Video
Njihova ljubavna priča traje dugo, a sve se preobrazilo u jednom trenu, na uobičajenom nedjeljnom ručku kod prijatelja, kada je neočekivano „pala“ odluka da se ta ljubav i zvanično kruniše.
“U nedjelju 19. maja pozvala nas je drugarica Vjera na ručak. I kako smo za stolom sjedjeli i pričali sa njom i njenim mužem, njih dvoje su nas pitali kada ćemo se više uzeti, s obzirom da smo se vjerili prije godinu i po. Na to njihovo pitanje skoro uglas smo odgovorili ,'ja bih sjutra što se mene tiče“. Vjerina reakcija je bila kao iz topa – e ako je tako, onda hoćete li stvarno, na šta smo mi bez razmišljanja odgovorili potvrdno”, počinje svoju priču Nikol.
Vjera je istog trenutka uzela telefon, priča Nikol, i pozvala matičarku iz Kotora, koja joj je rekla da zbog praznika ne radi matična služba, ali da probaju da kontaktiraju sa matičnom službom Cetinja.
“Tog momenta nam je sinula ideja da kad se već vjenčavamo na Cetinju – to mora biti 21. maj i da ćemo se vjenčati u našim bokeljskim nošnjama, s obzirom da smo Zvjezdan i ja članovi Bokeljske mornarice i poštovaoci i čuvari kotorske tradicije. Kumovi, koji su Crnogorci, odmah su poželjeli da tog dana obuku crnogorsku nošnju. Zahvaljujući Vjerinom mužu došli smo do gradonačelnika Cetinja, koji nam je u roku od pet minuta javio koju dokumentaciju treba sjutra odnijeti na Cetinje, kako bismo u utorak mogli da se vjenčamo”, kaže Nikol. U kratkom roku su izvadili sva potrebna dokumenta u MUP-u Kotor, kupili burme, bidermajer i ostale sitnice, otišli na Cetinje da dogovore termin vjenčanja – 21. maj u 13 časova. I dok uglavnom pripreme i organizacija vjenčanja traju mjesecima, u ovom slučaju ono je bilo dogovoreno i organizovano u roku od 24 časa.
I došao je taj prelijepi dan, 21. maj.
“Zajedno sa kumovima smo krenuli na Cetinje. Tamo nam se pridružilo još nekoliko prijatelja i na naše oduševljenje još jedan Zvjezdanov kum sa ženom se pojavio na našem vjenčanju. Bili su takođe u crnogorskoj nošnji. Na Cetinju je već bilo puno ljudi koji su se spremali za proslavu Dana nezavisnosti. Oduševljenje na licima svih tih ljudi bila nam je potvrda da smo izabrali pravo mjesto i pravo vrijeme i da u takvim odorama zaključimo naš brak”, priča Nikol. Nakon vjenčanja, uslijedilo je fotografisanje po gradu.
“Nije bilo mjesta đe nam ljudi nijesu prilazili želeći da se slikaju sa nama, da nam čestitaju. Nijesu krili oduševljenje i radost. Jednostavno, teško je opisati emociju koja se taj dan probudila u nama. Imala sam osjećaj da cijela Crna Gora slavi naše vjenčanje sa nama”, kaže zadovoljno naša sagovornica. Poznati cetinjski fotograf Novak Abramović ovjekovječio je svadbeni dan mladenaca, a Nikol prenosi njegove impresije.
“Rekao nam je da nije imao priliku da fotografiše mladence u bokeljskoj nošnji i zahvalio što smo mu omogućili da slika naševjenčanje. Ovim putem ja njemu zahvaljujem za najljepše fotografije koje sam do sada gledala”, kazala je Nikol.
Nakon ceremonijalnog dijela, uslijedio je i svadbeni ručak.
“U danu kada je Cetinje bilo puno ljudi, gdje bukvalno nije bilo moguće naći mjesto, uspjeli smo i to. Bez rezervacije i za manje od 10 minuta u restoranu „Konak“ su nam obezbijedili mjesto i učinili da taj dan proslavimo kako dolikuje. Tako da je naš svadbeni dan protekao bolje nego što smo mogli uopšte i zamisliti. Sve je bilo savršeno”, kaže Nikol.
Preporučeno
Na kraju ove priče, koja liči na filmsku, Nikol je poslala lijepu poruku. “Odlukom da budemo obučeni u bokeljsku nošnju, a kumovi u crnogorsku dokazali smo i pokazali da ništa ne počinje sa nama i ništa se ne završava sa nama, da poštujemo i njegujemo tradiciju i želimo da tako bude ubuduće i da je Crna Gora istinita u svakoj našoj različitosti”, poručila je Nikol.
