Više nuspojava na rusku nego na Astra Zeneka vakcinu

Vratila se, na poziv direktorice Doma zdravlja dr Branke Purlije, 25. januara, a na konstataciju da, s obzirom na to da je u penziju otišla u decembru, izgleda kao da je bila godišnjem odmoru, kaže da joj „i nije bio baš neki odmor“, jer je imala drugih obaveza. U tom momentu joj se muž razbolio, dobio je koronu i onda je praktično o njemu brinula, jer nije bio smješten u bolnicu nego je ostao na kućnom liječenju.

Na pitanje kako je odlučila da bude zdravstveni radnik, kaže da je tada imala potpuno druga interesovanja. Igrom slučaja te godine se, prisjeća se Branka, otvorio smjer za sanitarne tehničare, što joj je bilo primamljivo, jer se govorilo da će kao prva generacija imati posao. Drugi razlog je što nije morala da ide od kuće, iz Podgorice.

Čitav radni vijek provela je u HES-u.

– Godinu i po sam radila u mikrobiološkoj laboratoriji, to je bio početak mog radnog staža u barskoj bolnici. Radila sam šest mjeseci na Institutu za javno zdravlje, koji je tada sprovodio projekat „Prevencija za sve“, sa kompletnim ljekarskim pregledima isprogramiranim za starosnu dob ljudi od 60 godina. Nažalost, taj projekat nije zaživio u Crnoj Gori, od tog momenta se i prestaje sa preventivnim pregledima – prisjeća se Unkašević.

Nekada

U vrijeme kada je počinjala, u HES-u vakcinisala je sve generacije stanovnika, pomorce, ljude koji putuju…

– Moj početak u HES-u vezan je za pokojnog dr Petra Vuksanovića, koji je bio načelnik. Tada je ova služba imala odsjeke epidemiologije, zdravstvenog vaspitanja, dezinfekcije, statistike, prvi u Crnoj Gori imali smo otvorenu telefonsku liniju i savjetovalište za borbu protiv side. Međutim, dolaskom izvjesnih stručnjaka u Ministarstvo zdravlja, ukida se i zdravstveno vaspitanje i zdravstveno prosvećivanje i mi se svodimo na higijenu i epidemiologiju. U sklopu epidemiologije ostaje vakcinacija i ja od tog momenta radim vakcine za međunarodni saobraćaj i masovne vakcinacije, koje su se tada sprovodile za gripu, kad smo mi na odjeljenju davali u toku jednog dana 700 do 800 vakcina. Za sedam dana smo znali da vakcinišemo populaciju od nekih tri hiljade Barana – sa opravdanim ponosom priča Branka.

Bije je glas da ima izuzetno „laku ruku“. To povezuje sa prednošću koju sobom nose masovne vakcinacija, jer pored onih koje su u Domu zdravlja sprovođene protiv gripe, radili su i vakcinacije djece na terenu, po školama – kompletnu Krajinu, Virpazar, Ostros, Mrkojeviće i sve škole po Baru. Pamti i vrijeme variole vere.

– Bila sam učenica četvrtog razreda Medicinske škole i oba odjeljenja četvrte godine bila su angažovana – u startu za pisanje i vođenje evidencije, međutim, kako je vrijeme odmicalo i kako je profesor sa kojim sam ja u tom momentu bila na terenu, dr Novica Vujošević, vidio da ja mogu i da vakcinišem, postala sam jedan od članova koji je vakcinisao, i to na granici sa Albanijom – objašnjava naša sagovornica.

Branka Unkašević

To je, ističe, dobar primjer kako vakcinacija može brzo da se odradi… Dobro se funkcionisalo i bez mobilnih, Instagrama i Fejsbuka. U tom momentu, za sedam dana vakcinisano je kompletno stanovništvo tadašnje Jugoslavije.

– Tada nije bilo, kao danas, antivakserskih pokreta, koji za probleme u razvoju djece krive vakcine, sada se plaše posljedica vakcine protiv korone… U to vrijeme nije bilo nikakvih antipropagandnih informacija. Kompletne porodice, na granici Albanije, iz sela koja su tada bila neemancipovana, dolazile su na vakcinu – đed, baba, otac, majka, djeca, svi su dolazili na punkt da se vakcinišu bez ikakvih pitanja. Oni su znali da to treba da se uradi. Znali su da je to jedini način zaustavljanja epidemije. Mislim, nijesam obnavljala znanje, da je smrtnost od variole vere 80 odsto. Sadašnja situacija je ista kao kad je bila variola vera i preporučujem i molim sve svoje sugrađane da shvate da je to jedini način da se zaustavi ovaj virus. Jedini način da skinemo maske, da možemo da se družimo, da možemo da se zagrlimo, da možemo da poljubimo svoje unuče, dijete, roditelje… jer ako se ne vakcinišemo i ako vakcinacija ne bude uspješna ovo će trajati dugo. Nemojmo da uzmemo sad da će to baš da prestane sa vakcinacijom, još uvijek nije dokazano koliko podržava stvaranje antitijela u organizmu, ali i ako budemo primali jednom godišnje tu vakcinu, kao što primamo za sezonski grip i to je veliki uspjeh. Jer, ko primi vakcinu za sezonski grip i ako se razboli, preboluje u lakšem obliku nego ljudi koji nijesu vakcinisani – preporuka je Branke Unkašević, kojoj višedecenijska praksa i te kako daje za pravo da izrazi nedvosmislen stav i, podvlači da to treba učiniti „ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što onaj ko se vakciniše treba da zna da štiti sebe, ali i bliske ljude, spašava od bolničkog liječenja, mogućeg respiratora“…

Internet prije medicine

Preporučuje svima koji su protiv vakcinacije da pitaju nekog ko je bio zaražen i ko se izvukao iz bolnice, sa respiratora ili sa kiseonika, kako to izgleda, kako bole pluća, kako se ljudi bore za vazduh, kako je to jedna teška i opaka bolest.

U HES-u je vakcinisala mnogo barskih pomoraca i putnika.

– Skoro je objavljeno da primamo kao prioritetnu grupu sve pomorce. Odazvali su se, jer im to treba za putovanje, ali oni se namjenski odazivaju i namjenski se vakcinišu. Isprogramiraju svoju vakcinu i revakcinu da im se uklopi u vrijeme kada će da se ukrcaju na brod, da bi imali što više antitjela i da bi vakcinu iskoristili na pravi način radi posla. Oni su i čekali da dođe Astra Zeneka ili neka vakcina koja je međunarodno priznata… Nama je nuđen i najjeftiniji mogući način – pranje ruku, distanca, maska. To je jako jeftino, ali i efikasno. Međutim, mi smo takvi ljudi, tako nešto imamo u sebi, ne pridržavamo se toga što nam neko kaže. Dok, na primjer, mogli smo to vidjeti na medijima, kad u Kini jedanput kažu – nosite masku, to je za njih zakon. A kod nas, nebrojeno puta su ponavljali, svi redom, „nosite masku, perite ruke, držite distancu“. To je jeftino, a efikasno. Malo smo zaboravili da promovišemo higijenu i to je možda greška u zdravstvu. Jer, medicina počinje od higijene. To treba početi od vrtića, osnovne škole i prenijeti u porodicu, ali očigledno da smo to nešto zaboravili – podsjeća Unkašević.

Procjenjuje da je veliki problem i što se Crnogorci dosta uzdaju u znanje koje su „pokupili“ sa interneta i čitajući raznorazne portale, pa misle da postali ljekari.

Kaže da su se sve njene kolege i koleginice kojima je prošlo 90 dana od otkrivanja infekcije, vakcinisali. Ima, međutim, onih koji imaju antitijela i još nijesu došli u fazu da treba da se vakcinišu, ali će se sigurno vakcinisati. Zdravstveni radnici, oni koji rade sa bolesnim od korone i oni koji su na prvoj liniji fronta, svjesni su i daju primjer kako se treba ponašati kad je ovakva situacija.

– Svjesni su da treba da se vakcinišu, jer su vidjeli kako prolaze ljudi koji dobiju koronu, koji su to bolovi, koje su to patnje, koje posljedice. Posljedice ostaju, to je sigurno, jer virus kad napadne organizam napravi ršum, bilo da je korona virus, bilo da je virus gripa, koksaki, bilo koji drugi, ostavlja trajne posljedice u organizmu. Što nam je činiti? Vakcinisati se i držati imunitet na visokom nivou. Nažalost, za držanje imuniteta na visokom nivou treba da je i mnogo bolji standard – kaže Branka.

Ističe da se sve nuspojave vakcina bilježe u protokol, a dodaje da je više nuspojava bilo na rusku nego na Astra Zeneka vakcinu. Objašnjava to time da svaki lijek ima nuspojave, ali mi biramo da pijemo taj lijek jer je korist od njega mnogostruko veća od eventualnih, u malo slučajeva, zabilježenih nuspojava.

Njen recept za zdrav život je sport.

– Trčala sam, igrala folklor, rukomet u tadašnjoj titogradskoj „Mladosti“, imala svoj fitnes klub u Baru. Sve sam to prenijela na svoje kćerke – zaključuje Branka Unkašević, koja je, između ostalog, višegodišnja volonterka Crvenog krsta.