Video
U ovom slučaju, ne radi se ni o kakvim liturgijskim ili duhovnim potrebama, već o svojevrsnom duhovnom zločinu protivjednoga naroda, uperenom protiv Crnogoraca, Crnogoraca katoličke vjere i katolika uopšte, koji je pokriven brigom za duhovne potrebe i pozivom na vjerske slobode, prokomentarisao je za Pobjedu predsjednik Mitropolitskog savjeta Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić pokušaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori da održi liturgiju na ostacima crkve na Svaču kod Ulcinja, inače zaštićenom kulturnom dobru.
Preporučeno
To im nijesu dozvolili lokalna vlast, mještani, kao ni policija, pa je liturgija održana nekoliko desetina metara dalje od ovog vrijednog arheološkog lokaliteta.
“Što ima da traži Beogradska svetosavska patrijaršija u katoličkoj crkvi Svetoga Ivana Krstitelja u Svaču i to nekoliko dana nakon pošete državnoga sekretara Vatikana Crnoj Gori. O kakvoj liturgiji beogradskih mračnjaka se to radi u crkvi Dukljansko-barske arcibiskupije, koja se od davnina nalazi pod direktnim kompetencijama rimskoga pape? Za čije to interese ta pseudocrkva raspiruje mržnju na Crnogorce katoličke vjere i katolike uopšte, svađajući nas unutar sebe i protivu susjednih katoličkih naroda i država”, pita on.
U verbalnoj ravni, ističe Vučinić, beogradski klir demonstrira mržnju prema katolicima nazivajući ih ustašama i vatikanskim nakotom.
“Na freskopisima katoličku jerarhiju oslikavaju oličenu u slugama antihrista, a onda, đe im može bit, u ovome slučaju, na sreću su spriječeni, služe liturgije u katoličkim crkvama iz dukljanskog perioda. Pitam se, jesmo li mi kmetovi beogradskih feudalaca, i poligon za raspirivanje mržnje na katolike, muslimane i Crnogorce, s očitom tendencijom dovođenja zemlje u stanje haosa i sloma ustavnoga poretka”, kategoričan je Vučinić.
Ističe da su katedralna crkva Svetoga Ivana u Svaču i sam grad Svač crnogorski nacionalni spomenici, međaši naše države i simboli našega identiteta.
“Oni oličavaju snagu i moć naše ranosrednjovjekovne države Duklje, koju je na zločinački način slomio Stefan Nemanja i sve njihove gradove, uklučujući i Svač, porušio. Značaj ovoga grada za crnogorski nacionalni identitet ne može se riječima opisati. Kulturni slojevi ovoga srednjovjekovnoga grada šedo če vremenski raspon od doseljavanja dukljanskih Slovena, dakle, od sredine sedmog vijeka, do vremena dukljanskih kraljeva, Mihaila i Bodina. To je period od nekih 500 godina. U vrijeme prve crnogorske dinastije Vojislavljevića igrao je značajnu političku i kulturnu ulogu, i bio prijestonica dukljansko-crnogorske države. U duhovnom smislu, njegovi biskupi su bili sufragani dukljansko-barske arcibiskupije, i njihova stolica je bila upravo u crkvi Svetoga Ivana, na koju Amfilohije nasrće. U cjelini, taj lokalitet, uključujući i sve njegove crkve, čuva duh mjesta i vremena i svjedoči nas i našu ranosrednjovjekovnu prošlost, zato su se i namjerili na njega, da ga stave u funkciju velikosrpskih interesa izlaska na Jadransko more, što se mora spriječiti svim sredstvima”, poručio je Vučinić.
U kampanju protiv Crne Gore, upozorava on, uključene su nauka i Srpska crkva, koje imaju zadatak da pseudonaučno argumentuju i crkveno obilježe velikosrpske nacionalističke ciljeve.
“Stoga su napali sve važne tačke na jadranskoj obali. Prvu, Prevlaku kod Tivta, na kojoj, nad temeljima manastira iz dukljanskoga perioda grade srpski pravoslavni manastir. Njime, kao i u ovome slučaju, međaše velikosrpske imperijalne ambicije na jadranskoj obali. U barskoj opštini uzurpirali su vrh Rumije, Bogorodicu ratačku i dvooltarsku crkvu Svete Petke u Sutomoru. Koristeći se razlikom veličina pravoslavne i katoličke vjerske zajednice u Spiču u korist prve, porušili su katolički oltar. Upravo zato što su ta dva oltara svjedočanstvo narodnog jedinstva podrumijskog kraja. Na vrhu Rumije su isperili limeni objekat i poništili tromilenijumski preistorijski kult koji je rekultivisan Svetim Vladimirom u 11. vijeku”, kazao je Vučinić.
Sve ovo, tvrdi on, rade na sramotu cijele naučne i kulturne javnosti, Univerziteta i Akademije nauka.
“Ali beogradskim klerikalnim mračnjacima odgovara da u vrijeme bezakonja, u kojem je Amfilohijeva volja zakon, dovrše devastaciju materijalne i duhovne baštine, presloje je svetosavskim simbolima i reinterpretiraju kao srpsku. Pokušaji klerikalne srbijanske političke elite da nam nametnu svoju političku volju zatrovali su odnose u Crnoj Gori, do te mjere da nam prijete međuvjerski i međuetnički sukobi, i to samo da bi Srbija proširila vlast na našu zemlju i more. Pitam se, ima li ova država administraciju da ovome stane na kraj”, zaključio je Vučinić.
