Ministarstvo za ljudska i manjinska prava tokom izrade predloženog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, od 2015, konsultovalo se sa predstavnicima svih vjerskih zajednica, te su naveli da je za njih bila neprihvatljiva sugestija da se izbriše odredba kojomje propisano da vjerske zajednice moraju da dokažu pravo svojine na imovini za koju se utvrdi daje izgrađena prije 1918. godine.

Ovaj resor je to istakao u izvještaju o toku ranije javne rasprave koji je, uz predloženi zakon, Vlada takođe usvojila prošle sedmice na sjednici, piše Pobjeda.

“Apsolutno nijesmo saglasni da je riječ o bilo kakvom obliku konfiskacije i nacionalizacije vjerskih objekata, već samo uvođenje pravnog reda u imovinske podatke vjerskih zajednica i utvrđivanje što predstavlja, a što ne predstavlja državnu svojinu. Ovim odredbama se “ne oduzima imovina” niti jednoj vjerskoj zajednici, već, naprotiv, štiti se pravo svojine svim vjerskim zajednicama koje dokažu da imaju pravo svojine na vjerskim objektima i zemljištu”, istaknuto je u izvještaju ministarstva.

U ponuđenom zakonu navedeno je da vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore koji su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918, i za koje ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica, kao kulturna baština Crne Gore, državna su svojina. Vjerski objekti, kako je istaknuto, koji su izgrađeni na zajedničkim ulaganjima građana do tog datuma, a za koje ne postoje dokazi o pravu svojine, kao kulturna baština Crne Gore, državna su svojina.

Ovim aktom propisano je i da se u određenim situacijama može zabraniti djelovanje vjerske zajednice. Precizirano je da se vjerskoj zajednici može odbiti upis u registar ili evidenciju ili se zabraniti djelovanje, ako podstiče rasnu, nacionalnu, vjersku ili drugu diskriminaciju i nasilje, netrpeljivost, razdor ili progon ili na drugi način ugrožava ili vrijeđa ljudsko dostojanstvo.

Odredbe ovog člana primjenjuju se i na neregistrovane ili neevidentirane vjerske zajednice navedeno je u predloženom aktu.

Kako je pojašnjeno, postupak za zabranu djelovanja vjerske zajednice pokreće državno tužilaštvo nadležnom sudu, ako se legitimni cilj u interesu javne bezbjednosti, zaštite javnog poretka, zdravlj ili morala, ili zaštite prava i sloboda drugih, nije mogao postići na djelotvoran način izricanjem novčane kazne, uskraćivanjem poreskih olakšica ili drugom primjerenom mjerom ograničenja u odgovarajućem postupku. Prije donošenja odluke o zabrani djelovanja vjerske zajednice sud, kako je istaknuto, može vjerskoj zajednici ostaviti primjeren rok da uskladi svoje djelovanje sa javnim poretkom i moralom.

Ukoliko u određenom vremenskom periodu, koji je odredio sud, vjerska zajednica ispuni zahtjev suda za usklađivanjem svojeg djelovanja sa javnim poretkom i moralom, nadležni sud može obustaviti postupak za zabranu njenog djelovanja. O imovini vjerske zajednice brisane iz registra, odnosno evidencije, nakon izmirenja dugova, odlučuje se na način određen aktima vjerske zajednice. Ako aktima vjerske zajednice nije određen način postupanja, imovina vjerske zajednice postaje državna imovina napisano je u ponuđenom zakonu.

Aktom je propisano da će Ministarsto za ljudska i manjinska prava od organa državne uprave nadležnog za unutrašnje poslove, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovogzakona, preuzeti evidenciju i druge podatke o vjerskim zajednicama koje su prijavljene kod tog organa. Ministarstvo će, kako se dodaje, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, od organa nadležnog za poslove vanjskih poslova preuzeti podatke o vjerskim zajednicama koje imaju zaključen ugovor sa Crnom Gorom do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Vjerska zajednica koja je prijavljena u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica može da dostavi prijavu za upis u evidenciju u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu navedeno je u predloženom zakonu, gdje se dodaje da vjerska zajednica koja ne dostavi prijavu neće se smatrati evidentiranom.

Ovim zakonom se, kako je istaknuto, ne sprečava niti ograničava osnivanje ili djelovanje udruženjima građana i drugim oblicima organizacija civilnog društva sa svojstvom pravnog lica ili bez svojstva pravnog lica, koji su osnovani radi ostvarivanja slobode misli, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja, niti se sprečava djelovanje neregistrovanih ili neevidentiranih vjerskih zajednica.

“Neregistrovane i neevidentirane vjerske zajednice nemaju pravni položaj vjerskih zajednica koje su registrovane ili evidentirane u skladu sa ovim zakonom i ne mogu sticati i ostvarivati prava koja u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore isključivo pripadaju registrovanim ili evidentiranim vjerskim zajednicama”, napisano je u aktu.

Navedeno je i da je organ uprave nadležan za poslove imovine dužan da, u roku od godinu od dana stupanja na snagu ovog zakona, utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su državna svojina, obavi njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti.

Ovim predloženim zakonom, između ostalog, zabranjen je svaki vid posredne ili neposredne diskriminacije po osnovu vjere ili uvjerenja i podsticanje vjerske mržnje i netolerancije.

Danom stupanja na snagu ovog akta prestaće da važi Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, a podzakonski propisi za sprovođenje ovog akta donijeće se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.