Zašto vijest nije trajala duže od jednog dana?
Zato što Državno tužilaštvo i njeno specijalno policijsko odjeljenje očigledno nije više toliko državno, jer su tako odlučili sadašnji državnici i, svjesno ili nesvjesno, ostavili Katnića i ostale na čistini kao glinene golubove i legitimne mete klanova koji su sijali i siju smrt svuda oko sebe, bez zazora i straha.
Kako drugačije objasniti mlake reakcije vladinih i državnih funkcionera na prijetnje najvišim tužilačkim i sudskim instancama osim logičkim zaključkom da mafija i vlast imaju zajedničkog neprijatelja – Katnića i njegov tim. Jednako su im se zamjerili i jednako kivni na njih.
Kada u februaru ove godine nije izglasan Tužilački zakon, koji je bio alat da se makne Katnić sa funkcije, niko nije ni slutio da su zapravo na taj način spašeni životi više tužilačkih, sudskih i policijskih funkcionera. Iz presretnutih komunikacija dijela škaljarskog klana bila je jasna namjera da se oni likvidiraju dan ili dva nakon što odu sa funkcija. Tako ispada da su im glave spašene zahvaljujući Venecijanskoj komisiji koja je negativno ocijenila novi Tužilački zakon, a posebno dio u kojem se skraćuje mandat Specijalnom državnom tužiocu i Tužilačkom savjetu.
UKRAJINSKA VEZA SA LJUDIMA IZ VLADE
Veza dijela Vlade i škaljaraca sa “privremenim boravkom” u ukrajinskom zatvoru Stefanom Đukićem i Emilom Tuzovićem trebala je da bude ostvarena preko tadašnjeg generalnog sekretara Vlade Boža Milonjića, kojeg je Krivokapić otpustio, navodno, zbog priče oko Temeljnog ugovora CG i SPC, iako je, pretpostavlja se i tada znao da je Milonjić planiran kao most za ostvarivanje skidanja Katnića i ostalih sa funkcija za koje su, kako se iz komunikacije vidi, kriminalci bili spremni da ulože milion eura. Krivokapić je ovo morao da zna kao i cijeli monstruozni plan kriminalaca prije nego je ona ugledala svjetlost dana preko medija.
Vrh vlade je morao da zna za ovo, jer je presretnutu komunikaciju preko kriptovanih telefona proslijedio Europol, koji je skoro pa slučajno došao do podataka i to radeći na akciji koja je bila u vezi sa monstrumom Veljkom Belivukom i njegovom grupom. Europol je sve te podatke dostavio srpskim službama, koje su takođe znale za plan, a podsjetimo da je sadašnji prvi čovjek crnogorske ANB Dejan Vukšić više puta u posljednjih pola godine putovao na relaciji Podgorica – Beograd i obratno. Treba biti mnogo naivan pa povjerovati da sve što je objelodanjeno Vukšić nije znao još u martu, a još naivniji da nije proslijedio te iste podatke Krivokapiću. Pretpostavka je, zatim, da je Milonjić maknut iz kabineta zapravo samog pominjanja kao mogućeg “saradnika” u planu skidanja Katnićeve ekipe, a ne zbog Temeljnog ugovora, jer se Krivokapić više brinuo za svoj imidž, a manje za Katnića i ostale.
Milonjić je ostao van interesovanja istražnih organa, jer nema direktnog dokaza da je ostvario komunikaciju sa kriminalnom grupom, već je samo pominjan kao most preko koga je moguće uticati na smjenu Katnićeve ekipe uz nadoknadu od milion eura.
KAD MRŽNJA SAKRIJE ŠUMU I VIDIŠ SAMO DRVO
Zaslijepljeni mržnjom, osvetom i političkim motivima nova vlast je potpuno izgubila iz vida činjenicu da slabljenjem i direktnim podrivanjem sadašnjeg VDT-a pomaže kriminalcima da ostvare svoje planove, da na svoj način maknu one koji su im najviše naudili i koji su im bili prepreka da u posljednjih pola decenije iskažu svoj puni kriminalni potencijal. S druge strane, VDT je udarao i po “škaljarcima”, “kavčanima” i ostalim podgrupama crnogorskog podzemlja i na taj način im povećavali osvetnički naboj.
Još jedan slučaj će uskoro zakomplikovati situaciju i dodatno ugroziti Katnićev tim, a to je već izvjesni izlazak iz zatvora Ranka Radulovića, kontroverznog nikšićkog biznismena.
RADULOVIĆEV POVRATAK U NIKŠIĆ
Prošlo je tri godine otkako je njemu i “nikšićkoj grupi” određen pritvor ”, ali i dalje nema prvostepene presude za planiranje osujećenih likvidacija više lica, među kojima su i Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i tadašnji šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović. Zato bi u narednih mjesec, dva Radulović i njegova grupa mogli biti na slobodi i u mogućnosti da se bolje organizuju u ostvarivanju planova zbog kojih su uhapšeni.
Podsjetimo Nikšićanin Ranko Radulović (58), njegov bratanić Stefan Radulović, rođak Luka Radulović, te Darko Vicković, Ratko Martinović, Nikola Mandić kao i dvojica bosanskih državljana uhapšeni su 2018. u velikoj policijskoj akciji po nalogu Specijalnog tužilaštva zbog osnovane sumnje da su dio kriminalne organizacije koja je planirala likvidacije osam policijskih funkcionera i službenika ANB-a te dvije bezbjednosno interesantne osobe.
Tada su pretreseni objekti osumnjičenih članova “nikšićke grupe”, odakle je izuzeto niz tragova radi dalje provjere.
Kako su tada kazali izvori iz istrage, planirana je bila opsežna kriminalna akcija sa mogućim katastrofalnim posljedicama ubistvima pojedinih policijskih funkcionera i službenika ANB-a, kao i nekih bezbjednosno interesantnih osoba. Različiti su motivi što su se pojedine osobe našle na spisku kriminalnog klana.
Prema nalazima istrage, kriminalna grupa koju predvodi Radulović sumnjiči se da je, po nalogu vođa škaljarskog klana, trebalo da djeluje u dva pravca: da se likvidiraju pojedini policijski funkcioneri iz Nikšića i Podgorice, kao i da se eliminišu dvije bezbjednosno interesantne osobe, koje su duže na meti ovog klana iz Kotora.
Specijalni tim tereti Ranka Radulovića da je, u dogovoru sa više osoba, pripremao niz surovih akcija.
Apelacioni sud uvažio je žalbe odbrane i ukinuo pritvor za nekoliko članova Radulovićeve grupe optuženima da su sa Rankom Radulovićem planirali više likvidacija. Sa slobode se od oktobra 2020. brane Darko Vicković, Stefan Radulović, Luka Radulović, Zlatko Matanović, Nenad Luburi, Milovan Peruničić, Miladin Dedović, Ratko Martinović, Željko Matijašević i Radivoje Preradović.
Istom odlukom Ranku Raduloviću, Nikoli Mandiću i Stefanu Peroviću produžen je pritvor.
“NOVI KATNIĆ” NOVA NAFAKA
Reakcije povodom ove informacije od strane vlasti, državnih organa nije bilo. Baš nikakve, iako su u drugim, sličnim situacijama itekako bili angažovani. Osuđivali su nerad sudstva, loše sklopljene optužnice od strane tužilašva i sve dovodili u kontekst navodne sprege bivše vlasti i kriminalaca. Iz priloženog se vidi da su tadašnje poruke bile isključivo politički motivisane te da nijesu odražavale odnos prema pravu i pravdi, niti im je bezbjednost građana bila na prvom mjestu.
Na kraju, ova dva slučaja su najbolja ilustracija opasnosti kojima su izloženi tužioci, sudije i specijalno policijsko odjeljenje, ostavljeni skoro van sistema i zaštite države.
Kako je rekao jedan od sagovrnika Standarda, u jednom trenutku Katnić će otići kao i njegov tim, ali će nova vlast imati velikih problema da nađe novog Katnića, dovoljno “ludog” da stane na crtu kriminalnim grupama koje imaju višestruko veće finasijske resurse od njih i koje ne prezaju ni od čega.
Taj “novi Katnić” će morati dobro da se zamisli šta mu je za činjeti – da li da stavi glavu u torbu, i svoju i svojih porodice pa i cijelih timova ili da prosto prihvati namijenjenu ulogu “hvatanja loših DPS momaka” i da se bavi osvetničkom matematikom za sve što su propatili deefovci i ini u poteklih 30 godina.
Preporučeno
Sudeći po onom što se sada dešava jasno je koja opcija će mu biti bliža.
Video