Video
Episkop dioklijski Metodije pročitao je proglas Svetovasilijevskog sabora.
Čestitajući Vam, braćo, nastupajuće božićne i novogodišnje praznike, pozdravljamo Vas angelskim pozdravom mira i ljubavi: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Odsluživši Svetu Liturgiju i pričestivši se Tijela i Krvi Boga Ljubavi, blagoslovom Svetog Vasilija Ostroškog, obraćamo Vam se porukom ovog Svetovasilijevskog sabora.
Preporučeno
Povodom Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, čiji bi tačniji naziv bio: Zakon protiv Pravoslavlja u Crnoj Gori, koji Vlada Crne Gore, radi ostvarenja nerazumnih ideoloških i političkih ciljeva, pokušava da ovih dana jednostrano nametne kako bi ozakonila diskriminaciju Mitropolije Crnogorsko-Primorske i drugih eparhija Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, da bi pripremila otimanje naših hramova i grobova i izvršila pljačku naše crkvene imovine, da bi našoj Crkvi ukinula pravni status stican u slavnoj istoriji od 800 godina i da bi, na kraju, ponizila i pogazila našu slobodu i našu vjeru,
MI – pravoslavni episkopi, sveštenici i vjernici, koji smo istovremeno i građani Crne Gore – najodlučnije stojimo u odbrani svoje vjere i slobode, u odbrani svojih neotuđivih građanskih prava. Lična sloboda vjere, koju ostvarujemo u Crkvi, u zajednici sa drugima, treba da je svetinja i za državu. Ostvarivanje vjerske slobode i praktikovanje vjerskih prava predstavlja samu suštinu ljudske slobode i ljudskih prava: to je tako, jer vjerska sloboda čini samu suštinu ličnosti.
Crkva je kroz istoriju Crne Gore bila narodna i državotvorna, jer je ona stvarala i uobličila tradicionalni identitet našeg naroda i države. Ako hoćemo da opstanemo u svom identitetu, onda i danas po svaku cijenu moramo da odbranimo našu Pravoslavnu Crkvu. To danas znači „Za Krst Častni i slobodu zlatnu!“. Krst Častni je Krst Hristovog raspeća. Bez te časti, bez učešća u Hristovoj žrtvi, i bez naše Crkve — ne bi bilo više istinske Crne Gore i Crnogoraca.
Podsjećamo: dužnost države je da svakome jemči mir, prava, pravdu i pravnu sigurnost. Dužnost države je da jemči slobodu, koja je naše prirodno pravo, da štiti imovinu, a ne da je otima. Država treba da proizvodi uslove za dobar život, a ne da proizvodi konflikte i povapiruje stare podjele na temelju kojih vlada. Država treba da se protivi diskriminaciji i da štiti vjerske slobode i prava svih, da ne atakuje na prostor duše i hrama u kojima obitava Bog. Danas u Crnoj Gori vlast hoće na mjesto Boga da postavi sebe i partijsku državu – i zato poriče Boga i gazi naša prava, pa time i naša sloboda gubi svoje utemeljenje i smisao.
Danas u Crnoj Gori država ne dopušta ustavom zagarantovanu slobodu vjere, naročito Pravoslavnoj Crkvi – Mitropoliji crnogorskoj koja je rodila Crnu Goru, jer hoće da religiju i Crkvu funkcionalizuje u svrhu svoje ideologije, stvarajući svoju ”autokefalnu Crkvu” u duhu lenjinizma i staljinizma. Sekularna država nasljednica bezbožnog titoističkog sistema, čini nešto što ni taj sistem nije uradio: zakonsko otimanje hramova i imovine Crkve predstavlja gaženje povelja srednjovjekovnih i kasnijih vladara, do Crnojevića i Nikole Petrovića, kao i brojnih zavještanja pojedinaca i bratstava kroz vijekove. Odbijajući takvu ulogu i istrajavajući na slobodi i pravu na samoodređenje Crkva se izlaže opasnosti da je takva država ne priznaje. Ali: nije neobično da je istrajavanje na slobodi i identitetu vezano za izlaganje opasnostima i pritiscima. Mi ćemo istrajati u našoj pravednoj borbi protiv diskriminacije, kao što to činimo godinama: stalno nudimo dijalog, predlažemo zakonska rješenja, organizujemo naučne skupove i objavljujemo stručne knjige u oblasti vjerskih prava i sloboda. Očekujemo od institucija Evropske Unije da one ne ignorišu činjenicu da vlast u Crnoj Gori krši odredbe Lisabonskog ugovora (čl. 17) po kojima država priznaje identitet crkvama i vjerskim zajednicama i sa njima održava otvoren, transparentan i redovan dijalog. To je i stav Venecijanske komisije o ovom Predlogu zakona na koji se vlast formalno poziva. Zasnivati Zakon na istorijskoj laži, kao da je navodno Crnogorska mitropolija — Crkva, ukinuta nestankom Kraljevine Crne Gore (1918) znači ignorisanje odluke Svetog Sinoda Kraljevine Crne Gore (16. decembar 1918) kojim je ova Mitropolija, prva od nekadašnjih episkopija od Turaka ukinute Pećke Patrijaršije (1766) obnovila jedinstvo Pećke Patrijaršije, što je potvrđeno i od Vaseljenske Patrijaršije (1922). Svi hramovi i sva crkvena imovina Crne Gore tim ujedinjenjem ostali su svojina same Mitropolije i njenih jedinica sve do današnjeg dana. Smatrati da je ta imovina predata nekom drugom, ravno je bezumnoj tvrdnji da je Crna Gora, postavši članica Ujedinjenih nacija, prestala da postoji, izgubivši sebe i svoje istorijsko nasleđe!
Zakon o slobodivjeroispovijesti, koji je u proceduri, krši sva temeljna načela i standarde demokratskog i civilizovanog zakonodavstva u ovoj oblasti: Načelo slobode vjeroispovijedanja je bitno ugroženo prije svega najavljenim otimanjem hramova i crkvene imovine. Načelo neutralnosti države je ismijano već time što je pitanje Crkve postalo stvar programa vladajuće partije. Načelo jednakog pravnog tretmana, koje u realnosti već odavno ne postoji, sada treba da se ozakoni na štetu Pravoslavne Crkve. Pravo na samoodređenje se ne poštuje nego se Crkvi ispostavljaju politički diktati. A država je dužna da ova načela poštuje i štiti u njihovom izvornom značenju, da ih zaista jemči a ne da ih upotrebljava u diskriminatorske svrhe.
Imamo svako pravo da kao slobodni ljudi i građani zahtijevamo:
– bezuslovno zakonsko ili ugovorno priznanje i uvažavanje postojanja viševjekovnog istorijskog kontinuiteta i pravnog subjektiviteta Mitropolije Crnogorsko-Primorske i Eparhija Budimljansko-Nikšićke, Zahumsko-Hercegovačke i Mileševske i svih crkvenih pravnih lica u skladu sa kanonskim pravom;
– zaključivanje ugovora sa Vladom CG kojim bi se, ravnopravno i pod suštinski istovjetnim uslovima koji su sadržani u ugovorima koje je Vlada zaključila sa drugim crkvama i vjerskim zajednicama, regulisala pitanja od zajedničkog interesa;
– donošenje zakona o restituciji i pravednoj nadoknadi bespravno oduzete crkvene imovine i odustajanje od novog otimanja imovine crkvama i vjerskim zajednicama;
– na Ustavu i međunarodnim standardima zasnovano zakonsko regulisanje i poštovanje autonomije crkava i vjerskih zajednica.
Sve ovo zahtijevamo ne kao privilegije za sebe nego kao opšte pravo za sve crkve i vjerske zajednice.
Da opravdamo sebe pred Bogom, Svetim Vasilijem i istorijom, pred precima i potomcima, ponavljamo zavjet Trojičindanskog sabora i ponavljamo da ćemo čuvati, obnavljati i braniti sve naše svetinje.
Od vjekovnih bezbrojnih povelja i zavještanja Crkvi i prokletstava onima koji te povelje i zavještanja pogaze, navodimo samo odlomak iz Zavještanja ovdje prisutnog Svetog Vasilija, slava mu i milost.
”To sve priložih i dadoh crkvi u Ostrog… za svoju dušu, sve predadoh na ruke višnjeg Boga i Svetoj Bogorodici… I ko bi se usudio da nešto otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću i stoku sa sinovima i svim njegovim imanjem da ga Gospod Bog porazi i raspe, iznenada i vavijek. Amin.”
