Na današnji dan, prije 17 godina, napustio nas je naš čuveni pjesnik za djecu i novinar Daragan Radulović. Za generacije mališana bio je nezaboravni dio njihovog odrastanja, a kritika mu je dala mjesto među čuvenim dječijim piscima u Crnoj Gori i regionu. 

Pjesnik nikada nije krio dječaka u sebi, i uvijek ga je, a posebno prilikom pisanja pjesama, puštao da govori umjesto odraslog Dragana i da sve svoje dječije brige prenese na papir. Igra pisanja, stihova, sa samim sobom i igra sa svijetom izvan pjesnika još uvijek traje.

“Djeci je bio pravi drugar, onaj kome se sa velikim povjerenjem i odanošću kazuju najskrivenije tajne, najveće želje, nestašluci i nesporazumi. Samo je Dragan mogao da ih razumije i shvati i da im svojom vedrom pjesmom raskrili čarobne dveri djetinjstva”, napisala je Milica Kralj.

Dragan Radulović rođen je 1. maja 1951. godine u Nikšiću, a umro je 7. februara 2002. godine u Podgorici. Pisao je poeziju za djecu, uređivao televizijske emisije za najmlađe, list „Slovo“, organizovao muzičke i književne festivale za djecu i omladinu, a osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom.

„Strmoglavi“, „Nijesmo odavde“, „Okrpljene cipelice“, „Planeta djeteta“, „Nemoj ovo nikom reći“, „Šta ćemo s nama“, „Krilati dječaci“, „Leptir na asfaltu“, „Hoću kući“, „E baš neću“, „Dječak sa zelenim krilima“, samo su neke od mnoštva objavljenih knjiga čuvenog pjesnika.

Njegove dokumentarne emisije za djecu „Velike nevolje malog Borisa“, „Ljubica ljubičica“, „Gorki slatkiši“, „Kolijevka“, i brojne druge priče iz ciklusa „Mali veliki“, nagrađene su kako domaćim, tako i međunarodnim priznanjima.

Najznačajnije nagrade koje su mu dodijeljenje su Zmajeva za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu, 1992. godine, Trinaestojulska nagrada za najveće domete u oblasti kulture i umjetnosti, 1993 godine, 18. septembar, Nagrada oslobodjenja Nikšića za vanredno zalaganje i postignute rezultate u oblasti književnog stvaralaštva, Ratkovićeva nagrada, 19. Decembar, Nagrada oslobođenja Titograda za najbolje ostvarenje iz oblasti umjetnosti, 1988. godine. Nagrada UNICEF-a dodijeljena mu je 1996. godine. 

 

КАКО USTAJU DJECA

Djeca ne ustaju iz kreveta,
dok pod prozorom šeta zora,
svako dijete lagano išeta
iz sna kao iz plavog dvora.

Raširenih ruku Sunce ih sreta,
kupa ih topla svjetlost danja,
djeca ne ustaju iz kreveta
nego izlaze iz mašte i sanja.

Kako čudesno ustaju djeca,
sa ogrlicom od sunčevog zlata,
pod jastukom ostave plavog zeca,
pod krevet sakriju krilatog ata.

Ostave svemirske brodove sjajne,
izvuku se oklopu teškom, viteškom,
i sa plavim cvjetovima tajne
uđu u jutro sa smiješkom…