Video
Nacrtom novog zakona o zdravstvenom osiguranju predviđeno je da trudnice, da bi dobile pravo na bolovanje, moraju raditi kod istog poslodavca minimum dva mjeseca. Time će se, kako za Viikend novine kaže direktor Fonda zdravstva Sead Čirgić, smanjiti mogućnost zloupotrebe ovog prava.
Preporučeno
Predlog Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) da uslov za korišćenje trudničkog bolovanja bude minimum dva mjeseca rada kod istog poslodavca, odnosno četiri mjeseca rada (sa prekidima u toku godine) prihvatilo je Ministarstvo zdravlja. Naći će se u Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama zakona o zdravstvenom osiguranju, koji će biti razmotren na javnoj raspravi zakazanoj za utorak, 26. marta.
Čirgić objašnjava da je riječ o predlogu čiji je cilj da spriječi brojne zloupotrebe trudničkog bolovanja, prilikom kojih su se u cilju ostvarivanja ovog prava osnivale “fiktivne” firme.
“Do sada je bilo zloupotreba kod trudničkog bolovanja, jer je bilo predviđeno da osigurano lice Fonda, prije ostvarivanja prava na bolovanje, mora biti u zdravstvenom osiguranju dva mjeseca uzastopno ili četiri mjeseca u toku godine. Sada je, izmjenom u tom dijelu, definisano da trudnica mora biti dva mjeseca kod istog poslodavca, ili četiri sa prekidima u toku godine. Na taj način će se uticati na smanjenje moguće zloupotrebe. Dešavalo se, na primjer, da trudnica zasnuje radni odnos i sjutra dan se prijavi na bolovanje. Takođe, dešavalo se da je plata trudnice veća nego izvršnom direktoru”, pojasnio je Čirgić.
On podsjeća da je zakonom definisan i maksimalan iznos plate za trudnice.
“On može biti najviše do dvije prosječne neto zarade po podacima Monstata za prethodnu godinu ne preko toga. Tako da je i u tom dijelu ograničen iznos koji se može refundirati po osnovu trudničkog bolovanja”, navodi Čirgić, i dodaje da ne očekuje primjedbe na račun ovog predloga na javnoj raspravi.
Prema podacima Fonda, broj slučajeva trudničkih bolovanja u 2018. godini je bio 2.561, dok je za isti period 2017. godine bio 2.379, tj. povećan je za 182 slučajeva trudničkog bolovanja ili za 7,65 odsto.
“Troškovi za naknade za bolovanja po osnovu održavanja trudnoće (liječenje prijetećeg abortusa) u 2018. godini su 3.042.356,65 eura dok su u 2017. godini iznosili 2.722.568,49 eura što je više za 319.788,16 eura ili za 11,75 odsto”, navode iz Fonda.
Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju i članu 41, Fond za zdravsteveno osiguranje poslodavcu refundira isplaćenu naknadu u visini od 70 odsto od osnova za naknadu, a najviše do iznosa koji ne može biti veći od jedne prosječene zarade zaposlenih u Crnoj Gori u prethodnoj godini, po podacima organa uprave nadležnog za poslove statistike.
Predsjednica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović je ipak skeptična po pitanju ovog predloga Fonda jer, kako napominje, trudnice ionako nijesu dovoljno zaštićene.
“Mi imamo zaštitu porodilja koje poslodavac ne može da otpusti i one su te koje su u povoljnijem položaju. Da imamo Zakon o radu koji štiti trudnice, ne bi bilo nikakvih problema da se ovaj predlog Fonda uvede, ali u situaciji kada su trudnice ionako nezaštićene, a kao i ranije, na kontu zloupotreba oni odlučuju da neka prava skroz uskrate ili da ih značajno ograniče, nijesam sigurna da je to pravo rješenje”, kazala je Mihailović.
U svakom slučaju, ona napominje da će u Udruženju Roditelji taj Nacrt zakona sagledati detaljnije i uključiti se u javnu raspravu.
Fond je takođe predložio da dužina bolovanja koju utvrđuje izabrani ljekar bude najmanje 30 dana, umjesto dosadašnjih 15.
“Naš predlog je bio da dužina bolovanja koju utvrđuje izabrani ljekar bude najmanje 30 dana čime će se smanjiti pritisak na prvostepene ljekarske komisije Fonda i na specijaliste na bolničkom nivou. Izabrani ljekar može izvršiti najbolju procjenu da li je nekome opravdano odbriti bolovanje od 30 dana. Čini nam se da je to racionalna odluka i da će imati svoje efekte”, smatra Čirgić.
