Video
Postalo je već trivijalno reći kako smo u dobu eksponencijalnog tehnološkog rasta i brzog života odsječeni od stvari koje nas čine fizički i psihički zdravima. Načina života koji bi mogao da se smatra iole zdravim rijetko se ko pridržava, pa djeca, po ugledu na odrasle, od malih nogu stiču loše navike – kako u ishrani tako i kada je u pitanju fizička aktivnost. Stoga i ne čudi što je gojaznost među djecom globalni problem i što je već poprimila epidemijski karakter. Prema podacima Svjetske zdavstvene organizacije (SZO) na svijetu ima 41 milion gojazne djece, a do 2030. se očekuje da će 71 milion djece biti gojazno. Crna Gora, iako mi to teško priznajemo, nije ostala imuna na ovaj globalni problem.
Specijalista higijene u Insitutu za javno zdravlje dr. Enisa Kujundžić u razgovoru za portal Standard kazala je da su glavni razlozi za ovako poražavajuću statistiku fizička neaktivnost i nepravilna ishrana. Fizičkoj neaktvnosti značajno doprinose sve veća digitalizacija društva, odnosno dostupnost tehničkih uređaja koji zaokupljuju djecu.
Poražavajuća statistika
Kujundžić je za Standard upozorava da ni Crna Gora nije ostala imuna na epidemiju dječije gojaznosti. Podaci iz 2016. godine koji su rađeni na uzrastu djece od sedam godina nijesu nimalo ohrabrujući.
“U našoj zemlji je 2016. godine rađeno istraživanje na uzorku od 1.700 djece, po standardima SZO, tako da prvi put imamo podatke koje možemo da poredimo sa ostalim evropskim zemljama. Po tom istraživanju 40 odsto djece je imalo problema sa tjelesnom masom. Crna Gora je kada uporedimo te rezultate, četvrta po broju gojazne djece među 40 zemalja u Evropi. Imamo veoma visok procenat gojazne djece pogotovo među dječacima. Razlog tome je što nijesmo imali javno zdravstvene programe koji bi omogućili da se izvrši prevencija ovog problema”, rekla je Kujundžić.
Kujundžić
Problem se produbljuje time što, kako je naglasila, roditelji često ne vide da njihovo dijete ima problem sa gojaznošću.
“Roditelji ne shvataju da dijete ima problem sa tjelesnom težinom i nemaju relanu percepciju o tome. Oni govore da im je dijete buckasto, punačko, ali reijetko kad kažu da ima problem sa gojaznošću. Pri tome ne znaju da dječija gojaznost može biti veoma opasna”, kazala je naša sagovornica.
Loše navike i zdravstveni rizici
Današnji način života ne ostavlja ljudim mnogo vremana da brinu za sebe i svoju porodicu. Pravilna ishrana je postala luksuz i porodice su često prinuđene da u nedostaku vremena jedu nezdravu hranu. Mnogo je lakše reći djetetu “evo ti pare kupi picu” nego napraviti zdravo jelo, i to je nešto što smo gotovo svi lično iskusili.
Kujundžić je kazala da je nemogućnost da se obaveze organizuju jedan od velikih problema moderne porodice.
“Djeca sve više imaju naviku da jedu vani, a roditelji često olako prelaze preko toga. U porodici moraju da se postave pravila, djete treba da se navikne da jede u kući i da se pravilno hrani. Još jedan problem je što smjene u školi nijesu usklađene sa poslovnim obavezama roditelja i veoma je teško stvoriti pravilne navike u ishrani kod djece. Ako ništa drugo, mnogo je bolje da se djetetu spakuje nešto što je spremljeno kod kuće nego da se dijete hrani izvan kuće”, rekla je sagovornica Standarda.
Ističe da se gojaznost lako može odraziti na fizičko i psihičko zdravlje djeteta.
“Djeca koja su gojazna imaju mnogo veći rizik da ranije obole od šećerne bolesti, kardiovaskularnih bolseti i da imaju problema sa kostima i mišićima. Imamo pojavu sekundarnog dijabetesa kod gojazne djece, koji je do sad bio karakterističan samo za odrasle! Još jedan izražen problem je onaj vezan za psihološko zdravlje. Gojazna djeca su obično stigmatizovana i stoga imaju psihičke probleme, izoluju se, stvaraju neki svoj svijet oko tehničkih uređaja i slično”, rekla je Kujundžić.
Digitalni svijet izolacije
Ne treba nam neko opsežno naučno istraživanje da bi bili svjesni da djete mora da vrši intereakciju sa svojim vršanjacima i da na taj način uči da rješava probleme. Elektronski mediji, kompjuteri, mobilni telefoni i ostala digitalna sredstava od kojih smo postali zavisni i sa kojima se dolazi u kontakt u sve mlađim uzrastima, predstavljaju opasnost za pravilan razvoj djece.
O opasnostima “pretjerane digitalizacije” govori i to da što je SZO izdala vodič, zasnovan na temeljnim naučnim istraživanjima, o tome koliko bi dijete moglo da provodi vremena uz telefon i video igrice.
“Dijete do dvije godine ne smije da uzima telefon u ruke! A pogledajte danas – roditelji redom daju bebama da se igraju sa telefonom i da gledaju razne sadržaje. Dijete koje koristi mnogo mobilni telefon imaće otežan razvoj. Zato mi imamo veliki broje djece sa autističnim spektrom – djece koja liče na autističnu djecu jer nijesu imali interekciju sa drugim ljudima, nego su samo “buljili” u telefon. Djeca od dvije do šest godina smiju da drže telefon do pola sata dnevno. Tinejdžeri bi smjeli da provode po dva sata dnevno ispred ekrana. To u Crnoj Gori nažalost gotovo niko ne poštuje”, rekla je Kujundžić.
Ukoliko se djeca izoluju i ako im samo digitalni svijet predstavlja jedino društvo, kako upozorava, biće zaista limitirani u emotivnom, intelektulanom i socijlnom smislu.
Dosljednost i pravilan primjer
A da bi se spriječila gojaznost, otuđenje, psiho-somatski problemi kod djeteta, najvažnija je dosljednost i pravilan primjer roditelja.
“Roditelji moraju da budu dosljedni i da ne idu linijom manjeg otpora. Imate roditelja koji listom gvore da im dijete nešto ne voli, pa mu daju kiflu sa kremom, a ne zdravu hranu. A primjer roditelja je važan. Ako dijete vidi da se roditelji ne hrane pravilno i da ne vode računa o svom zdravlju, onda ni oni neće prihvatiti zdrav način života”, rekla je Kujundžić.
Važno je kako ističe, da ne razmazimo djecu.
“Ako me pitate da li smo razmazili djecu – to je sve individualno, ali u dosta slučajeva vjerovatno jesmo. Radeći svoj posao trčeći za obezbjeđivanjem egzistencije zaboravljamo da sprovedemo osnovne stvari kod svoje djece”, poručila je naša sagovornica.
Preporučeno
B. Knežević
