Vladavinu prava treba da sprovode nezavisne, snažne i kompetentne institucije

Šef Programa za vladavinu prava za Jugoistočnu Evropu Konrad Adenauer fondacije, Hartmut Rank, istakao je da je izuzetno teško mjeriti vladavinu prava jer je mnogo faktora u igri.

“Važno je početi od osnovne ideje da vladavina prava podrazumijeva da je pravo to koje vlada, a ne čovjek. Ključni indikatori za nas su poštovanje zakona, nezavisnost pravosuđa i nepostojanje korupcije. Sva ta tri indikatora su međusobno uvezana. Ne možemo govoriti o vladavini prava ukoliko institucije nisu nezavisne, ili ukoliko su korumpirane”, kazao je Rank.

Najvažnije je da se u praksi ispoštuju zakoni i da vladavina prava postoji na djelu.

Bivši sekretar Venecijanske komisije, dr Thomas Markert, ukazao je da bez vladavine prava ne može biti demokratije ni poštovanja ljudskih prava.

“Vladavina prava nije jednostavan koncept. Stanje vladavine prava u jednoj zemlji je mnogo manje vidljivo i teže ga je ocijeniti nego funkcionisanje demokratije. Ne postoji opšti mehanizam za posmatranje situacije vezano za ljudska prava. Potrebno je da se definiše koncept vladavine prava na jasniji način”, smatra Markert.

Dodao je da koncept vadavine prava treba da se prilagođava različitim situacijama u različitim zemljama i ne može postojati spisak kriterijuma koji se može primijeniti podjednako u svakoj zemlji.

Pravni ekspert i autor Izvještaja “Kontrolna lista vladavine prava za Crnu Goru”, Milorad Marković, pojasnio je da je izvještaj urađen u periodu od avgusta do septembra prošle godine.

“Kontrolna lista koju smo koristili se sastoji od 12 indikatora koji su fokusirani kroz tri kategorije, a to su usklađenost sa zakonom, nezavisnost pravosuđa i odsustvo korupcije”, kazao je Marković.

Potrebno je, kako je rekao, da se osigura pravilno sprovođenje tripartitne podjele vlasti, fokusirajući se na parlamentarnu demokratiju u kojoj bi najviše zakonodavno tijelo trebalo efikasno da preuzme date nadležnosti.

“Potrebno je osigurati puno poštovanje sistema kontrole i ravnoteže kako bi se spriječilo da pojedine sudije budu skolne spoljnom uticaju, ali i da bi se spriječio nedozvoljeni spoljni uticaj na funkcionisanje pravosuđa. Izmjenama Ustava isključiti ministra pravde i predsjednika Vrhovnog suda iz članstva u Sudskom savjetu. Takođe, vrhovni državni tužilac ne bi trebalo da bude član Tužilačkog savjeta”, naveo je Marković.

Preporuke iz izvještaja ukazuju da je potrebno izmjeniti zakone o sudskom savjetu i sudijama i o državnom tužilaštvu kako bi se osigurale veće garancije nezavisnosti, nepristrasnosti članova sudskog i tužilačkog savjeta.

“Izmijeniti Zakon o državnom tužilaštvu po uzoru na Zakon o sudskom savjetu i sudijama kako bi se propisalo produženje mandata eminentnih pravnika u slučaju da parlament ne izabere sva četiri nova člana”, rekao je Marković.

Prema njegovim riječima, borbu protiv korupcije treba strateški preispitati.

“Procjena rizika treba da bude osnova za promjene zakona u pogledu diferencijacije nadležnosti na način da se Specijalno tužilaštvo usmjeri samo na ozbiljne slučajeve korupcije, dok bi ostala tužilaštva trebalo da prošire svoju nadležnost u borbi protiv korupcije na nižim nivoima”, kazao je Marković.

Prema Eurobarometru, kako je naveo, 49 odsto stanovništva je izrazilo tendenciju povjerenja u policiju, 38 odsto u Vladu, a 48 odsto je reklo da vjeruje pravosudnom sistemu.

“Tri četvrtine građana vjeruje da je korupcija dio svakodnevnog života u Crnoj Gori, što je zabrinjavajuće. Ova percepcija se odnosi na sve segmente društva. Građani smatraju da su i korupcija na nižem i ona na visokom nivou jednako opasne po društvo. Ali javnost mnogo više prepoznaje korupciju na nižim nivoima, nego na visokim nivoima”, kazao je Marković.

Specifičnost u pogledu visoke korupcije je, kako je pojasnio, što je ona izuzetno visoko u portfoliju Specijalnog tužilaštva, odnosno 58,7 odsto krivičnih prijava koje su bile u radu Specijalnog tužilaštva u 2019. godini se odnosilo na predmete korupcije.

Direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava, Milena Bešić, rekla je da je neophodno suštinsko i strateško promišljanje o vladavini prava, ali i politička volja, kompetentnost pojedinaca u institucijama, i individualna odgovornost.

“U praksi se mnoge odredbe vladavine prava ne garantuju, ne poštuju ili propisno ne prate. Takva situacija je smetnja imperativnim pitanjima u društvu kao što su poštovanje zakona, jednak pristup pravdi i prevencija i suzbijanje korupcije. Evidentna je neophodnost suštinskih reformi, predlaganje boljih zakonskih rješenja, dijalog unutar parlamenta, saradnja sa međunarodnim partnerima, umjesto prakse prilagođavanja političkim i linčim interesima i uticaja predstavnika izvršne vlasti na pravosudnu vlast”, istakla je Bešić.

Sudija Vrhovnog suda i kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore, Miraš Radović, smatra da zbog mogućnosti političkog uticaja ministar pravde ne treba biti član Sudskog savjeta.

“Poruka političarima treba da bude da štite nezavisnost i samostalnost sudstva. Moja je poruka i predsjednicima sudova da treba da štite samostalnost i nezavisnost sudstva i da svaki predsjednik suda treba da izađe pred sudiju i da kaže- nema niko pravo na tebe da utiče, ni ja, a kamoli neko izvan struktura suda”, poručio je Radović.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, Valentina Pavličić, istakla je da vladavina prava ne može sama od sebe da bitiše i da se održi.

“Vladavinu prava treba da sprovode jake, nezavisne, snažne i kompetentne institucije, a institucije predstavljaju ljudi. Moramo da napravimo takav nivo u društvu da građani poštuju zakone, ali sa druge strane i oni koji ih donose moraju da poštuju zakone. To možemo da uradimo ako imamo jedan nivo i sa jedne i sa druge strane. Nezavisnost i odgovornost idu jedno uz drugo”, jasna je Pavličić.

Član Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije, Stevo Muk, naveo je da je 2015. godine prosječno trajanje upravnog spora bilo šest mjeseci i postojala je ideja da se kroz realizaciju strategija ono smanji na četiri mjeseca, međutim, na kraju 2020. godine prosječno trajanje upravnog spora je 17 mjeseci.

“Sa Upravnim i Ustavnim sudom moramo nešto da uradimo. Moramo da se kao društvo i država njima mnogo više pozabavimo i da te dvije instutucije vratimo nečemu što bi bili integritet i efikasnost. Jer bez toga će značajno patiti vladavina prava i ostvarivanje ljudskih prava. U krajnjem to mora dovesti do pada povjerenja građana”, objasnio je Muk.

Predsjednica Sudskog savjeta, dr Vesna Simović- Zvicer, ocijenila je da se mora implementirati ono što je međunarodni standard, ukoliko se želi zatvoriti određeno poglavlje, a sa druge strane potrebno je naći balans između onoga što je standard koji se mora implementirati i onoga što su lokalne prilike.

“To treba iskoristiti u dijalogu sa predstavnicima drugih država koje su članice Evropske unije da razumiju kontekst u kojem ta rješenja treba implementirati. Džaba imamo dobro rješenje, ako se ono ne može primijeniti u praksi”, kazala je Simović-Zvicer.

Državna tužiteljka za vezu sa EUROJUST-om Jelena Đaletić, istakla je da da su najvažniji najbolji predlozi za unapređenje zakonskih rješenja kako bi se postiglo efikasnije funkcionisanje i postizanje rezultata u praksi.

“Ukoliko preduzimamo kontinuirane aktivnosti kako bismo ispunili mjerila u poglavljima, neophodno je da svi državni organi sarađuju. To znači da prosto mora da postoji komunikacija i saradnja, jer put prema Evropskoj uniji je put države, svih nas, a ne pojedinačno institucija”, pojasnila je Đaletić.