Video
To je saopšteno na panelu „Izazovi učešća mladih u u procesima donošenja odluka“, u okviru regionalne konferencije „Mladi u regionu Zapadnog Balkana – (samo)isključeni“, koju Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizuje u saradnji sa TACSO kancelarijom za Zapadni Balkan i Tursku uz podršku Evropske unije, a kao dio doprinosa obilježavanja Evropske godine mladih.
Ministar za sport i mlade u Vladi Crne Gore, Vasilije Lalošević, mišljenja je da u protekle dvije godine nije bilo pomaka na izradi Strategije za mlade, jer je, kako je podsjetio, došlo do novog ustrojstva resora koji se tiče politike mladih.
„Nemamo više Upravu za mlade i sport, imamo Ministarstvo sporta i mladih. Mislim da je samim tim činom napravljen značajan iskorak jer organizacija Ministarstva dobija veće ingerencije i mogućnosti da napravite stvari koje do tada niste mogli da napravite“, kazao je Lalošević.
Podsjetio je da je u saradnji sa UNDP-jem pokrenut proces na izradi nove Strategije za mlade i da je raspisan javni poziv svim NVO-ima da u tome učestvuju.
„Strategija za mlade je vrlo značajna. Novim pristupom želimo da eliminišemo floskule i uopštena mjesta, a da uradimo konkretne stvari koje će garantovati napredak, da uključimo sve segmente društva i da tako napravimo dobar dokument. To je posao koji će potrajati nekoliko mjeseci. Vladinim Programom rada predviđen je za treći kvartal“, naveo je Lalošević.
Poručio je da će se Ministarstvo sporta i mladih truditi da bude „narodna kancelarija“, da radi transparetno i da pruži jednake šanse za sve.
Naučni saradnik Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, Marko Kovačić, podsjetio je da istraživanja pokazuju da se 20 odsto mladih smatra kompetentnim za razumijevanje različitih političkih pojmova.
„U Crnoj Gori se oko 16 odsto mladih smatra politički kompetentnim. Mislim da je to jako važan podatak svim donosiocima odluka. Potrebno je insistirati na ponoovnom uvođenju građanskog obrazovanja u obrazovni sistem. Ključno je važno učenje o tome kako biti građanin i kako živjeti u demokratiji kvalitetno integrisati u obrazovni sistem, ne samo na način da se o tome uči, nego je bitno mijenjati kulturu obrazovnih institucija, koje na prostoru Zapadnog Balkana funkcionišu i dalje autoritativno“, naveo je Kovačić.
Ocijenio je i da je potrebno stvoriti podsticajno okruženje za saradnju između formalnog i neformalnog obrazovnog sistema, ali i osnažiti organizacije civilnog društva koje se bave ovom temom.
Generalna sekretarka Krovnе organizacijе mladih Srbije (KOMS), Miljana Pejić, rekla je da podaci iz Alternativnog izvještaja o mladima ukazuju da 85 odsto mladih smatra da ne može da utiče na donošenje odluka.
„Jedan od jakih motiva zbog kojeg mladi ne učestvuju je uvjerenje da i ako se uključe, ništa se specijalno neće promijeniti. Posljedično, jedan od ključnih izazova je da mladima kažemo da ćemo čuti njihov glas“, smatra Pejić.
Ocijenila je da je značajno da postoji kritični broj mladih koji su spremni da institucije drže odgovornima i da ih motivišu da usmjeravaju više novca i otvaraju više mogućnosti za mlade koji žele da učestvuju samo ne znaju kako.
Predsjednik Mreže za mlade Crne Gore, Miloš Marković, ukazao je mladi tokom djetinjstva u našem regionu stvaraju šablon da moraju da slušaju, navodeći da je to kasnije teško zamijeniti novim „i tražiti od njih da budu lideri i revolucionari, jer osjećaju da to ne mogu da urade“.
„Nije lako nijednoj mladoj osobi da iskorači iz tog šablona koji je opšteprihvaćen u društvu, a posebno sa stavovima i mišljenjima koji, ako zadiru u politiku, mogu biti označeni kao nepodobni“, naveo je Marković.
On je Zakon o mladima okarakterisao kao „pojmovnik, riječnih omladinske politike“, a nacionalnu strategija kao lijepo dizajniran dokument, uz napomenu da su tu liste želja ali da nema kapaciteta ili volje da to što tu piše ostvari.
„Trebalo bi dati mladima da sami osmisle nacionalnu strategiju i da je uruče nadležnim institucijama“, istakao je Marković.
Preporučeno
Tokom diskusije je navedeno da starija populacija ne može da razumije potrebe mladih, da mladi najbolje razumiju svoje vršnjake, da je potrebno da institucije nađu određeni kanal za informisanje mladih koji nisu zainteresovani za aktivizam i da se politika veže za nešto što je moderno. Takođe je ocijenjeno da postojeći omladinski servisi ne služe svojoj svrsi.
