Video
Mještanin sela Donja Zaljut, nadomak Cetinja Veljko Krivokapić ogorčen je što ekipa Hitne pomoći, nakon što su obaviješetni da ga je ujela zmija otrovnica i da ga komšija vozi prema bolnici u prijestonici, te da je u lošem stanju, nije pošla njima u susret, već su, kako kaže, “dozvolili da na ivici smrti stigne do bolnice”, piše Pobjeda.
Preporučeno
“Ljekari su mi rekli da mi ne bi bilo spasa da smo stigli samo desetak minuta kasnije. Toliko sam bio loše. Kakav je to način da se tako igraju s nečijim životom. Zašto nam nijesu mogli poći u susret? Zašto se zovu hitna pomoć? Ili im je manje bitan život nekog starijeg. Strašno”, kazao je Krivokapić.
Selo Donja Zaljut od prijestonice je udaljeno više od 30 kilometara, asfaltnim putem, a, kako priča Krivokapić, do asfalta ima još oko pet kilometara makadama.
Priča da i danas osjeća posljedice umalo kobnog ujeda zmije i očekuje da u Ministarstvu zdravlja reaguju i objasne smatraju li da je u redu što ekipa cetinjske Hitne pomoći nije odmah pošto su dobili informaciju pošla ka Donjoj Zaljuti, odnosno u susret vozilu u kojem je bio.
Iz Ministarstva zdravlja Pobjedi su, međuim, saopštili da je Krivokapić već bio u gradu kada je dežurna doktorka u Službi hitne pomoći pozvala da se raspita gdje su i u kakvom je stanju pacijent, pa im je dala preporuku da direktno idu u bolnicu.
“Kada se doktorica vratila sa terena u ambulanti je već bila pacijentkinja, koja boluje od teške bolesti i čekala je na pregled. Doktorica je zvala dežurnog policajca, nakon čega je stupila u kontakt sa osobom koja vozi pacijenta koga je ujela zmija. U njenoj izjavi iznosi da je dobila pratioca pacijenta, koji je obavijestio da je pacijent svjestan i u stabilnom stanju i da se već nalaze u gradu. Dala im je instrukcije da pođu direktno na Odjeljenje hirurgije Opšte bolnice kako bi primio odgovarajuću terapiju, koja se i daje u bolničkim uslovima. U izjavi, doktorica navodi da je kontaktirala Odjeljenje hirurgije, gdje je dobila podatak da je pacijent zbrinut i da je stabilnog zdravstvenog stanja”, saopšteno je Pobjedi iz Ministarstva zdravlja.
Oni su naveli i da je Služba hitne pomoći prvi poziv u pomoć za Krivokapića primila dok je ljekarka bila u kućnoj posjeti, a na telefon se javila medicinska sestra. Nijesu saopštili što je medicinska sestra uradila nakon tog poziva, ali su objasnili da se uvidom u ambulantni i terenski protokol vidi da je doktorica krenula na teren u 19.50 sati i bila na terenu do 20.11 (broj terenskog protokola 1503).
“Po dolasku sa terena, u ambulanti je čekala pacijentkinja, koja je evidentirana pod brojem 5836 ambulantnog protokola u 20.15 časova. Nakon pregleda i date terapije, doktorica je krenula u dvije kućne posjete, evidentirane u terenskom protokolu pod brojem 1504 od 21.01 časova do 21.22 i brojem 1505 od 21.30 časova do 22.08”, piše u odgovorima Ministarstva.
Penzionisani profesor književnosti, koji je bio žrtva ujeda zmije, međutim, tvrdi da je poziv Hitnoj pomoći upućen ubrzo pošto ga je komšija unio u automobil i zaputio se sa njim ka Cetinju. Kategoričan je da medicinski tim Hitne nije postupio “ni humano, niti u skladu sa Hipokratovom zakletvom”. Ističe da su ga prepustili sreći, “pa ako preživi, preživi”.
Zmija ga je, priča on, ujela 17. septembra, oko 17 sati, dok je brao drenjine. Kaže da je to bio poskok.
“U prvom trenutku nije izgledalo da je ozbiljno, odnosno imao sam utisak da nije puno otrova ispustio, jer je bila samo jedna mala ranica. Dva sata kasnije počeo sam da se osjećam loše. Ruka mi je otekla i shvatio sam da moram hitno kod doktora. Prva komšijska kuća daleko je oko četiri i po kilometra. Moja je na osami. Nijesam imao izbora i krenuo sam pješke kozjom stazom ka njima i na izmaku snage, maltene bauljajući, stigao do te kuće. Komšinica je odmah telefonom pozvala komšiju Sava Banićevića, kojem dugujem neizmjernu zahvalnost, jer je ostavio nezbrinuto stado ovaca i koza, na milost čoporima vukova, i pohitao meni u pomoć. To je bilo oko 19 sati”, priča Krivokapić.
Pošto su krenuli ka Cetinju, Krivokapiću je bilo sve lošije, pa je Banićević pozvao prijatelja iz policije Sašu Vukčevića, objasnio mu da ka bolnici vozi komšiju kojeg je ujela zmija i da je u veoma lošem stanju. Vukčević je, priča on, zvao Hitnu, nadajući se da će medicinska ekipa ambulatnim vozilom krenuti u susret pacijentu.
Ispostavilo se da je ekipa tada bila na terenu i da nijesu mogli odmah da pođu prema Donjoj Zaljuti. Banićevića je, kako je rekao Krivokapić, poslije razgovora sa Vukčevićem, pozvala ženska osoba iz Hitne, pitala gdje se nalaze i u kakvom je stanju pacijent.
“On je ispričao da sam loše, da imam temperaturu, kao i da imam četiri bajpasa… I to je bilo sve. Niko više iz Hitne pomoći nije zvao ni da pita kako sam. Gdje je tu humanost, Hipokratova zakletva, i zašto se zovu hitna pomoć. Takvo sramno postupanje treba sankcionisati”, ogorčen je Krivokapić.
S druge strane, poručuje on, ljekari u Bolnici “Danilo Prvi” zaslužuju sve pohvale.
“Doktori Branka Kaluđerović i Dragan Sorat ne samo da su me zbrinuli, nego su čitavu noć dežurali boreći mi se za život, kao i dvije medicinske sestre koje su bile u smjeni”, istakao je on. Iz Ministarstva zdravlja, međutim, ističu za Pobjedu da je nakon uzimanja izjava od zaposlenih i uvidom u terenski i ambulantni protokol, utvrđeno da je medicinski tim Jedinice za HMP u Cetinju bio na terenu kada je dežurni policajac pozvao službu HMP i kazao da je obaviješten da se osoba, koju je ujela zmija, nalazi na putu za Cetinje, jer ga neko dovozi kolima. Na taj poziv, naveli su, javila se medicinska sestra, koja je bila u ambulanti. Ističu i da se dežurna doktorka Hitne interesovala za stanje pacijenta i da je zvala Odjeljenje hirurgije Opšte bolnice, gdje je dobila podatak da je pacijent zbrinut i da je stabilan. Krivokapić je, kako kaže, odlučio da svoju priču ispriča Pobjedi “ne bi li nadležni nešto preduzeli da se više niko ne nađe u njegovoj situaciji”.
