Video
Zbog ubistva Roganovića na optužnici su, pored Vujića, Mili Bajramović, koji je označen kao direktni izvršilac ubistva, Miloš Komar, Dino Ibrahimović i Igor Glavaš.
Komar i Ibrahimović su u pritvoru dok su ostali članovi ove organizacije u bjekstvu i za njima su raspisane međunarodne potjernice. Ubijeni Šćepan Roganović nije bio bezbjednosno interesantna osoba i, kako tvrde istražitelji, ubijen je iz osvete.
Prema prvobitnom planu, kako je ispričao ovaj svjedok, Roganović je trebalo da bude ubijen u Meljinama, gdje je provodio većinu vremena jer je u ovom naselju gradio zgradu.
Poslije kraćeg praćenja Roganovića i uočavanja njegove svakodnevne rutine, Vujić koji slovi za šefa ove kriminalne organizacije, prema riječima ovog svjedoka, odobrio je ,,skidanje“ mete.
Međutim, plan postaje neizvodljiv jer Roganović iz neobjašnjenih razloga, prestaje da obilazi zgradu u izgradnji i većinu vremena počinje da provodi u centru grada u svom lokalu. Iznenadna promjena kretanja mete, nametnula je, kako je rekao, Vujiću i njegovoj grupi reorganizaciju plana.
Praćenje
Ponovo su počeli da ga prate, ali kako je on većinu dana provodio u centru grada, za koji su karakteristične gužve i zakrčenja u saobraćaju, ubice se odlučuju da nabave motocikl sa kojim su lakše mogli da mu priđu, ali i pobjegnu iz grada.
Odlučeno je da Roganovića ubiju 10. februara oko devet časova, kada izađe iz kuće.
Vujić i Bajramović tog jutra kod spomenika Simu Matavulju, u blizini Kanli kule oko 8.30 časova čekali su Roganovića, ali ubrzo odustaju od plana jer je grad bio preplavljen policijom.
Ispostavilo se da je tog dana u obilazak Centra bezbjednosti došao direktor Uprave policije Veselin Veljović. Iz straha da bi bili brzo uhvaćeni nakon ubistva, Vujić i Bajramović, rekao je ovaj svjedok, odustali su od nauma i vratili su se u ,,štek stan“ u Zelenici. Krvavi naum, ipak, ostvaruju tri dana kasnije, 13. februara.
Tog jutra, Šćepan Roganović izašao je iz kuće oko devet časova i krenuo prema centru.
Upravo tada ga je vidio poznanik koji se vraćao sa kafe u lokalu nedaleko od mjesta ubistva.
Taj svjedok je istražiteljima ispričao da dok je išao stepenicama prema Kanli kuli u daljini je ugleddao Šćepana Roganovića koji mu je išao u susret.
Pucnji
Poslije nekoliko pređenih stepenika, svjedok je čuo da neko trči iz pravca spomenika Sima Matavulja prema stepeništu. Ubrzo je začuo pucnje.
– Šćepan Roganović je skočio u kanal, ali ne znam da li je to učinio jer je bio ranjen – kazao je ovaj svjedok u istrazi.
Osoba koja je pucala, kako je ispričao svjedok, nastavila je da trči prema kanalu u koji je Roganović uskočio.
– Ubica je i dok je trčao ispaljivao hice u kanal gdje se nalazio Roganović – kazao je svjedok.
Dok je bio pod paljbom, Roganović je, kako je rekao svjedok, iskočio iz kanala na jedan podest. Međutim, kada mu se ubica približio na dva-tri metra ispalio je još dva metka od kojih je Roganović ostao nepomičan. Poslije posljednjeg ispaljenog metka, ubica je nastavio da trči prema Kanli kuli.
Ovaj svjedok je ispričao da nije vidio lice ubice, ali je naveo da je bio visine 170-180 centimetara, izgledao mu je nabildovan, nosio je farmerice, teget jaknu i kačket na glavi.
Drugi svjedok, pored kojeg je ubica protrčao, ispričao je da je imao crnu njegovanu bradu i crne naočare.
Bajramović je nakon ubistva Roganovića otrčao do mjesta gdje ga je Vujić čekao, odakle su se odvezli do mjesta Sasovići gdje su zapalili motocikl i pištolj korišćen u likvidaciji. Pošto su zapalili dokaze, Vujić i Bajramović su otrčali do mjesta Dragomir gdje ih je sa svojim ,,golfom 5“ čekao Miloš Đuričković i povezao do apartmana u Zelenici.
Svjedočenje supruge
Supruga pokojnog Roganovića, Tatjana Roganović istražiteljima je ispričala da je tog jutra oko devet časova probudila supruga kako bi otišao u banku radi pripreme papirologije oko kredita jer su imali
namjeru da kupe kuću na Savini.
– Šćepan je tog jutra iz kuće otišao pješke. Ništa nijesam primijetila, kao i svakog drugog dana, Šćepan je otišao da završava svoje obaveze – ispričala je ona.
Sat pošto je otišao iz kuće, Tatjanu Roganović je pozvala drugarica, čija majka radi u cvjećari blizu mjesta gdje se dogodilo ubistvo i kazala joj je da je Šćepan ubijen.
Tatjana je istražiteljima rekla da joj nije poznato da je njen suprug bio u sukobu s bilo kim, pa ni sa Krstom Vujićem. Ona se u ime porodice Roganović pridružila krivičnom gonjenju svih osoba koje su učestvovale u ubistvu njenog supruga.
Optužnica
Prema navodima optužnice, Krsto Vujić je 7. ili 8. septembra 2019. godine organizovao kriminalnu organizaciju čiji su pripadnici postali Dino Ibrahimović, Miloš Komar, Igor Glavaš, Mili Bajramović i neidentifikovana lica od kojih je jedno sa nadimkom Boki, a drugo Zemunac.
Ime Vujića bilo je više puta u medijima i njega crnogorske službe povezuju sa škaljarskim kriminalnim klanom koji blisko sarađuje sa barskom grupom koju je nakon smrti Luke Đurovića predvodio pokojni Alan Kožar.
Vujić je kao organizator ove grupe planirao izvršenje krivičnih djela, davao uputstva, naredbe i naložio ubistvo Šćepana Roganovića.
On je obezbjeđivao novac i kriptovane telephone, ali i vrbovao nove članove za kriminalnu organizaciju.
Mili Bajramović, zvani Smit, označen je kao direktni izvršilac ubistva Šćepana Roganovića. On se tereti da je sa umišljajem ubio Roganovića na podmukao način, tako što je naoružan vatrenim oružjem došao do parka sa bistom Sima Matavulja, ,,sačekao dolazak Roganovića i iznenada na prometnom mjestu, kada se oštećeni nije nadao, niti je mogao očekivati napad, ni pružiti odbranu, prišao mu i brzim koracima i bez razgovora i verbalnog sukoba, iz pištolja ,,crvena zastava“, uništenog fabričkog broja u pravcu Roganovića ispalio devet projektila, od kojih je žrtvu pogodilo njih šest“.
Preporučeno
Od zadobijenih povreda važnih moždanih centara i iskrvarenja iz rascjepa pluća, jetre, gušterače, desnog bubrega, želuca, raskidanih krvnih sudova Roganović je preminuo na licu mjesta.
