Video
Zeković tvrdi da je ova optužnica splet sinhronizovanog štetnog pokušaja krivičnog progona Petra Lazovića.
Dio izlaganja Maje Zeković objavljujemo u cjelosti:
… Nedopustivo je da se sudovi u rješenjima kojima se određuje i produžava pritvor bave navodima Sky komunikacije koja suštinski predstavlja zbirni operativni materijal i da zauzimaju polazišni princip da je sve što je u tim komunikacijama navedeno i tačno, iako su ponavljam selektivno prikazane, pravno nevaljane i čak upitne vrijednosti s aspekta informatičke nauke, pa žargonski rečeno zbrajaju milione i toliko paušalno pripisuju protivpravno ostvarenu imovinsku korist mom branjeniku, da bi i ponuđeno jemstvo bilo nedovoljna garancija da se neće dati u bjekstvo. Nažalost, ovakvo postupanje će ući u anale sudske prakse kao negativan primjer odlučivanja pravosudnih organa pod uticajem dijela javnog mnjenja, a ne na osnovu isključivih vrlo jasno determinisanih zakonskih regula.
Bez najmere da na bilo koji način ugrozim bilo čiju prezumpciju nevinosti, u bilo kom od aktivnih predmeta, kao braniocu okrivljenog Petra Lazovića, obaveza mi je da ukažem da svjedočimo, do bizarnosti obesmišljenom načelu jednakosti svih građana pred zakonom, jer se praksa istih sudova u ovom aktuelnom trenutku nažalost razlikuje do te mjere, da je u slučaju dojučerašnjeg najvišeg nosioca sudske vlasti, bez ikakvih dodatnih garancija, dopuštena odbrana sa slobode, što naglašavam profesionalno ne osporavam.
Međutim, s druge strane, okrivljenom Petru Lazoviću za kojeg je ponuđeno jemstvo od strane privrednih društava koji su nosioci razvoja privrednog života Crne Gore, i kontinuirano na bijeloj poreskoj listi, a koja svojom imovinom u vrijednosti od preko 6.000.000 eura, garantuju da ovaj okrivljeni neće pobjeći, ne dopušta se odbrana sa slobode. Ne mogu podržati a ni prećutati ovakvu sudsku praksu, ni profesionalno a ni lično. U konačnom, činjenica o prebivalištu i boravištu rođene sestre okrivljenog koju nije skrivao, već je naprotiv prilikom prvog saslušanja učinio dostupnom nadležnim organima, se koristi kao argument na štetu okrivljenog, a opet zanemaruje kontekst pobrojanih okolnosti njegove saradnje i dostupnosti crnogorskim nadležnim organima, te da u posljednih pet godina niti jednom nije posjetio sestru u Italiji, niti napuštao Crnu Goru, osim jednom za porebe službenog putovanja u Sloveniju. Ovo su materijalne činjenice, koje je veoma jednostavno bilo provjeriti i potvrditi prostim uvidom u pasoš.
Kako krivičaru praktičaru jednostavnost činjenica koje govore same po sebi, uvijek treba da bude najbliskiji i prvi alat, tako bih i danas najviše voljela da činjenice koje najubjedljivije govore same po sebi i ne moram pominjati, niti da ih moram potencirati ili pak razrađivati. Međutim, evidentan je besprizoran pohod na slobodu, dostojanstvo i ličnost mog branjenika, iako je svakom u ovoj sudnici jasno da u njegovom slučaju ne postoji niti jedan zakoniti dokaz o krivici, a isto tako niti jedna okolnost koja opravdava bojazan od bjekstva . Uprkos tome, u ovom predmetu se pošlo toliko daleko, da se čak i ponuđeno višemilionsko jemstvo zlonamjerno koristi kao argumenat protiv njega. To nažalost jesu činjenice koje više govore od ičega o stanju pravosuđa u ovom trenutku crnogorske zbilje kada sila zakon mijenja.
Upravo iz ovih razloga profesionalna dužnost mi je bila da ukažem na krajnje uptinu uporednu praksu a najvažnije, to da su okolnosti koje se tiču opasnosti od bjekstva zabrinjavajuće obesmišljene, budući da svjedočimo prislilnom improvizovanju i podmetanju u ovom, a prikrivaju direktnih indikatora očigledne i nedvismisleno realizovane namjere bjekstva, u drugom uveliko značajnijem predmetu.
Dakle, kod ovako očiglednih činjenica SDT u predmetu gdje sve indikativne okolnosti ukazuju na opravdanu bojazan od bjekstva, budući da je lice koje se procesuira lišeno slobode na aerodoromu sa kartom u jednom pravcu, u svom inicijalnom predlogu za određivanje pritvora, takav pritvorski osnov ne postavlja, dok u ovom konkretnom predmetu, gdje postoji materijalan dokaz i to službena zabilješka, da se Petar Lazović u prostorije policije javio sam, gdje je i lišen slobode, podnosi predlog za određivanje pritvora i po pritvorskom osnovu opasnost od bjekstva? To se zovu činjenice, kolege, i to se zove izokretanje činjenica u korist pojedinaca a na štetu mog branjenika. I mi ovdje pokušavamo da se pretvaramo da je zakon jednak za sve? E pa drage kolege, teško, a da se ne čuje makar riječ s druge strane- a time u ovoj sveprisutnoj invaziji bezakonja, barem djelimično ispoštuje osnovno pravo da se u postupku čuje i druga strana.
Dovoljno ponosa s razlogom ima Petar Lazović, kao i dovoljno motiva da se u ovom postupku utvrdi istina, da bi i pomislio da se da u bjekstvo. Tako je bilo i prije početka zvaničnog, a već uveliko zakulisanog suđenja, prije više od 10 mjeseci, od strane medija, kojima je iz krajnje upitnih razloga veoma uspješno polazilo za rukom da od SDT saznaje podatke označene kao TAJNE znatno učinkovitije nego samoj odbrani, koja je zakonita stranka u postupku.
Zašto? S razlogom pitam zašto? Da bi se opravdalo što? To što je predmetna optužnica splet sinhronizovanog štetnog pokušaja KRIVIČNOG PROGONA OKRIVLJENOG.
Dokazni postupak ovdje uspostavlja obrnut put: nema navođenja ni konkretnog mjesta, već u činjeničnom opisu optužnice, tužilac polemiše sa kontinentima, a u najboljem i najpreciznijem pokušaju određivanju mjesta izvršenja krivičnog djela sa državama. Nemamo ni način ni vrijeme izvršenja djela koja se okrivljenom stavljaju na teret, a nema ni konkretnih radnji niti sredstava izvršenja. Ostavljeno je slobodnoj procjeni suda da utvrđuje individualni doprinos svakog od lica koja su u aktu označena kao okrivljeni na bazi nekih šifri za koje ne znamo ni čije su ni odakle ni sa kojeg naloga kreirane. Polazeći od ove premise optužnica ovako koncipirana otvara prostor da je bilo koje lice moglo bilo kada da uđe i postane dio navodne kriminalne organizacije, i prebacuje se tužilačku istraga sudu.
Treba li odbrana da napominje i ukazuje SDT-u da je njegova prvenstvena obaveza da u postupku utvrđuje materijalnu istinu na osnovu zakonitih dokaza, kao i da za postojanje osnovane sumnje za ustajanje sa jednom ovakvom optužnicom u pritvorskom predmetu, za krivicno djelo neovlašćena proizvodnja i držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz čl 300 st.4 u vezi st.1 mora postojati materijalni dokaz – dakle gdje je ta opojna droga, u kontekstu PL a gdje je protipravno pribavljena imovinska korist? Za krivično djelo krijumačrenje iz čl. 265 st.3 KZCG gdje su te cigarete u kontekstu PL a gdje je protipravno pribavljena imovinska korist? Za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz čl 403 st.1 KZ CG gdje je oruzje. Najvažnije, za krivičn djelo stvaranje kriminalne organizacije, iz čl.401a st.2 u vezi st.1 i 6 KZ CG, zakon nalaže ispunjenje najmanje tri kumulativna uslova, dok pak nijedan od alternativno postavljenih po pitanu PL nije moguće dokazati ni do nivoa osnova sumnje. Posebnu ironiju, predstavlja činjenica, da je odnosnom optužnicom Petar Lazović doveden u vezu kao saokrivljeni, sa licima na čije privođenje i procesuiranje pred nadležnim organima je direktno uticao svojim operativnim radom.
Apelujem na tužioce da se rukovode materijalnim dokazima, materijalnom istinom koja proizilazi iz zakonito pribavljenih i oformljenih dokaza dovedenih u vezu s odbranom okrivljenog, uz isto tako pažljivu i savjesnu provjeru navoda odbrane okrivljenog u svakom segmentu, što bi dalje značilo da je tužilac bio dužan i kad je PL u pitanju da s jednakom pažnjom cijeni kako dokaze koji mu idu na štetu, tako i one koji mu idu u korist… Pa bi se to zvala zakonita tužilačka istraga i obezbjeđivanje jednakog tretmana svih građana pred zakonom kao i vladavina prava…
I to je minimum svakog civilizovanog pravnog poretka, i u takvom jednom postupku i ovo moje izlaganje danas vjerovatno ne bi ni postojalo, a ukoliko bi, sastojalo bi se iz par rečenica, prvenstveno upućivanjem na dokaze koje je savjestan i samostalan tužilac savjesno i dosljedno primjenjujući zakon prikupio tokom zakonito sprovedene istrage. S ovog mjesta pozivam vijeće, upravo na ovakvo postupanje, i samim tim na obustavu postupka u odsustvu zakonitih dokaza.
Na kraju, obaveza mi je da ukažem da se Petar Lazović kao građanin, s punim povjerenjem dao na raspolaganje nadležznim organima gonjenja, i prije procesuiranja postupka, takođe s povjerenjem očekujuci i zaštitu usljed činjenice ugroženosti kako sopstvenog tako i života njegove najuzže porodice, predajući putem ovog punomoćnika pismo pored ostalog Glavnom specijalnom tužiocu i VD- vrhovnom državnom tužiocu, u kojem su navedene relevantne informacije koje je znao, a tiču se prilično vitalnih bezbjednosnih pitanja, pogubno završenih po mnoge, u veoma sličnim scenarijima koji se uveliko za njega priprema. I šta je dobio zauzvrat? Ćutanje, oglušavanje, a potom i nezakonito procesuiranje i lišavanje slobode.
Preporučeno
Konačno, očekujem od vijeća da kao jedinu moguću odluku donese odluku o obustavi postupka i pritom ukazujem da imaju dvije mogućnosti obije zastupljene u ovom predmetu – ili da obustavi postupak zato što krivčna djela kako su predstavljena optužnicom niti su određena niti odrediva kako po mjestu tako ni po načinu ni vremenu izvršenja ili da postupak obustavi zato što nije dokazanaosnovana sumnja da je moj branjenik izvršio bilo koje djelo za koje se goni po službenoj dužnsti.
