravnom smislu, to nije tako. Naime MPC i eparhije su samostalna pravna lica (vlasnici) isto kao što je to i SPC sa sjedištem u Beogradu. To dalje znači da su one pojedinačno samostalni vlasnici pravoslavnih crkava, manastira, hramova i drugih nepokretnih dobara koje su stekle darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“, navodi se.

Iz principa isključivosti prava svojine, prema ocjeni iz CANU, proizilazi pravilo po kome na jednoj stvari ne mogu postojati dva ili više prava svojine.

,,Tako na primjer: pravo svojine na dobrima Cetinjskog manastira kao samostalnog pravnog lica (imaonika) isključuje pravo svojine Mitropolije crnogorsko-primorske ili pravo svojine SPC ili pravo svojine nekog drugog pravnog subjekta. Takođe, pravo svojine MCP na Hramu Hristovog vaskrsenja isključuje pravo svojine SPC ili nekog drugog pravnog subjekta i slično”, navodi se u stavu Predsjedništva CANU.

Dodaje se da prema tome, u svojinsko-pravnom smislu, SPC kao samostalno pravno lice nije vlasnik pravoslavnih hramova, crkava, manastira i drugih nepokretnosti u Crnoj Gori, osim onih na kojima je pravo svojine kao samostalno pravno lice stekla „darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“.

,,Zbog toga je pravno neprihvatljivo da se pravo na manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima, (samostalnim imaonicima-pravnim licima, Mitropoliji, eparhijama Budimljansko-nikšićkoj, Mileševskoj i Zahumsko-hercegovačkoj i drugim upisanim vlasnicima) jemči svim vlasnicima koji su pravo svojine upisali po punovažnom pravnom osnovu upravljenom na prenos prava svojine. Nevlasnicima se to pravo ne može jemčiti, jer ga nemaju. Isto važi i za ona pravna lica koja su pravo svojine upisala u katastar nepokretnosti bez punovažnog pravnog osnova. Takva uknjižba je nezakonita.

Ustavno i konvencijsko jemčenje prava svojine nije potrebno dodatno garantovati Temeljnim ugovorom svim nespornim vlasnicima”, bio je stav Predsjedništva CANU.