Video
Snežana Vuksanović i Snežana Dragićević, doktorke bioloških nauka, ovogodišnje su dobitnice Trinaestojulske nagrade za naučna dostignuća i doprinos botanici.
Prema riječima Vuksanović, prije tri dana dobile su zvanično obavještenje da su laureatkinje. Za njih, kako je dodala, dodjela nagrade predstavlja veliku čast i nešto izuzetno veliko i moćno.
– Posebna je simbolika koju nosi taj datum, Trinaesti jul, tako da osjećam neizmjernu zahvalnost društvu koje nam je dodijelilo ovu nagradu, najveće državno priznanje. S druge strane, ona predstavlja veliku obavezu i odgovornost prema zajednici, naučnoj zajednici, državi i instituciji u kojoj radim. Mogu da kažem da ova nagrada prevazilazi lični uspjeh – to je priznanje nauci, priznanje znanju i istrajnom radu – rekla je Vuksanović.
Podsjeća da je u do tada potpuno neistraženom bjelopoljskom kraju pronašla dvije nove vrste za floru Crne Gore, od kojih je jedna tek drugi zabilježeni nalaz na Balkanskom poluostrvu – stepska vrsta za koju se naučnici pitaju kako uopšte uspijeva na tom području.
– Ta naučna zajednica je kao malo globalno selo kada su ovakve stvari u pitanju. Otkrivane su nove vrste za floru Crne Gore, ima ih u okruženju i regionu, ali do sada nijesu bile zabilježene. Imate djelove Crne Gore koji još uvijek nijesu dovoljno proučeni. Biljke su mali, tihi i dragocjeni svjedoci nekog davnog vremena u kojem mi nijesmo živjeli, ali imamo obavezu da ih sačuvamo za buduća pokoljenja – poručila je Vuksanović.
Snežana Dragićević je kazala da, kada su prvi put ugledale biljku koja će, zahvaljujući njihovom otkriću, dobiti ime “Petrolamium crnojevicii”, nije znala u šta zapravo gleda, ali je odmah shvatila da je riječ o nečemu neobičnom.
Dragićević ističe daje bilo izuzetno važno što su biljku pronašle u cvatu, jer da nije cvjetala, vjerovatno bi prošle pored nje, kao što su to godinama činili planinari i mještani koji je nikada ranije nijesu primijetili.
Preporučeno
– Biljka je svojim izgledom podsjećala na jednu vrstu koju sam ranije mnogo puta viđala, ali je cvijet bio toliko drugačiji da bi to mogao da primijeti čak i neko ko je tek na početku botaničkih istraživanja. Za mene i Snežu bilo je presudno što smo se baš u trenutku cvjetanja našle na tom mjestu. Da nije bila u cvatu, možda bih i ja prošla pored nje, kao što su to ranije činili mnogi ljudi. Kretala sam se markiranom planinarskom stazom kojom prolaze i planinari i mještani. Kasnije smo razgovarali s njima i rekli su nam da im je biljka potpuno nepoznata – zaključila je Dragićević.
