Dobro smo znali da smo daleko i predaleko od svih civilizovanih evropskih vrijednosti, ali smo uspjeli izbiti na sami vrh Evrope po stepenu transmisije ovog virusa. To najubjedljivije govori o nama samima, o našem nemaru, neodgovornosti, neobuzdanoisti, odsustvu minimuma solidarnosti i nespremnosti da poštujemo zakone i uputstva o suzbijanju ove epidemije. To govori i o našim karakternim osobinama koje upućuju na kolektivni kolaps zdarvog razuma. Ovako nešto se može dešavati samo u neemancipovanim, nedovoljno obrazovanim i zapuštenim društvima.
Vidjeli smo da u borbi sa pandemijom ne pomažu ni tamjan, ni molitve, a vidjeli smo i kakvog vanzemaljca i pripadnika nebeskog naroda dobijamo za premijera, koji ne prihvata da se pravi vjernik može zaraziti pričešćem sa jednom kašikom. Da ovo naše ludilo bude veće, svakako doprinosi i politički vakum u kojem se smjenjuju loši i dolaze još gori, a sve to predugo traje.
Sve ovo uzgred navedoh, a htio sam reći nešto drugo. Htio sam reći da mi je ovaj dokumentarni film Vesne Terić pokazao da su naši zdravstveni radnici u borbi sa ovim korona virusom iscrpljeni preko svih granica mogućeg. Njihove emocije neskriveno govore o stepenu te iznemoglosti. To su ljudi koji nemaju radnog vremena, slobodne vikende, ni svog porodičnog života. Opravdano su zabrinuti koliko još mogu ovako izdržati, a mi za sve to nemamo ni trunke saosjećanja. Pitam se kada ćemo shvatiti da nemamo pravo ugrožavati tuđe živote i satirati živote onih koji brinu o našem zdravlju.
Preporučeno
U nadi i uvjerenju da možemo biti bolji, odgovorniji, pametniji i solidarniji, završit ću sa sjajnom porukom Antonija Pušića (Rambo Amadeusa) koji juče reče: “čojstvo je danas nositi masku i držati distancu”.
Video