Tri nedužna djeteta sinoć su iz neposredne blizine gledala surovu scenu – kada su četvorica maskiranih muškaraca opkolili njihov sto i sasuli više od 20 projektila u njihovog oca i njegovog prijatelja, ranjavanje majke, bespomoćne da ih zaštiti i prigrli… Gledali su u smrt! Njihovo vrištanje (prema riječima očevidaca), vapaj za spas, nije mogao da ih otrgne od teške traume, koja će im dok su živi ostati urezana u zjenici oka.

Ovo je samo još jedno u nizu svjedočenja o surovosti vinovnika besumučnog rata crnogorskih kriminalnih organizacija, u kojem je za nepunih desetak godina život izgubilo na desetine ljudi – kako nižerangiranih članova, tako i vođa (među kojima su sinoć ubijeni Igor Dedović i Stevan Stamatović), članova njihovih familija, posrednika, a prije svega i nekoliko slučajnih žrtava, koje su se našle u neposrednoj blizini obračuna.

Sve je počelo prije deceniju, kada je nastao sukob unutar kotroske grupacije u vezi sa krađom zajedničkog tovara kokaina, koji je bio uštekan u jednom stanu u Španiji. Od prve pale glave, dalje su se nizali razni motivi i interesi, smrt je postala dio njihove svakodnevnice. Mrtvi se sada gotovo ne mogu prebrojati, a imena i prezimena plaćenih ubica, logističara, organizatora, a posebno ljudi koji su dali na desetine i stotine hiljada eura za nečiji odstrel, u zvaničnim policijskim, tužilačkim i sudskim evidencijama, za većinu slučajeva NE POSTOJE!

Kako se vremenom nizao krvavi lanac žrtava, tako su se nagađali i motivi njihovih ubistava, u odnosu na poslove ubijenih, koje su obavljali za račun kriminalne organizacije. Ono što ih gotovo sve povezuje jeste način njihovog stradanja – likvidacije su izvođene po istom principu. Hladnokrvno ispaljivanje rafala iz automata ili daljinsko aktiviranje bombi, glavne su dvije matrica za sprovođenje surovih egzekucija.

I ubilačka histerija se još nije zaustavila. Godinama se činilo da je država nemoćna da im stane na put. Međutim, u posljednje vrijeme serijom sudskih postupaka, nadležni su uspjeli da brojne pripadnike, čak i vođe smjeste na sigurno – iza rešetaka. Ipak, neki su uspjeli da pobjegnu, što je ostavilo čist teren u Crnoj Gori, jer se zbog raspisanih interpolovih potjernica nijesu mogli vratiti nazad. Zato je uslijedila serija ubistava u Njemačkoj, Španiji, Austriji, sada i Grčkoj…

U bezbjednosnim krugovima moglo se pretpostaviti da nedavni izlazak iz spuškog zatvora dvojice visokopozicioniranih pripadnika suprtstavljene kriminalne organizacije ne sluti na dobro.

Možda je samo puka slučajnost, ali nije prošlo ni mjesec dana ubijena su dvojica vođa takozvanog škaljarskog klana, koji su godinama izmicali i policiji i „kavačkom“ metku.

Sada, kada se podvuče crvena linija koja simbolizuje epilog krvave borbe, može se izvesti zaključak da kavčani „vode u ratu“.

U prevodu, finansijska moć i regrutovanje, po svemu sudeći, ljudi od iskustva, dovela ih je do bolje organizacije ubistava, ali istovremeno i jake zaštite. To se može zaključiti vrlo prostom analizom, sa jedne strane stradali su gotovo svi vosokopozicionicionirani članovi škaljarske kriminalne grupe, osim jednog koji je u zatvoru i dvojice u bjekstvu. Sa druge strane, vrh mafijaške piramide ostao je netaknut, ubijani su uglavnom članovi na nižim pozicijama. Sve vođe kavačke kriminalne organizacije, koje su tretirane u evidencijama službi bezbjednosti, žive su i trenutno se nalaze na slobodi.

U borbi bez povlačenja, kako se može lako zaključiti, čeka se dalji slijed – da li će uslijediti zatišje ili povlačenje novih poteza, može se samo nagađati…

Jasmina Muminović