Istraživanje o percepciji trgovine ljudima je, za potrebe CŽL, sprovela agencija Arhimed u oktobru prošle godine na uzorku od 1.002 punoljetna ispitanika u 21 crnogorskoj opštini.

Socijalna radnica u CŽL, Vasilisa Danilović, kazala je na pres konferenciji da su građane pitali za prve asocijacije na trgovinu ljudima, pojašnjavajući da im je ponuđeno pet oblika ponašanja, a da je njihov zadatak bio da odaberu one koji za njih predstavljaju vid trgovine ljudima.

„Najveći broj ispitanika, njih 76.1 odsto smatra da je seksualna eksploatacija vid trgovine ljudima. Skoro tri četvrtine ispitanika isto tvrdi za prodaju organa, a nešto manje od sedam desetina ističe da na prosjačenje gleda kao na oblik trgovine ljudima. Dječiji brakovi spadaju pod trgovinu ljudima za dvije trećine ispitanika, dok isto važi za njih 60.4 odsto u pogledu radne eksploatacije“, navela je Danilović.

Na pitanje u kojoj mjeri su dati oblici trgovine ljudima zastupljeni u Crnoj Gori, Danilović je istakla da je najveći broj ispitanika istakao prosjačenje.

„Kumulativno, više od 90 odsto ispitanika smatra da je ova pojava zastupljena u Crnoj Gori, 62 odsto da je prosjačenje veoma zastupljeno, a 30.6 odsto da je donekle zastupljeno. Nadalje, 37.2 odsto ispitanika smatra da je radna eksploatacija veoma zastupljena, dok isto tvrdi svaki peti ispitanik u pogledu seksualne eksploatacije, svaki sedmi u pogledu ugovorenih dječijih brakova i svaki deseti kada je u pitanju prodaja organa“, kazala je Danilović.

Ukazala je da stanovnici juga češće od ostalih ističu da su u Crnoj Gori veoma zastupljeni radna eksploatacija, njih 43.2 odsto i ugovoreni dječiji brakovi 20.15 odsto.

„Stanovnici centralne regije primat češće od ostalih daju prosjačenju 68.5 odsto i seksualnoj eksploataciji 22.3 odsto, dok ispitanici sa sjevera ističu prodaju organa 16 odsto znatno učestalije od stanovnika drugh djelova Crne Gore“, rekla je Danilović.

Na pitanje koji od oblika trgovine ljudima ispitanici smatraju najgorim, Danilović je kazala da je gotovo polovina njih istakla trgovinu ljudskim organima.

„Za petinu najgori oblik predstavlja seksualna eksploatacija, dok je svaki sedmi sagovornik istakao ugovorene dječije brakove“, navela je Danilović.

Na pitanje da li uviđaju razliku između prostitucije i seksualne eksploatacije, Danilović je ukazala da petina ispitanika tvrdi da razlika postoji, dvije trećine smatraju da se radi o istim pojavama, dok svaki sedmi ispitanik nije bio u stanju da se opredijeli.

„One koji tvrde da razlika postoji, pitali smo u čemu se ogleda. Dominantna većina ispitanika kao kriterijum za razdvajanje definiše činjenicu da je prostitucija vrlo često dobrovoljna, tj. stvar izbora, dok to nije isto sa seksualnom eksploatacijom. Dio ispitanika ističe i veći stepen organizacije kada je u pitanju seksualna eksploatacija“, rekla je Danilović.

Na pitanje da li su upoznati sa indikatorima po kojima se mogu prepoznati potencijalne žrtve trgovine ljudima i seksualne eksploatacije, zanemarljivo mali broj ispitanika, tek svaki dvadeseti, odgovorio je potvrdno, ili 4.3 odsto, dok ih je 95.7 odsto reklo da nije.

„Ispitanicima je postavljeno i pitanje: Ukoliko biste bili u kontaktu sa nekom osobom ili došli do saznanja da se radi o mogućoj žrtvi trgovine ljudima, koga od sljedeće navedenih biste prvo obavijestili o tome?, čak 73.9 odsto ispitanika odabralo je policiju, 7.9 odsto nevladine organizacije, a 7.4 odsto centre za socijalni rad“, kazala je Danilović.

Ukazala je da gotovo 30 odsto ispitanika smatra da su nevladine organizacije, te aktivisti i aktivistkinje veoma uključeni u borbu protiv trgovine ljudima, državne institucije se nalaze u sredini tabele dok su pri dnu ljestvice locirani mediji za koje tek svaki peti ispitanik tvrdi da su veoma uključeni u sprječavanje i prevenciju trgovine ljudima.

„Kada je u pitanju objektivnost crnogorskih medija kada je riječ o izvještavanju o trgovini ljudima, 37.8 odsto ih smatra da mediji o ovoj temi ne izvještavaju objektivno, dok sa druge strane njih 30.2 odsto tvrdi suprotno. Vrlo mali broj ispitanjika, njih 6.5 odsto, u potpunosti je saglasno sa tvrdnjom da je izvještavanje crnogorskih medija o problemu trgovine ljudima objektivno“, navela je Danilović.

Na pitanje na koji način je trgovina ljudima regulisana u crnogorskom pravnom sistemu, gotovo tri četvrtine ispitanika tvrdi da je ta pojava okarakterisana kao krivično djelo i sankcionisana zakonom.

„Svaki sedmi ispitanik tvrdi da ovo djelo nije predmet regulisanja Krivičnim zakonikom, dok svaki deseti ispitanik nije bio u stanju da se odredi po ovom pitanju“, rekla je Danilović.

Na pitanje koje mjere preduzeti je potrebno preduzeti kako bi se seksualna eksploatacija i trgovina ljudima suzbili, Danilović je kazala da najveći broj ispitanika, petina njih, tvrdi da bi pooštravanje kaznene politike dovelo do smanjenja broja slučajeva trgovine ljudima.

„Toj grupi ispitanika pripada i njih 9.5 odsto koji su konkretizovali kaznu smatrajući da doživotna kazna zatvora mora biti propisana za ova djela, dok 4.4 odsto ističe da bi poželjno bilo vratiti i smrtnu kaznu za počinioce“, kazala je Danilović.

Direktorica CŽL, Aida Petrović, kazala je da su u okviru projekta „Unapređenje prevencije i zaštite od trgovine ljudima i seksualne eksploatacije “ pripremili publikacije o studijama slučaja u cilju da ukažu na percepciju, intenzitet i oblike nasilja nad žrtavama trgovine ljudima u Crnoj Gori kako bi se upoznali sa višestrukim oblicima nasilja i preduzeli odgovarajuće mjere na suzbijanju i prevenciji ove pojave.

„Takođe, studije slučaja mogu poslužiti kao značajan izvor informacija u sprovođenju aktivnosti na polju postizanja održivog i efikasnog sistema zaštite žrtava trafikinga, preduzimanja preventivnih mjera, kao i preporuka za unapređenje zaštite i podrške žrtvama trafikinga“, rekla je Petrović.

Ukazala je da studije slučaja pokazuju da trgovina ljudima obuhvata najveći broj najranjivije grupe žena, djevojaka i djevojčica (oko 75 do 80 odstoženske populacije), da žrtva trgovine ljudima može biti bilo koja osoba, posebno iz kategorije “ranjivih” kategorija, da se trgovina ljudima dešava bez obzira na etničku, vjersku, nacionalnu opredijeljenost, porijeklo, socijalni status, godine.

„Smatram da je istraživanje i analiza slučajeva žrtava trafikinga kvalitetna osnova za dalju detaljniju analizu pružanja pomoći žrtvama trgovine ljudima kroz proces oporavka, integracije i reintegracije i moguće je iskoristiti dobijene rezultate za definisanje budućih politika i mjera za prevenciju i suzbijanje trgovine ljudima posebno prema ranjivijim grupama ženske populacije“, navela je Petrović.

Poručila je da je neophodno da svi u institucionalnom sistemu prevencije, identifikacije, zaštite, podrške i ostvarivanja ljudskih prava razumiju rodnu dimenziju koju trafiking ima kao i rodne karakteristike svakog pojedinačnog slučaja imajući u vidu da su 75 do 80 odsto žrtve žene, djevojke djevojčice.

„Osim što kaznenu politiku za trgovinu ljudima treba pooštriti potrebno je da se i postojeća kaznena politika primjenjuje adekvatno bez selektivnosti ili bilo kakvog drugog odstupanja u pronalaženju “olakšavajućih” okolnosti za trafikante, pa kao rezultat ne rijetko imamo minimalne sankcije ili izostanak sankcija u tkz. „nedostatku” dokaza“, istakla je Petrović.

Događaj je održan u okviru projekta „Unapređenje prevencije i zaštite od trgovine ljudima i seksualne eksploatacije “ uz finansijsku podršku njemačke fondacije GIZ, a koji ima za cilj podizanje svijesti žena, djevojaka i djevojčica, potencijalnih žrtava trgovine ljudima i seksualne eksploatacije, o mogućim rizicima da postanu žrtve trgovine ljudima, seksualne i radne eksploatacije, kao i informisanje o dostupnim mehanizmima i servisima podrške i pomoći.