Advokat Samardžić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je sva dokumenta tražio zbog sudskog spora sa državom koji traje 20 godina oko privatne šume u kome zastupa petnaestak rođaka.

On je odbacio navode Agencije da je zbog novca od troškova postupka podnosio zahtjeve i tužbe Upravnom sudu.

Ta Agencija, Upravni sud i Zajednica opština godinama tvrde da država gubi milione eura zbog zloupotreba Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) kroz razrađenu šemu pojedinih NVO i advokata.

Obeshrabrujuće je što mehanizama za sprečavanje ove “legalne zloupotrebe” nema ni u Predlogu novog zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) koji čeka na usvajanje u Skupštini Crne Gore.

“Pa možemo očekivati još intenzivnije pustošenje sredstava građana od dobro poznatih NVO i njihovih advokata kojima se “pravo javnosti da zna” pretvorilo u instrument za lak plijen na štetu građana”, navela je Zajednica opština.

Prethodno je iz Upravnog suda saopšteno da će jedan podgorički advokat “po tom osnovu inkasirati oko tri miliona eura”, ali su odbili da za RSE otkriju njegov identitet.

Predsjednik Advokatske komore Danilo Mićović je za RSE naveo da nijesu upoznati sa slučajem te da “nijesu imali nijednu prijavu takve sadržine”.

Kako funkcioniše šema zloupotreba

Zahtjev za slobodan pristup informacijama mogu podnositi pravna i fizička lica.

Institucija ili organ javne uprave ima rok od 15 dana da dostavi traženu informaciju.

Sudija Upravnog suda Davor Stojković za RSE objašnjava kako u praksi funkcioniše zloupotreba Zakona o SPI:

“Određene NVO i njihovi pravni zastupnici istog dana podnesu 1.000 zahtjeva nekoj školi, tražeći različite informacije. Najčešće u školi radi jedan pravnik i prosto je fizički nemoguće da obradi taj broj zahtjeva u roku o 15 dana.”

Čim istekne taj rok, tražilac informacije podnosi žalbu Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodnom pristupu u informacijama – “zbog ćutanja” administracije.

Ona ima isti rok za odgovor, od 15 dana, i gotovo je nemoguće da u tom roku odgovori, objašnjava Stojković.

Po isteku tog roka podnosilac žalbe “već narednog dana”, predaje tužbu Upravnom sudu, koja je “po automatizmu osnovana” zbog isteka roka.

“I stranku sleduje 200 eura za sastav tužbe, ako je imala advokata”, kaže Stojković.

Primjer zloupotrebe iz sudnice

Sudija Stojković navodi da su imali slučaj NVO koja je podnijela preko 2.000 takvih zahtjeva, ali je odustala od tužbi, nakon što je predsjednik Suda od tužilaštva tražio da se saslušaju ovlašćena lica u toj NVO.

Da predsjednik Upravnog suda nije reagovao sudski troškovi u tom slučaju bili bi “dvije hiljade tužbi puta četiri stotine eura”, što je 800.000 eura.

Naime, osim 200 eura za osnovanost tužbe, 200 se dobija i za prvo ročište.

Ne otkrivajući identitete NVO i advokata koje vrše zloupotrebe, Stojković kaže da sve predmete objavljuju na sajtu Suda.

I opštine godinama trpe zbog zloupotreba

Identitete advokata i NVO ne otkrivaju ni u asocijaciji opština u Crnoj Gori.

Generalna sekretarka Zajednice opština Mišela Manojlović za RSE kaže da godinama upozoravaju na zloupotrebe.

“Preduzimamo sve što je u našoj moći da to spriječimo, zato što one generišu ogromne odlive, ne samo iz lokalnih nego i iz državnog budžeta.”

Kaže da nemaju precizne podatke za koliko novca su opštine pojedinačno oštećene. Naime, kako navodi lokalne uprave ne evidentiraju ove gubitke kao posebnu stavku.

No naglašava da je riječ o milionskim troškovima za tužbe kojima je u osnovi pravo na slobodan pristup informacijama, koje se zloupotrebljava.

Manojlović ističe da troškovi samo po jednom zahtjevu, u slučajevima zloupotrebe “uigranih timova NVO i njihovih advokata”, mogu dostići od 3.000 do 4.000 eura.

“Uputili smo svih 25 opština u Crnoj Gori, da takve slučajeve prijavljuju Advokatskoj komori i iniciraju disciplinske postupke protiv takvih advokata.”

Zašto institucije kriju one koji zloupotrebljavaju

Član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Zoran Vujičić kaže za RSE da ne razumije institucije koje ne otkrivaju identitet onih, koje koriste manjkavost Zakona da izvlače novac građana:

“Kad postoji ovako brutalno kršenje i pljačka naroda od strane pojedinca koji koriste ‘rupe u zakonu’ da na, legalan ali nelegitiman način ostvaruju značajnu finansijsku korist.”

Naime, Zakon ne ograničava podnosioca – ni u broju podnešenih zahtjeva, ni u pogledu sadržaja traženih informacija.

Navodi da je u martu prošle godine na sjednicu skupštinskog Odbor za ljudska prava, odnio žalbe koje su u Agenciju stigle prethodni dan.

“Nije mi bio problem da ih u kašetu (paket) donesem kako bi im ukazao da će one ukoliko odu na Upravni sud, koštati državu 440.000 eura”, kaže Vujičić.

Ističe da nadležni nijesu “imali sluha” da novu verziju zakona, koji čeka na usvajanje u Skupštini, promijene u smislu identifikacije i sprečavanja zloupotreba.

Slučaj advokata iz Tivta

Vujičić kaže da je Agencija od Advokatske komore tražila da razmotre da li u slučaju Petra Samaržića iz Tivta postoji osnov za izricanje disciplinskih mjera.

Navode da je Samardžić u poslednje dvije i po godine pokrenuo 669 upravnih sporova.

“Procjene su da su troškovi po predmetu između 1.200 i 3.800 eura, te da je ukupno potencijalno potraživanje iz budžeta preko miliona i po eura”, navela je Agencija.

S druge strane Petar Samardžić za RSE navodi da je tražio oko 300 dokumenta od ministarstva – poljoprivrede i javne uprave, i Upravne inspekcije za potrebe spora sa državom, oko šume, u kome zastupa 15 klijenata.

“Od 2021. u kontinuitetu tražimo dokumenta da bi došli do dokaza, jer sudu morate da dokažete da ste pretrpjeli štetu nezakonitim postupcima tih državnih organa.”

Tvrdi da je zloupotreba to što od države do danas nijesu dobili niti jedan dokument:

“Oni tvrde da su zatrpani i da ja ometam rad državnih organa, a nijesu našli za shodno da mi dostave nijedan dokument. To je potpuno suludo”, kaže Samardžić.

Navodi i da ga je Ministarstvo poljoprivrede prijavljivalo tivatskoj policiji da ometa njihov rad količinom zahtjeva za slobodan pristup informacijama.

Na pitanje RSE kako komentariše što se na taj način troši novac građana Samardžić kaže- da o tome odlučuje Sud.

“Međutim, isključivu krivicu za nastanak tih sporova snose državni organi. Da su u zakonskim rokovima donosili odluke ne bi bilo osnova ni za jednu moju tužbu”, kaže Samaržić.

Jedan vlasnik, dvije NVO, hiljade zahtjeva

Vujićić kaže da su ranije u Agenciji identifikovali NVO Temida iz Nikšića, koja je godinama slala ogroman broj žalbi.

“Decembra 2023. u roku od dva dana primili smo nekih 700 odnosno 800 žalbi, a odmah posle novogodišnjih praznika još oko 1.000. Ta NVO je drakonski zloupotrebljavala SPI.”

Tamida nema javno dostupan broj telefona. Prema dostupnim podacima osnovana je u Nikšiću a zastupnik te organizacije i osnivač je Dragan Karadžić.

On ima dvije adrese na koje mu se dostavljaju informacije po zahtjevu o SPI, jednu u Tivtu drugu u nikšićkom naselju Ozrinići bb. Na istoj adresi je NVO Temida.

Karadžić je zastupnik i osnivač i NVO Glorija iz Tivta.

Samo te dvije NVO, čiji je osnivač Karadžić, su od 2019. do danas, prema podacima Agencije, podnijele nekoliko hiljada zahtjeva, odnosno tužbi.

Otkad je zakon na čekanju

Novi Prijedlog zakona o slobodnom pristupu informacijama je od marta 2025. u skupštinskoj proceduri. U junu je usvojen na Odboru za politički sistem.

Hitno usvajanje novog zakona više puta je tražio dio NVO sektora, među njima i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora.

Direktorica te NVO Vanja Ćalović Marković je ranije ocijenila da su “tri vlade predlagale taj zakon od 2020, a da on još nije usvojen”.

Po Ustavu svako ima pravo pristupa informacijama u posjedu državnih organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja.