Intervju Šekija Radončića sa Milivojem Katnićem prenosimo integralno :

Nakon što je predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović, dozvolio ekipi TVCG da uradi audiovizuelni intervju sa Duškom Kneževićem u njegovoj ćeliji, obratio sam mu se s molbom da dozvoli i meni da uradim intervju sa Milivojem Katnićem. I to u produkciji NVO „Dokument“ iz Podgorice, čiji sam direktor (thedokument.me”, kaz

U odgovoru g. Radović ističe da je to u slučaju D.K. učinjeno „u cilju informisanja javnosti o pritvorskim uslovima“, kao i zbog „nužnosti obezbjeđivanja ljudskih prava pritvorenim licima“, te da je, nakon toga, primio više zahtjeva za snimanja intervjua sa pritvorenim licima. Ali ih je sve odbio.

Jer to podrazumijeva, kako naglašava, „obavezu službenika UIKS-a da svakodnevno organizuje i obezbjeđuje snimanja, što iziskuje dodatno tehničko i fizičko obezbjeđivanje, kako se ne bi ugrozila bezbjednost bilo kog lica, te bezbjednost istražnog zatvora u cjelini.“

Iz tih razloga, zaključuje Radović „ne možemo udovoljiti Vašem zahtjevu za obavljanje intervjua sa imenovanim pritvorenim licem.“

Viša sila. Zbog toga sam odlučio da, poštujući sve stroge uslove g. Radovića, napravim intervju sa Milivojem Katnićem. Koji neće trošiti ljudske i tehničke resurse ZIKS-a, neće ugroziti bezbjednost ljudi i istražnog zatvora, a obezbijediće i poštovanje ljudskih prava.

I to na jednostavan način: pritvorenom Katniću ću dostaviti pitanja za intervju u ZIKS-u, a on će, ako bude raspoložen za to, odgovoriti na njih. Za ovakvu odluku sam, u međuvremenu, dobio i motiv više: Vrhovni sud CG je donio odluku da se suđenje uhapšenom Dušku Kneževiću snima i javno prikazuje.

(Slično sam sam postupio i 1993. kada sam napravio intervju sa političkim zatvorenikom Harunom Hadžićem, predsjednikom SDA CG. Lažno optuženog da je sa saradnicima pokušao da nasilno napravi „Državu Sandžak“. Što me umalo koštalo glave. Ali, o tome neki drugi put.

Na sličan način sam te godine intervjuisao i tadašnjeg ministra poljoprivrede u Vladi CG, Branka Abramovića. On se tada, nakon klasičnog montiranog procesa, našao iza rešetaka u Spužu. Pod lažnom optužbom da je pronevjerio 33.000 njemačkih maraka. Koje je otuđio srodnik Momira Bulatovića.

Hadžić i Abramović su potom na sudu dokazali svoju nevinost, pa im je država isplatila bijedna obeštećenja.

Nažalost, nisam ni sanjao da ću trideset godina kasnije, u „tek oslobođenoj Crnoj Gori“, morati na identičan način da uradim intervju sa smijenjenim i uhapšenim glavnim specijalnim tužiocem Crne Gore).

Gospodine Katniću, domaću i međunarodnu javnost zanima kakvo je Vaše zdravstveno stanje. Kako se osjećate i uzimate li terapiju?

Od kad su mi proćerali dvojicu doktora, koji su mi pružali svaku medicinsku i drugu pomoć, a bilo je to 12. juna ove godine, više ne uzimam nikakvu terapiju ni ljekove. Ništa izuzev vodu i mlijeko. Šteta da ti divni ljudi, dr Marković i dr Hadži Marjanović, nijesu dobili šansu da javno progovore o progonu i zlu koje su njima i meni nanijeli.

Mjesecima ste u samici!?

U samici sam, dragi prijatelju, skoro već šest mjeseci. I to pod neprestanim videonadzorom. Za to vrijeme niti jednom nijesam vidio mjesec, a sunce sam vidio samo dva puta. Ne izlazim u šetnju, pa sve vrijeme provodim u ovih nekoliko kvadrata.

Kako provodite vrijeme u tako skučenom prostoru?

Rado bih dao odgovor na to pitanje, ali ga nemam. Za mene ovo „satno“ vrijeme psihološki više ne postoji. U nekom sam bezvremenskom prostoru. 

Kako se prema Vama odnosi zatvorsko osoblje?

Izuzetno korektno. Zatvorsko osoblje je za najvišu ocjenu, posebno zatvorska policija. Oni i rukovodeći kadar ovdje u Istražnom zatvoru su najbolji dio državnih službenika. Za mene je jako emotivno saznanje da zatvorska policija vrlo ljudski doživljava moje patnje.

Da li ste Vi, ustvari, politički zatvorenik?

Naravno. Ako imamo u vidu brutalnu medijsko-političku hajku koja se vodi protiv mene i traje još od 2015. godine, u kojoj je objavljeno na više hiljada negativnih tekstova, tv priloga i drugih uradaka, te stalnih javnih zahtjeva političara poput Mandića, Kneževića, Abazovića, Milačića, Medojevića i onih da se moram smijeniti protivno stavovima Venecijanske komisije, i uhapsiti, što se i desilo, kao i kada SDT pokušava da mi podmetne najgnusnija djela da sam kriminalac i ratni zločinac, više je nego jasno da je riječ o klasičnom političkom progonu i procesu. O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda. Domaća i inostrana. Sa Istoka i Zapada. 

Da li ste zbog toga stupili u štrajk glađu?

U skladu sa Malteškom deklaracijom, upravo zbog mog političkog progona, donio sam odluku da se tome suprotstavim gandijevskom, dakle mirnom metodom – štrajkom glađu. No, tužilac Šoškić i tadašnji moj branilac po službenoj dužnosti, ime mu neću spominjati, inače meni silom nametnut, pokušali su da prikažu da ja štrajkujem zbog suicidnih namjera. Kako bi me proglasili suicidnom osobom.

Međutim, za ovo im je bilo potrebno stručno mišljenje ljekara psihijatra. Božjom voljom u trenutku moga dolaska u pritvor ordinirala je doktorka psihijatrije Jelica Živkovic. Ona je dala više nalaza i mišljenja da sam zdrava i stabilna osoba, svjesna svoje teške odluke. I to pored brojnih i ogromnih pritisaka vršenih na nju da me proglase i homicidnom osobom opasnom po okolinu.

Međutim, tužilac Šoškić nije dozvolio da prisustvujem saslušanju svjedoka, na koje imam pravo, kako ih tobože ne bih ugrozio. A mene je kao divlju zvijer, opasnu i spremnu da napadnem svjedoke, držao u posebnoj prostoriji sa naoružanim stražarima. Koliko je ovo bilo ponižavajuće, govori i činjenica da su među svjedocima, koji su saslušavani, bili moj vjenčani kum, kao i dvojica njegovih prijatelja. 

Tužilac Šoškić Vas je i zvanično optužio da ste homicidna osoba, odnosno da ste skloni izvršavanju ubistva.

Homicidna osoba, samo da podsjetim, ima bolesne psihičke potrebe da se iživljava nad žrtvama, da im nanosi teške muke i patnje dok ubija, često i uz seksualno iživljavanje. Eto što mi je namijenio tužilac Šoškić!? A to im je trebalo da pošto-poto dobiju još jedan pritvorski osnov i tako produže moj pritvor. Dakle, pošto nije prošla podvala tužilaštva da ću, čim se dokopam slobode, ubiti ministra policije gospodina Šaranovića i tužioca Šoškića, moralo se hitno nešto novo i spektakularno izmisliti. A ko će drugi nego tužilac Šoškić: on predlaže sada Sudu da ostanem u pritvoru, jer postoji opasnost da ću ubiti Radoja Zvicera i svu njegovu mušku đecu – do onog u kolijevci. Jer sam mu navodno tako prijetio dok sam bio glavni specijalni tužilac.

S druge strane, odredili su mi pritvor, s obrazloženjem da ako pobjegnem, utočište će mi pružiti moj navodni prijatelj Radoje Zvicer i članovi kavačkog klana, jer sam ih štitio dok sam bio glavni specijalni tužilac. Koji su sada u bjekstvu i imaju velika novčana sredstva i veze!? Ubijeđen sam da je ovakvu konstrukciju i nesuvislost nemoguće objasniti.

Tužilac Šoškić tvrdi da ste zajedno sa Zoranom Lazovićem izvršili krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije?

SDT me tereti da sam, gle apsurda, kao glavni specijalni tužilac, dakle, hijerarhijski gledano, najodgovornija osoba u SDT-u postao član kriminalne organizacije. I to dvočlane, iako naš zakon eksplicitno kaže da kriminalna grupa mora imati minimalno tri člana. Te da sam potom prihvatio zadatak da ne pokrećem krivične postupke protiv istaknutih članova kriminalne organizacije Radoja Zvicera, Duška Roganovića i drugih. 

No, SDT ne može da ospori da sam punih pet godina, do decembra 2020-te, gonio pripadnike kavačkog klana i pokrenuo desetine krivičnih postupaka protiv njih. Kod takvog činjeničnog stanja, prosto je nemoguće dokazati da sam u 2020. godini, i to u decembru, postao član kriminalne organizacije, koja njih iste štiti. Posebno što postoje dokazi da sam sa svojim timom u 2020. godini pokrenuo krivične postupke protiv 41-og pripadnika kavačkog klana, a u 2021. i do sredine februara 2022. godine, čak 60 pripadnika. Zato oni pokušavaju da ove dokaze falsifikuju, sakriju i ne dostave odbrani i sudu.

Iz ugla domaće i regionalne javnosti možda je najzanimljivija optužba tužioca Šoškića da ste počinili ratni zločin u Cavtatu? 

Nikada Hrvatska nije protiv mene pokrenula bilo kakav postupak. Jer se to jednostavno nije desilo. To je eksplicitno potvrdio, nakon istrage koju je sproveo, i moj advokat Anto Nobilo. A Hrvatska je, po tom pitanju, svi to znamo, više nego rigorozna. Ovo će, naravno, potvrditi i hrvatski nadležni organi, kada na zahtjev Crne Gore odgovore na ovo pitanje.

Mene je, ako se sjećate, izvjesni Metodije Prkačin optuživao da sam mu prijetio dok sam bio u civilnoj upravi za Dubrovnik. Pokrenut je postupak i utvrđeno je da nije govorio istinu. Tvrdio je, takođe, da sam u Morinju nanio povrede nekom građaninu Cavtata. Utvrđeno je da taj građanin nikada nije bio u Morinju, baš kao ni ja. Potom je Prkačin, pred hrvatskim pravosuđem, krivično odgovarao za krivično djelo davanja lažnog iskaza.

Nebojša Medojević me, takođe, u Skupštini Crne Gore monstruozno optužio da sam stanovnicu Cavtata, Julku Kršikapu, tamo silovao. Zbog toga je SDT pokrenuo postupak i zatražio od državnih organa Hrvatske da ovo ispita. Nakon istrage su nam, na zahtjev SDT-a, zvanično dostavili podatke da osoba sa tim imenom nikada nije živjela na području Cavtata. I da ta osoba ne postoji. Dakle, i ova monstruozna montaža tužioca Šoškića će proći kao i sve prethodne.

Tužilac Šoškić Vas tereti da ste maltene formirali medijsku kriminalnu grupu, koju čine poznati crnogorski novinari i pisci. Sada je od menadžmenta Pobjede zatražio sve novinske tekstove, koji su o Vašem slučaju pisani, dok je glavni urednik tog lista bio Draško Đuranović. Ali i sve tekstove pisane na tu temu, nakon njegovog odlaska iz Pobjede. Što je jako zanimljivo. Dakle, SDT-u će morati da se dostavi i ovaj intervju, ako ga Pobjeda prenese? 

To je klasični pokušaj uvođenja cenzure i zatvaranja usta svim ljudima koji ne podržavaju ovakav rad tužioca Šoškića i SDT-a. Što se tiče tvrdnje tužioca Šoškića da sam formirao kriminalnu organizaciju od medijskih poslenika shvatio je da mu ova kriminalna organizacija za koju optužuje mene i Zorana Lazovića izmiče iz ruku, pa pokušava da me okrivi za organizatora nove kriminalne grupe. Ja sam penizionisan 17. 02. 2022. godine, a on mi na teret stavlja komunikacije koje sam obavljao sa grupom novinara, kao i sa tobom i književnikom Miloradom Popovićem, više od godinu dana nakon penzionisanja. On tako i ovaj intervju može da proglasi kriminalom. Cilj SDT-a je da sve novinare, pisce, intelektualce, borce za zaštitu ljudskih prava i kritičare zloupotreba Tužilaštva zaplaše da ne smiju iznijeti svoj stav i mišljenje.

Tužilaštvo Vas tereti zbog navodno nezakonito stečene imovine na Vašoj đedovini u Barjamovici. Možete li u najkraćem objasniti suštinu te optužbe. 

Tu nije samo u pitanju poseban oblik zloupotrebe tužioca Šoškića, već i vještaka geodetske i građevinske struke. Kada je u pitanju Barjamovica brutalna obmana se sastoji i u tome da SDT beskrupulozno pokušava da objekte koji se tamo nalaze, koji su ne samo u mojem vlasništvu, već i vlasništvu dvojice moje braće i moga sinovca, prikažu kao samo moje. S providnom namjerom, da ja u tom slučaju nikako ne mogu dokazati da sam sa svojim primanjima, tih šest objekata mogao izgraditi od svoje plate i druguh zakonito stečenih sredstava. 

Tužilaštvo je, kako bi pojačalo svoju neosnovanu optužbu, donijelo privremenu mjeru za četiri objekta, odnosno zabranu njihove prodaje, a da nisu precizirali koja. Što je pravni nonses. Morali su ih makar označiti brojevima, ali nisu. Iz prostog razloga što oni misle da su iznad zakona i mogu činiti što god hoće.

Kako komentarišete činjenicu da su u Barjamovici Vama, ali i Vašoj braći i sinovcu isključili struju.

Nakon pet godina korišćenja, u Barjamovici su nam iz Elektrodistribucije isključili struju. Samo nama, nikom drugom. Što znači i vodu, jer pumpe za vodu ne mogu da rade bez struje. A potom je neko 17. avgusta, po onom najvećem žaropeku, podmetnuo požar u blizini naših kuća. Požar se brzo proširio, mali agregat za struju je zbog opterećenja pregorio, pa je plamen zahvatio i jednu stranu naše kuće. Čak su moj sin i naši rođaci počeli iz nje da iznose namještaj. No, srećom, stigli su vatrogasci, pa su požar uz ogromne napore uspjeli da lokalizuju i savladaju. 

Andrija Mandić i Milan Knežević godinama su govorili kako ćete biti uhapšeni. Sada su u predmetu „Državni udar“ oni oslobođeni. Mandić je postao predsjednik Skupštine Crne Gore, a Milan Knežević predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost. Znam da se sudske odluke ne komentarišu, ali me zanima Vaše mišljenje?

Opet bih podnio istu optužnicu i to ne jednom, već sto puta. Ali im kao građanin ne želim nikakvo zlo. Ja sam zbog principa u pritvoru. Borili su se svim sredstvima, a ja i moj tim samo zakonom predviđenim radnjama. Konačno i tvoj dokumentarni film „Zavjera“, koji će ostati za sva vremena, to je potvrdio. A njega neće potrijeti nikakavim presudama. Uspjeli su zato što su imali podršku onih koji su bili iza njih. A, pošteno rečeno, mene i Sašu Čađjenovića su ostavili na vjetrometini. 

Na kraju bih Vam postavio jedno lično pitanje, na koje, naravno, ne morate odgovoriti: koliko kilograma ste imali kada su Vas uhapsili i stavili u tih nekoliko neuslovnih kvadrata, a koliko sada imate?

Kada sam uhapšen i ovdje doveden imao sam oko 115 kilograma. Sada imam oko 73.