Video
Riječ je o nekim od najčvršćih uporišta Republikanske stranke, a takav izborni rezultat, prema ocjeni Vukotića, potvrđuje da savremene demokratije zahtijevaju usmjeravanje pažnje prema svakom biraču i da više nema unaprijed zagarantovanih glasova i mandata.
U razgovoru za Portal Standard, Vukotić analizira uzroke republikanskog poraza, posljedice Trampove politike, uticaj rata na Bliskom istoku i imigracione politike na američke birače, ali i moguće globalne i geopolitičke posljedice promjene odnosa snaga u američkom Kongresu.
TRAMPOVA NEPOPULARNOST, RAT I IMIGRACIONA POLITIKA MEĐU UZROCIMA PORAZA
Iako Donald Tramp lično nije učestvovao na izborima za oba doma američkog Kongresa – Senat i Zastupnički dom – niti je to mogao, premda je o tome nekoliko puta javno govorio, Vukotić smatra da mnogi posmatrači upravo njegovu nepopularnost vide kao jedan od ključnih razloga katastrofalnog rezultata Republikanske stranke.
Korijene te nepopularnosti, kako navodi, nije teško prepoznati. Trampov rat sa Iranom, koji ocjenjuje kao međunarodnopravno nezakonit, bezbjednosno kontroverzan i geopolitički upitan, kao i zatvaranje Hormuškog tjesnaca za komercijalnu plovidbu, uslovili su enorman rast cijena nafte. To je, domino-efektom, dovelo do poskupljenja osnovnih životnih namirnica, pada platežne moći stanovništva i oštre inflacione spirale.
Pored inflacije i rata na Bliskom istoku, veliki broj američkih birača izrazio je nezadovoljstvo zbog sprovođenja rigorozne, često neshvatljivo nehumane imigracione politike, koja u pojedinim saveznim državama, prema Vukotićevoj ocjeni, ima karakteristike lova na ljude.
„Nije nikakvo čudo da se prije par dana u cijeli problem uključila i prva dama Sjedinjenih Država, Melanija Tramp, osudivši brutalno postupanje ICE-ja (Imigracijske i carinske službe Sjedinjenih Država). Tramp je takođe kratko saopštio kako je ICE možda pretjerao te svojim činjenjem uslovio loše rezultate izbora“, navodi Vukotić.
On ukazuje da je oštra imigraciona politika dovela do pada radno sposobnog stanovništva, posebno u djelatnostima poput poljoprivrede i građevinarstva. Nedostatak radne snage posebno se osjetio u Teksasu, gdje je taj dio tržišta rada tradicionalno u velikoj mjeri povezan sa doseljenicima iz Centralne i Južne Amerike.
Prema njegovim riječima, odnos američke administracije prema sopstvenim interesima doveo je do toga da ljudi latinoameričkog porijekla, koji su na predsjedničkim izborima 2024. godine većinski glasali za Donalda Trampa, sada okrenu leđa republikanskim kandidatima.
Vukotić se poziva na istraživanje uglednog Njujork tajmsa (The New York Times), prema kojem su demokrate osvojile sve tri izborne trke za Zastupnički dom u kongresnim okruzima duž granice Teksasa i Meksika, pretežno naseljenim biračima latinoameričkog porijekla. Kada je riječ o izborima za Senat, demokratski kandidati ostvarili su pomjeranje od čak 22 procentna poena protiv republikanskih kandidata u poređenju sa predsjedničkim izborima 2024. godine.
Na nivou federalne države, prema podacima renomiranog istraživačkog centra Pew Research Center, čak 56 odsto građana Sjedinjenih Država osuđuje rad Imigracione i carinske službe (ICE) ili ima nepovoljno mišljenje o toj instituciji.
Kao četvrti veliki problem aktuelne administracije, koji je, prema njegovom mišljenju, jednako snažno uticao na izborni rezultat kao prethodna tri, Vukotić izdvaja raširenu korupciju.
„Nije tajna da veliki dio američke javnosti predsjednika Trampa i njegovo najuže porodično-poslovno-prijateljsko okruženje doživljava kao jedno od najkorumpiranijih u američkoj istoriji. Prema anketi Voter Poll-a, čak 90 odsto glasača je nakon izbora izjavilo da je korupcija u vlasti bila ključan ili značajan faktor koji ih je opredijelio prilikom glasanja“, navodi Vukotić.
KONGRES MOŽE OGRANIČITI TRAMPA, ALI PITANJE JE KOLIKO ĆE TO UTICATI NA NJEGOVU VANJSKU POLITIKU
Iako američke birače, prema svim pokazateljima, na ovakvo glasanje nije dominantno opredijelila spoljna politika, odnosno agende Stejt departmenta i državnog sekretara Marka Rubija (Marco Rubio), Vukotić smatra da se taj zaključak ne može posmatrati apsolutno, jer bi se time zanemarila jedna od ključnih zamjerki birača – rat na Bliskom istoku.
Za spoljnopolitičke analitičare, među kojima je i sam, najznačajnije pitanje su globalne i geopolitičke posljedice rezultata izbora.
Vukotić posebno ukazuje na činjenicu da američki Kongres raspolaže instrumentima za kontrolu rada predsjednika, uključujući istražne komisije, pokretanje zakonskih inicijativa, pa čak i postupak opoziva predsjednika, odnosno impičment (impeachment). To za Trampa ne bi bilo novo iskustvo, s obzirom na to da se sa takvim postupkom suočavao i tokom prvog mandata.
Međutim, kako ističe, Tramp je vrhovni komandant oružanih snaga, a u konačnici ima i mogućnost da potpisuje ili odbija predložene zakone. Do sada je, i to u više navrata, izbjegavao da odgovori na jedinstvene pozive iz Kongresa za redefinisanje ratne agende ili čak prekid napada na Iran.
„Čini se da američki predsjednik posjeduje takvo samopouzdanje i moć u donošenju odluka iz domena vanjske politike koje mogu jedino značiti tvrdokornu konzistentnost u sprovođenju geopolitičkih aranžmana i ideja lansiranih u prethodne dvije godine“, ocjenjuje Vukotić.
Zbog toga se, prema njegovim riječima, postavlja pitanje koliko je takav razvoj događaja povoljan, odnosno rizičan za međunarodnopravni poredak, a prije svega za bezbjednost i ravnotežu u međunarodnim odnosima.
RATOVI U UKRAJINI I IRANU I POSLJEDICE AMERIČKIH PROCJENA
Govoreći o ratovima i kriznim područjima, Vukotić navodi da je Tramp preuzeo dio teških i konfliktnih situacija od prethodne administracije, ali da je u pojedinim slučajevima način na koji je reagovao, odnosno procjene njegovih najbližih saradnika, doveo do posljedica koje ocjenjuje kao katastrofalne.
Prva konstatacija odnosi se na ukrajinsko-ruski sukob, dok se druga odnosi na američku vojnu intervenciju u Iranu.
„Sve što je američki predsjednik uradio u pogledu teških, konfliktnih situacija koje je – mora se biti objektivan, elementarno korektan i priznati – većim dijelom naslijedio, pokazuje apsolutnu nesposobnost u pronalaženju rješenja, a u drugim slučajevima očitu pogrešnu procjenu najbližih saradnika i sada već jasno katastrofalne posljedice takvih evaluacija“, navodi Vukotić.
On smatra da je američka administracija napravila neshvatljiv previd ishitrenom, nepotrebnom i potpuno nepripremljenom vojnom intervencijom u Iranu. Prema njegovoj ocjeni, umjesto da spriječi razvoj iranskog nuklearnog oružja, takva intervencija je tamošnjem režimu praktično poklonila mnogo ubojitije sredstvo za ostvarivanje spoljnopolitičkih ciljeva.
Riječ je o blokadi Hormuškog tjesnaca, jednog od glavnih pravaca za protok energenata i obezbjeđivanje energetske stabilnosti planete.
Vukotić smatra da je teško zamisliti na koji način bi promjena odnosa snaga u američkom Senatu i Zastupničkom domu mogla uticati na redefinisanje glavnih pravaca djelovanja predsjednika Trampa.
„Radi se o agendi totalnog državnog, vojno-ideološkog sloma Irana i to u skladu sa pristupom: ako je već učinjena greška na startu, a jeste, onda je bolje ići do kraja“, navodi on.
Istovremeno, ukazuje da za Trampove ideje postoji razumijevanje i jednog dijela demokratskih zastupnika, zbog čega će za analitičare biti posebno zanimljivo da vide imaju li dva suprotstavljena tabora unutar Demokratske stranke kapacitet da pronađu kompromis.
Ukoliko ga ne bude, smatra Vukotić, otvara se nova velika šansa za republikanskog kandidata na predsjedničkim izborima za dvije godine.
PUTIN I TRAMP IMAJU ZAJEDNIČKI ODNOS PREMA SAVREMENOJ EVROPI
Kada je riječ o stavovima Kongresa prema ruskoj agresiji na suverenitet Ukrajine, Vukotić pravi razliku u odnosu na, kako navodi, podijeljene stavove o pravima Palestinaca, Irana i Izraela.
„Ovdje su stvari uglavnom jasnije. Kongres je u kontinuitetu nedvosmisleno i oštro osuđivao Rusku Federaciju zbog kršenja međunarodnog prava. Minimalne su šanse da će se ovi stavovi u novom sazivu promijeniti“, ocjenjuje on.
Međutim, Vukotić smatra da se neće promijeniti ni jedna vrsta prećutnog savezništva i međusobnog razumijevanja između Vladimira Putina i Donalda Trampa kada je riječ o njihovom ideološkom odnosu prema savremenoj Evropi.
Kako objašnjava, obojica izražavaju osudu i prezir prema onome što vide kao Evropu koja „propada pod naletom ekstremne ljevice i pogubne Woke ideologije“.
Kada se tome doda težnja za uspostavljanjem novih-starih interesnih sfera i želja za saradnjom u pravcu koji je nekada ruski predsjednik zamišljao da bi mogao ostvariti sa Njemačkom, odnosno povezivanjem savremene tehnologije i neiscrpnih resursa, Vukotić smatra da postaje jasnije zbog čega Tramp insistira da se u vrijeme vanrednog, ratnog stanja u Ukrajini održe „fer i demokratski izbori“.
Prema njegovoj ocjeni, cilj takvog insistiranja jeste da se konačno ukloni sa vlasti ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, kojeg opisuje kao simpatizera Demokratske stranke.
Preporučeno
„Ne ulazim u to koliko je mudro bilo očito miješanje predsjednika Zelenskog u američki izborni proces na strani Trampovih političkih protivnika“, zaključuje Vukotić.
