Video
Viši sud u Podgorici 1. novembra prošle godine donio je rješenje kojim se privremeno oduzima milionski vrijedna imovina Kašćelana i još četiri optužena koji su označeni kao članovi „kavačkog klana“, piše Pobjeda.
Preporučeno
Branioci Slobodana Kašćelana i Gorana Ljubatovića u žalbi Apelacionom sudu predložili su ukidanje rješenja podgoričkog Višeg suda od prošle godine kojim je, kako tvrde, na nezakonit način privremeno oduzeta imovina njihovim klijentima. Advokati Boris Vujović i Novica Kašćelan u žalbi ukazaju da je prvostepeno rješenje donijeto uz počinjenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Predsjednik Apelacionog suda Mušika Dujović je u petak odložio za 10. septembar razmatranje ovih žalbi na odluku Višeg suda zbog nepojavljivanja Ljubatovića, kome nije uručen poziv za ročište. Podsjećamo da je Viši sud 1. novembra prošle godine donio rješenje kojim se privremeno oduzima milionski vrijedna imovina Kašćelanu i Ljubatoviću ali i Igoru Božoviću, Igoru Andriću i Tripu Moškovu, koji su označeni kao članovi „kavačkog klana“. Brojni stanovi i zemljište u Kotoru, Budvi i Podgorici blokirani su jer tužilaštvo sumnja da su stečeni kriminalnim djelima.
Branilac Slobodana Kašćelana, advokat Vujović u žalbi pojašnjava da Viši sud u rješenju ne navodi ni jedan od obaveznih uslova za privremeno oduzimanje imovine njegovom klijentu. – U postupku pred Višim sudom nijesu ponuđeni dokazi koji ukazuju na rizik da će se vrijednost predmetne imovine okrivljenog Slobodana Kašćelana smanjiti ili da će on ili preko drugih lica imovinu upotrijebiti za izvršenje krivičnog djela. Takođe, ne postoje dokazi da je vlasnik sam ili preko drugih lica koristio imovinu na način da spriječi ili znatno oteža njeno oduzimanje – pojasnio je advokat Vujović u žalbi Apelacionom sudu.
Branilac Gorana Ljubatovića, advokat Novica Kašćelan u žalbi navodi da sudeće vijeće u obrazloženju odluke tretira zbirno sva lica na koje je određena mjera privremenog oduzimanja imovine a ne pojedinačno, kao i postojanje zakonskih uslova za njeno određenje.
“Umjesto da vijeće u odnosu na svakog od optuženih i njegove imovinske prilike, odnosno okolnosti pod kojima je stečena imovina, cijeni postojanje uslova za određivanje ove privremene mjere, vijeće to radi cijeneći uslove koji su se stekli na strani samo nekih od optuženih u odnosu na sve koji su obuhvaćeni ovim rješenjem. Na taj način opravdanje za donošenje rješenja se nalazi u kolektivnoj krivici optuženih u odnosu na koje je donijeta ova mjera”, pojašnjava Kašćelan.
On navodi da u rješenju Višeg suda stoji da SDT ističe postojanje opasnosti da će bez mjere obezbjeđenja okrivljeni moći svoju imovinu otuđiti, posebno kada se ima u vidu da se neki od njih nalaze u bjekstvu. Advokat Kašćelan ne spori da se neki od okrivljenih nalaze u bjekstvu ali ne i Goran Ljubatović, pa je nejasno na koji način je sud ovu okolnost uvezao sa njegovim klijentom i predstavio kao razlog za donošenje mjere privremenog oduzimanja imovine.
Za advokata Kašćelana je neosnovan, paušalan i neargumentovan i sam čin vođenja krivičnog postupka pred Višim sudom jer sama krivična djela za koja je dozvoljeno oduzimanje imovinske koristi tom sudu predstavlja dovoljan osnov za određivanje mjere blokiranja imovine. On takođe podsjeća da je za određivanje ove mjere neophodno postojanje uslova da postoji osnovana sumnja da je imovinska korist stečena kriminalnom djelatnošću i opasnost da će oduzimanje te imovinske koristi biti onemugućeno ili otežano. – Ovo se ne može uzimati kao pravilo, već da je to neophodno utvrditi u svakom konkretnom slučaju. U odnosu na djelo zelenašenja za koje se tereti Ljubatović očigledno je da on i eventualnim pomaganjem nije stekao nikakvu korist, niti je to mogao obzirom na okolnosti pod kojima je navedeno djelo navodno počinjeno – navodi advokat Kašćelan.
Prema njegovim riječima ono što je mnogo značjnije je ispunjenje drugog uslova – dokazivanje opasnosti da će kasnije oduzimnaje te imovinske koristi biti otežano ili onemogućeno. On je ukazao i na štetne posljedice koje mogu nastupiti usljed donošenja ove mjere kako za imaoca opterećene nepokretnosti, tako i za donosioca koji bi odgovarao u slučaju neosnovanog određivanja ove mjere.
“Ukazujemo da u odnosu na Ljubatovića ne postoje nikakvi razlozi o ispunjenosti ovog nužnog uslova za određivanje ove mjere, zbog čega rješenje u pogledu ovih činjenica nema nikakvih razloga”, navodi Kašćelan.
