Video
U Jadranu je zabilježeno nešto više od 30 vrsta morskih pasa ili ajkula, kazao je Ilija Ćetković iz Crnogorskog društva ekologa koje tri posljednje godine sprovodi projekat istraživanja ajkula u okviru crnogorskog teritorijalnog mora. Mogućnost za susret sa ajkulom na našim plažama postoji, ali je veoma mala.
Preporučeno
“Ove životinje su prisutne u svjetskim morima više od 400 miliona godina i predstavljaju značajnu predatorsku komponentu mora, koja reguliše brojnost drugih vrsta riba. Većina ovih vrsta je svojim životnim aktivnostima vezana za morsko dno, dok ostatak naseljava pelagijal – otvoreno more”, kazao je Ćetković Pobjedi.
Po pravilu, kako objašnjava, vrste koje žive na dnu su uglavnom manje veličine i neke od njih su veoma značajne za ribarstvo sa komercijalne tačke gledišta.
“Među njima su najpoznatiji i najčešći kostelj i pas pena ili pešikan. Prema podacima za 2010. godinu, u svijetu se ulovilo 1,41 miliona tona ajkula, što kada se podijeli sa prosječnom težinom jedinki, daje podatak od 97 miliona jedinki ovih vrsta za samo jednu godinu. Kostelji i pešikani su u ranijem periodu bili relativno česti u ulovima crnogorskih kočara, ali i onih koji love mrežama stajaćicama”, kazao je Ćetković.
On je dodao da se danas brojnost ovih vrsta značajno smanjila usljed prevelikog ribolovnog pritiska koji karakteriše čitav Mediteran.
“Zato se ove vrste vode kao ugrožene u Mediteranu od strane Internacionalne unije za zaštitu prirode. Zbog njihovog sve izraženijeg nestajanja iz naših voda, na gubitku su i ribarstvo i priroda”, kaže Ćetković.
On napominje da u Crnoj Gori ne postoji nijedan segment morskog ribarstva koji ciljano izlovljava ajkule.
“Međutim, one se nalaze u ulovima i dijele se na one komercijalno interesantne i one koje to nijesu. Meso komercijalnih vrsta je prilično cijenjeno i traženo, pa se samim tim i prodaje po relativno visokim cijenama. Iz ovih razloga, njihovim nestajanjem, ribari i drugi akteri koji učestvuju u trgovini morskim organizmima direktno trpe ekonomske gubitke”, istakao je Ćetković.
Kako je dodao, da bi se ribolovni pritisak regulisao što je više moguće, potrebno je podsticati puštanje nedoraslih jedinki komercijalnih vrsta, ali i oslobađanje onih koje to nijesu.
“Moguće je modifikovati neke od ribolovnih alata tako da se smanji prilov ajkula, na primjer definisati tipove udica na parangalima. Pravilnom primjenom ovakvih mjera obezbijedili bi se benefiti kako za prirodu, tako i za ekonomiju ribarstva”, kaže Ćetković.
Veliki broj građana, kako naglašava, sa iznenađenjem gleda na činjenicu da su ajkule uobičajeni stanovnici našeg mora i da se, ukoliko ste u redovnom kontaktu sa istim, mogu ponekad i sresti. Mogućnost za susret sa ajkulom na našim plažama postoji, ali je veoma mala. Možemo se sjetiti slučaja iz 2015. godine kada se na plaži kod Herceg Novog nasukala jedinka morskog psa modrulja, koju su turisti i mještani vratili nepovrijeđenu u vodu.
“Manje vrste koje jedva prelaze metar dužine se obično smatraju mladunčadima krupnijih vrsta ajkula i često bivaju ubijene bez ikakve potrebe. Iako su fatalni susreti ljudi sa ajkulama na svjetskom nivou zanemarljivo mali, a i pored velike kampanje koja se vodi za očuvanje ovih riba, često se poziva na njihovo ubijanje. Suprotno tome, mali broj ljudi se zapita što bismo napravili od prirode ako bi se izgubile sve vrste koje su potencijalno opasne po čovjeka, uključujući i zmije, razne vrste sisara, insekata i drugih životinja”, naglašava Ćetković.
