Video
Selektor prgrama bARS u sklopu kojeg je i održana Gojićeva promocija, Željko Milović otkrio je da je autor bio vrijedan hroničar grada, sakupljač podataka i fotografija iz prošlosti Bara.
Neđeljko Necko Đurović napisao je recenziju za Zoranovu knjigu i tvrdi da je to bila privilegija.
“Kod pisanja recenzije morate voditi računa o tome kakav je stil, jezik, tema… ‘Podrumijske priče’ su obuhvatile sve što je bitno. Čitajući Zoranove redove zapravo se vraćate kroz vrijeme, a ujedo dobijate poruku koja je transgeneracijska”, istakao je Đurović koji je dodao da u svojim pričama Zoran bio samokritičan i direktan.
“Ono čime se uspješno pozabavio je tema koju su svi dosadašnji zavićajni pisci vješto izbjegavali, a to su sjenovite priče”, naglašava Đurović.
Nenad Darmanović ispričao je prisutnima kako je Gojić uvijek pričao o pozitivnim stvarima, te je znao da sagovornicima izmami osmijeh, i kako bi knjiga “Podrumijske priče” treblo da bude školska lektira, makar u barskim školama.
Suljo Mustafić istakao je da smo Gojićevom knjigom dobili potvrdu da je mnogo ljudi koji vole Bar, ali malo onih koji znaju kako on pulsira.
“Zoran je sebe upisao među one koji su o ovom gradu rekli i lijepu i trajnu riječ, riječ koja će se čitati i prepričavati. Ne treba ga posmatrati samo kao hroničara jer ova je knjiga istoriografska sa mnogo bitnih podataka koji su dio narativne istorije. Ona je zbirka onoga što je najdragocjenije, a to su mitovi o ovom gradu”, podsjetio je Mustafić.
Milović je objasnio da je Zoran pisanju ove knjige pristupao kao kroz neku vrstu zadužbine.
“Kad smo predali knjigu u štampu, krenula je bitka za vremenom da li će Zoran dočekati da istu drži u rukama. Srećom, to se dogodilo i nevjerovatno je uživao u tome. I bio ponosan što su pare za štampanje prikupili njegovi Barani sve tri vjere, pod uslovom da se ne otkrije da su to učinili, jer to ne rade da bi se znalo. Štampano je 300 knjiga, od čega je izdavač uzeo 100, a njemu je dato 200, sa obavezom da bar pola da u prodaju, kako bi zaradio nešto od svoje knjige. Zoran da zaradi? Smiješno. Nije prošlo ni 10 dana od izlaska, a on mi je javio da je sve svoje primjerke podijelio, svim prijateljima koje je imao i svima koji su željeli da pročitaju. Naravno džabe”, ispričao je Milović.
Nakon što se Gojićeva knjiga našla u svim crnogorskim bibliotekama, u knjižari „Olovka“ u prodaji se našlo nekih dvadesetak primjeraka. Kompletna sredstva od prodaje tog malog broja knjiga, na zahtjev Gojića predate su jednom dječaku da kupi kopačke i de na fudbal, jer nije imao para za to.
“Dječak je kupio kopačke, a kad je čuo od koga su pare, vidio sam poslije ne znam koliko godina one prave suze. Ne ove naše, no dječije, one što najviše bole”, ispričao je Milović.
Omaž Gojiću posljednji je program u nizu na Barskom ljetopisu i njime je zvanično spuštena zavjesa na ovogodišnje izdanje, koje je trajalo tri sedmice.
Preporučeno
“Raduje me što primjećujemo zadovoljna lica publike i učesnika programa u neposrednoj komunikaciji koju imamo sa njima, što je svakao jedan od većih uspjeha ovogodišnjeg festivala. Iako je festival održan u neizvjesnim okolnostima i sa lokalnim snagama – sredstvima Opštine Bar i TO Bar, moram istaći angažovanost umejtničke i organizacione ekipe koja je realizovala festival, kao i rad selektora programa (Milun Lutovac, Željko Milović, Vladimir Maraš, Milija Šćepanović i Stefan Bošković) gdje je kvalitet u prvom planu, a vrijednost festivala porasla za stepenik više. Nakon, u potpunosti uspješno održanih 24 programa u šest selekcija, preostaje da se i dalje predano radi na programu, umrežavanju i konekciji sa drugim festivalima i umjetnicima. Festival je važan za grad, njegov imidž i prepoznatljivost i ima sve preduslove da i dalje bude uspješan. Zahvaljujem se dobrim domaćinima Kulturnom centru Bar i direktoru Erolu Marunoviću na saradnji i uspješno naredno izdanje festival”, kazala je producentkinja Barskog ljetopisa Milena Čaran.
