Video
Državne adrese u Crnoj Gori na potezu su i od njih zavisi hoće li Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi biti vraćena autokefalnost, poručio je u izjavi za Pobjedu potpredsjednik Savjeta Mitropolije CPC Stevo Vučinić.
Preporučeno
Komentarišući izjavu vaseljenskog patrijarha Vartolomeja da “Ukrajinci imaju pravo na autokefaliju, kao i svi narodi na Balkanu koji su neko vrijeme proveli pod direktnom jurisdikcijom Vaseljenske patrijaršije, ali sada je došlo vrijeme da i oni postanu samostalni”, Vučinić je naglasio da u CPC očekuju da i crnogorske državne adrese postupe “slijedom primjera vrhovne državne adrese Ukrajine, koja je od vaseljenskoga trona ishodovala autokefalnost”.
“Očekujemo i da Skupština donese zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji članom 52 nezakonito prepisanu crkvenu imovinu na Beogradsku patrijaršiju ponovo uzakonjuje na crnogorsku državu. Očekujemo i da Skupština oglasi nevažećim na teritoriji Crne Gore Aleksandrov akt o ujedinjenju crkava iz 1922. godine i tako Crnogorsku crkvu uvede u pravni status domicilne crkve. Na redu su vrhovne državne adrese, i od njih sve zavisi”, kategoričan je Vučinić.
On je podsjetio da je “tomosom iz 1922, koji je izdao vaseljenski patrijarh Meletije, odobreno ujedinjenje pravoslavnih crkava u jednu, jedinstvenu Srpsku”.
“Njime su pobrojane crkve koje se ujedinjuju, i među njima, autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva. Piše da odobrava ujedinjenje zbog takozvane crkvene ekonomije, jer u novoj državnoj tvorevini kraljevini SHS treba da bude jedna pravoslavna crkva. Samim tim slijedi da nove okolnosti, koje su nastupile nakon konstituisanja suverene Crne Gore, podrazumijevaju da vaseljenski patrijarh povuče tomos i kanonsko stanje dovede u prvobitno, od prije 1922. godine. To se, ukoliko dobije inicijativu od legitimnih adresa, očekuje od patrijarha Vartolomeja, koji je već povukao tomos iz XVII vijeka, kojim je vaseljenski tron dozvolio Ruskoj crkvi da anektira Ukrajinsku”, pojasnio je Vučinić.
Pravoslavni svijet, kako je kazao, povezan je duhom pravoslavlja koji oličava Vaseljenska patrijaršija, dok su organizacione forme crkava unekoliko različite.
“Kako su uvijek bile i ostale državni insturumenti, to im je i moć proisticala i proističe iz moći države; u našem slučaju, moć Beogradske patrijaršije u zemlji proishodila je iz moći njene matične države Srbije, koja nam je od konca Prvoga svjetskoga rata pa sve do 2006. godine “držala ruku na grkljan”. Zato mi tek sada rješavamo crnogorski crkveni problem, proistekao od sile srpskoga mača, koji nam je “visio nad vratom” od 1918. godine sve do nedavno, do referenduma o nezavisnosti. Iako se “mač uvukao u korice”, Srpska crkva ignoriše taj akt, jer uživa svu moguću pomoć od vani, da bi, s katedre i oltara, zaoštrila unutrašnje vjerske i nacionalne netrpeljivosti, s tendencijom da se što prije, pobunom i nasiljem, zemlja dovede do sloma i propasti”, kategoričan je Vučinić.
Potpredsjednik Savjeta Mitropolije CPC ističe kako je “pravilo da svaki narod ima svoju autokefalnu crkvu, utemeljeno u Hristovim riječima upućenim apostolima: ‘Idite i krstite narode u ime oca i sina i Duha svetoga’”.
“Ova zapovijest nije delegirala posebna prava nijednom narodu, niti odrekla ta prava bilo kojem narodu, uključujući i crnogorski. Ali mu ga odriče Beogradska patrijaršija, poduprta cijelom opozicijom, koja ispovijeda svetosavske ideje,koje se kose sa svim porecima hrišćanskih i evropskih država, sem Srbije. Svetosavsku mračnjačku politiku su proglasili za državni i nacionalni ideal. U toj politici utemeljeni, nekolicina terazijskih koritaša, svetosavskom ideologijom truju masu i tako transformišu u rulju, a onda je huškaju na Crnogorce, nacionalne i vjerske manjine i crnogorsku državu”, zaključio je Vučinić.
