Zbog zaštite interesa istrage ne možemo saopštiti više detalja – bilo je sve što je Specijalno državno tužilaštvo odgovorilo na pitanja Pobjede o slučaju „Telekom“, koji su crnogorski tužioci otvorili još u ljeto davne 2006. Od Višeg suda u Podgorici ovo tužilaštvo je prije nekoliko dana zatražilo produženje roka za doradu optužnice za još dva mjeseca.

Sud je uvažio zahtjev. Tužioci su tako dobili još malo vremena da poslije skoro 13 godina od kada istražuju ovaj slučaj, i za koje vrijeme su saopštavali da nema dokaza, pokušaju u tih 60 dana da dođu do činjenica kojima bi potkrijepili optužnicu. Podigli su je u junu ove godine, ali je pala već na prvoj provjeri.

Ono što nijesu uspjeli u skoro 13 godina istrage, provjera, analiza obimne dokumentacije koja im je stizala i iz inostranstva, putovanja u Ameriku po dokaznu građu i na konsultacije, sada vjeruju da će moći – za dva mjeseca. Afera „Telekom“ tako je i dalje na čekanju. Duže od decenije…

U optužnici koja je obznanjena 19. juna ove godine, kao krivci, označeni su Oleg Obradović, koji je bio predsjednik Odbora direktora preduzeća Telekom Crne Gore i Miodrag Ivanović, bivši izvršni direktor Moneta.

A što je afera „Telekom“?

To je priča o navodnoj korupciji i podmićivanju zvaničnika tokom privatizacije crnogorskog Telekoma koji je 2005. kupio Mađar telekom. U optužnici, ona se svela na nešto drugo – nema ni slova o privatizaciji. Tužiocima je sporan jedino ugovor potpisan sa konsultantskom kućom „Roli“ iz Velike Britanje i to nakon što je Telekom već bio kupljen?! Istina, to je jedan od dokumenata koji je od prvog dana u fokusu istražitelja.

PRVA ISTRAGA

I dok su razni tužioci u proteklih više od decenije istraživali privatizaciju ovog preduzeća, sada nepravosnažno optuženi Obradović i Ivanović su u žiži. Iako oni nijesu prodali Telekom. Na naslovnicama su novina, u udarnim terminima televizijskih dnevnika, akteri su glavnih priča na portalima… Duže od decenije – bez suđenja, kamoli presude – oni i njihove porodice trpe posljedice.

Javnost, kako to biva ovdje, odavno ih je osudila, ali kao saučesnike; očekuje se da oni progovore o privatizaciji Telekoma, iako zvanične optužnice za to nema.

Targetirani su kao ljudi koji su nezakonito uzeli novac. Upravo zbog toga je i advokat Zoran Piperović, na ročištu zakazanom u postupku kontrole optužnice, 6. jula ove godine, kazao da je osim obimne dokumentacije koju su on i advokat Dragoljub Đukanović dostavili sudu, morao na pretresu da prokomentariše čitav ovaj slučaj iz poštovanja prema optuženima.

– Ovdje sjede dva čovjeka koji posljednih 12 godina neosnovano prolaze torturu jer pokušavaju da ih, narodski rečeno, predstave kao lopove. Pred nama su dvojica uglednih ljudi, sinovi još uglednijih očeva. Ovo sve govorim zbog javnosti, ali i njihovih porodica – rekao je on, aludirajući na činjenicu da je jedan od okrivljenih sin Predraga Miša Obradovića, nekadašnjeg rektora Univerziteta Crne Gore i ministra prosvjete i nauke, a drugi poznatog profesora matematike Mojsija Ivanovića.

Kazao je da su Obradović i Ivanović 12 godina predmet špekulacija, ogovaranja, manipulacija, podmetanja. Ono što je sada izvjesno jeste da njih dvojica još godinama mogu biti u žiži. Bez šanse da dokažu da nijesu lopovi. Dok neko ne odluči da stavi tačku.

Obradović i Ivanović ne žele da komentarišu predmet u kojem su im dodijeljene glavne uloge, a koji je, po dužini trajanja istrage, svakako jedan od neslavnih rekordera. Istragu je, sada davne 2006, otvorila tadašnja vrhovna državna tužiteljka Vesna Medenica, nakon što je Komisija za hartije od vrijednosti tražila da se provjere činjenice u slučaju sklapanja ugovora sa dvije konsultantske firme „Sigma Inter Corp“ i „Roli“. Medenica je zatražila pomoć ekspertskog tima Ekonomskog fakluteta koji je krajem 2006. donio mišljenje da nije bilo zloupotreba. Samim tim i tužilaštvo je zatvorilo slučaj.

Dio javnosti je negodovao.

– Vršeći analizu dostavljene dokumentacije komisija nije mogla da utvrdi nijednu radnju koja bi imala elemente zloupotrebe, sa stanovišta procedure zaključivanja, ugovaranja i isplate ugovorene cijene. Potpisnici ugovora imali su uredna ovlašćenja za zaključivanje ugovora, koji su bili odobreni od rukovodstva kompanije, zatim realizovani, a potom isplaćena cijena. Cijeneći stručno mišljenje komisije vještaka i neposrednog uvida u dostavljenu dokumentaciju, našla sam da u radnjama poslovodstva ne stoje elementi bilo kojeg bića krivičnog djela za koje bi se gonjenje preduzelo po službenoj dužnosti – saopštila je tada Medenica.

GLAS IZ SAD

Bez obzira na ovakav stav tužilaštva, afera „Telekom“ i narednih godina bila je jedna od priča u žiži. Posljednjih dana decembra 2011. stigao je „glas“ iz SAD-a. Američka komisija za hartije od vrijednosti (SEC) kaznila je kompaniju Dojče telekom sa 95 miliona dolara zbog korupcije i plaćanja mita političarima u Crnoj Gori i Makedoniji u postupku privatizacije telekomunikacijskih preduzeća u ove dvije zemlje.

Američka agencija tvrdila je kako je Dojče telekom preko svoje podružnice Mađar telekom crnogorskim zvaničnicima u postupku privatizacije Telekoma Crna Gora isplatila mito u iznosu od 7,35 miliona eura. Ono što je posebno zaintrigiralo crnogorsku javnost je informacija koja je tada saopštena da je za navodne konsultantske usluge plaćen mito „sestri najvišeg zvaničnika crnogorske Vlade“ koja „radi kao advokat“ i dvojici crnogorskih zvaničnika. U vrijeme privatizacije Telekoma premijer je bio aktuelni predsjednik naše države Milo Đukanović, a njegova sestra Ana Đukanović je advokatica.

Crnogorsko tužilaštvo ponovo je 2012. „otvorilo“ predmet, a američka agencija je procesuirala slučaj i pred njihovim pravosuđem. No, u januaru 2014. ova agencija je odustala od optužbe za privatizaciju crnogorskog Telekoma. Sud u Njujorku obavijestili su da više „neće slijediti svoje činjenične navode u vezi sa korupcijom u Crnoj Gori“.

Nastavili su postupak za Makedoniju u čijem slučaju su čelnike Mađar telekoma teretili za korupciju „tešku“ četiri i po miliona eura. Skoro tri miliona manje nego što su tvrdili da su iznosili sporni ugovori u slučaju Crne Gore. Iako se u crnogorskom predmetu radilo o znatno višem iznosu novca, na sud su „poslali“ makedonsku privatizaciju?!

Ambasada SAD u Crnoj Gori, za razliku od američke agencije, zastupala je stanovište da je Komisija našla dokaze za korupciju i u Crnoj Gori?! Kako nijesu vjerovali tužilaštvu, crnogorski političari odlučili su da se i oni pozabave ovom istragom, pa je u Skupštini 2012. formiran anketni odbor.

Šest mjeseci su parlamentarci istraživali slučaj. Saslušavali su i Mila Đukanovića, koji je kategorično odbacio bilo kakvu korupciju u postupku privatizacije Telekoma. Tadašnja vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić, na saslušanju pred anketnim odborom, rekla je da u dokumentaciji koja im je dostavljena iz SAD nema dokaza za korupciju ili neko drugo krivično djelo. Odbor je na kraju uradio samo tehnički izvještaj, jer se članovi tog tijela nijesu mogli saglasiti o prikupljenim činjenicama.

UPOZORENJE

Tužilačka istraga je nastavljena, a dokumentacija je pristizala. Ne samo iz Amerike. Polovinom marta 2014. iz Ambasade SAD stiglo je upozorenje crnogorskim vlastima – poziv da sprovedu potpunu istragu i privedu pravdi sve koji su krivi u slučaju privatizacije Telekoma. – Komisija za hartije od vrijednosti i berzu je, međutim, došla do dokaza o podmićivanju u Crnoj Gori – poručili su iz Ambasade, uz podsjećanje da su se crnogorske vlasti u januaru 2012. godine saglasile da otvore istragu o tim tvrdnjama.

Nekoliko dana poslije ovog saopštenja pred novinare je izašla tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović i saopštila da – dokaza nema. Bila je kategorična da u dokumentaciji koja im je do tada dostavljena iz SAD, Njemačke, Slovenije i Mađarske nema dokaza da je počinjeno bilo koje koruptivno ili neko drugo krivično djelo. U aprilu 2015. stigli su ,,novi papiri“ iz SAD. Te godine ,,slučaj Telekom“ preuzelo je novoformirano Specijalno tužilaštvo na čijem je čelu Milivoje Katnić. Sedam mjeseci kasnije, mediji su saznali da je istraga zvanično otvorena protiv Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića zbog zloupotrebe službenog položaja i sumnje da su nezakonito pribavili drugima korist u iznosu od 2.300.000 eura.

Javnost je ostala uskraćena za odgovor: do kojih novih dokaza su došli Katnićevi u odnosu na prethodne tužioce, na osnovu kojih su dvojica bivših čelnika Telekoma osumnjičeni? Naredba za pokretanje istrage protiv Obradovića i Ivanovića donešena je, kako kažu nezvanični izvori, nekoliko dana pred desetogodišnjicu potpisivanja ugovora sa konsultantskom kućom „Roli“. Da je dočekao deceniju bez naredbe za istragu nastupila bi, kažu naši izvori, takozvana zastara, samim tim i tačka na aferu „Telekom“. Ovaj ugovor potpisan je 27. oktobra 2005. godine. Istragom Katnićevog tima nije obuhvaćen i ugovor, koji je bio u fokusu Amerikancima i za koji su američke vlasti tvrdile da je fiktivan, te da je na osnovu njega podmićena sestra crnogorskog zvaničnika, advokatica i još dva zvaničnika.

Nezvaničan sagovornik Pobjede iz istrage kaže da je u slučaju tog ugovora „zastara“, odnosno 10 godina od potpisivanja dokumenta, nastupila mjesec prije nego je Katnić preuzeo predmet „Telekom“, tako da ga nijesu ni mogli istraživati.

Za razliku od tužilačkog tima kojim je rukovodila Vesna Medenica, te onog iz mandata njene nasljednice Ranke Čarapić i specijalne tužiteljke Đurđine Nine Ivanović, koji su deceniju radili na ovom predmetu i nijesu našli dokaze za optužnicu, tim Milivoja Katnića i njegov saradnik Saša Čađenović sklopili su optužnicu i procesuirali je 19. juna 2018. Tri godine pošto su preuzeli predmet. Ispostavilo se, međutim, da nijesu bili dovoljni svi američki „papiri“, niti dokumentacija koju je tužilaštvo dobilo od drugih država, za valjan optužni akt. Vijeće Višeg suda u Podgorici vratilo je tužilaštvo „na popravni“. Epilog afere „Telekom“, stiče se utisak, iz nekog razloga morao je da bude – podizanje optužnice.

A kako optužnice nema bez okrivljenih, Obradović i Ivanović označeni su kao krivci. Optuženi su da su sa konsultantskom kućom „Roli“ potpisali fiktivni ugovor kojim je Mađar telekom oštećen za 2.300.000 eura. Optužnicom se navodi da su njih dvojica ovaj novac pribavili ne za sebe nego – za drugog.

Ko je drugi, ne navodi se. Sporna privatizacija Telekoma s početka ove priče više se ne pominje, ni onih sedam miliona i kusur eura koje su navodno dobili crnogorski zvaničnici kao mito preko „sestre advokatice“. Ostali su Obradović i Ivanović… I ugovor na osnovu kojeg oni nijesu uzeli novac, ali su „zaradili“ optužnicu. Američka ambasada nije se oglašavala nakon što Viši sud u Podgorici nije prihvatio optužnicu. Crnogorski Telekom, odnosno 51 odsto akcija preduzeća prodato je 2005. za 114 miliona eura Mađar telekomu, koji posluje u sastavu njemačke kompanije Dojče telekom.