Postupak vodi sudija Simo Rašović a optužnicu zastupa specijalni tužilac Jovan Vukotić.  I na današnjem ročištu optuženi Dejan Knežević je nastavio da iznosi odbranu.

Podsjećajući na svoje izlaganje sa kontrole optužnice od 10. oktobra 2024. godine, Knežević je naveo da je već tada ukazao na ključne okolnosti u vezi sa predmetom MTN 83/19, koji se odnosi na međunarodno krijumčarenje opojnih droga.

Prema njegovim riječima, na osnovu mjera tajnog nadzora i podataka sa SkyECC platforme, još oko godinu i po prije njegovog lišenja slobode postojala je „realna i konkretna mogućnost“ za procesuiranje najmanje 11 osoba iz Crne Gore. Te aktivnosti su, kako tvrdi, prethodno usaglasili službenici Odsjeka za borbu protiv droga Biljana Knežević i Miloš Mrdak sa specijalnim tužiocem Zoranom Vučinićem.

On ističe da se radilo o „operativno zaokruženom predmetu sa jasnim dokazima i spremnim osnovom za procesuiranje“.

Međutim, tvrdi da je, po nalogu Glavnog specijalnog državnog tužioca, predmet dodijeljen Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO), nakon čega je njegova realizacija faktički zaustavljena i odložena gotovo dvije godine, bez, kako navodi, „bilo kakvog razumnog i logičnog objašnjenja“.

Takvo postupanje, prema njegovim riječima, suprotno je osnovnim principima efikasnog krivičnog gonjenja, jer se u predmetima organizovanog kriminala postupa hitno kako bi se spriječila dalja krivična djela i obezbijedili dokazi.

Posebno je ukazao na, kako tvrdi, indikativan vremenski slijed: optužnica protiv njega potvrđena je 29. novembra 2024. godine, dok je već 9. decembra realizovan predmet „Vessel MTN 83/19“, u kojem je procesuirano više osoba zbog krijumčarenja oko 570 kilograma kokaina na brodu „Budva“.

„Ovakav tok događaja ne može biti slučajan“, naveo je Knežević, dodajući da, po njegovom mišljenju, „jasno ukazuje“ da se sa realizacijom svjesno čekalo do potvrđivanja optužnice.

Kako tvrdi, svaka ranija realizacija bi „nedvosmisleno pokazala“ da su njegove radnje bile zakonite, profesionalne i usmjerene na otkrivanje i suzbijanje međunarodnog krijumčarenja droge, te bi direktno negirala činjenične navode optužnice i dovela u pitanje njenu osnovanost.

On smatra da odlaganje realizacije i njeno aktiviranje neposredno nakon potvrđivanja optužnice „ozbiljno dovodi u pitanje objektivnost postupanja tužilaštva“, čime su se, kako kaže, potvrdile sumnje koje je iznio još 10. oktobra 2024. godine.

Knežević je dodatno problematizovao činjenicu da su podaci iz predmeta dospjeli u javnost, navodeći da to povećava rizik da osumnjičeni saznaju tok istrage. Prema njegovim riječima, pojedina lica su tokom realizacije policijsko-tužilačkih aktivnosti izbjegla hapšenje, što, kako tvrdi, ukazuje na kompromitaciju operativnog postupka.

Posebno je otvorio pitanje odgovornosti tužioca, navodeći da se postavlja dilema da li je uvrštavanjem MTN 83/19 u optužnicu prije realizacije predmeta „Vessel“ svjesno ili nesvjesno ugroženo procesuiranje 11 osoba.

NJEMAČKA POLICIJA TVRDILA DA IMA ODLIČNU SARADNJU SA CRNOGORSKOM POLICIJOM

Knežević je sudu ukazao i na, kako je naveo, izuzetno važan dokaz koji proizilazi iz komunikacije kancelarije oficira za vezu Savezne kriminalističke policije Njemačke (BKA), Stephana Schweikerta.

Iz te komunikacije, prema njegovim riječima, proizilazi da je u predmetu zapljene kokaina na brodu „Budva“ postojala intenzivna, neposredna i kvalitetna saradnja između njemačkih organa i Odsjeka za borbu protiv droga Uprave policije Crne Gore, uključujući i njega lično.

On je naveo da su nakon realizacije zapljene „kolege srećne i čestitaju na odličnoj saradnji“, te da se u zvaničnom dopisu navodi zahvalnost „u ime nadležnih organa SR Njemačke“.

Knežević ističe da takva formulacija ima „izuzetnu dokaznu vrijednost“, jer dolazi od međunarodnog partnera i predstavlja zvaničnu ocjenu njegovog rada.

„Da je postojalo bilo kakvo nezakonito postupanje, ono sigurno ne bi bilo ocijenjeno kao odlična saradnja“, naveo je, dodajući da ovaj dokaz direktno ruši konstrukciju optužnice.

NAVODNI SLUČAJ ODAVANJA TAJNIH PODATAKA

U nastavku izlaganja, Knežević se osvrnuo na drugi dio optužnice koji se odnosi na navodno odavanje tajnih podataka u periodu od 12. jula 2017. do 12. maja 2018. godine, u vezi sa mjerama tajnog nadzora određenim naredbom Višeg suda u Podgorici (MTN 25/17), koje su produžavane u septembru 2017. i januaru 2018. godine.

On je istakao da optužnica ne sadrži nijedan konkretan dokaz da je Ljubu Miloviću saopštio da se prema njemu sprovode mjere tajnog nadzora.

„Ne postoji nijedna poruka, telefonski razgovor, zapisnik, svjedočenje ili drugi materijalni dokaz“, naveo je.

Prema njegovim riječima, zaključak tužilaštva zasniva se isključivo na naknadnoj interpretaciji komunikacije između trećih lica putem SkyECC aplikacije iz novembra 2020. i februara 2021. godine, dakle dvije do tri godine nakon događaja na koji se optužba odnosi.

U toj komunikaciji pominju se poruke poput „Mene su slušali“, „6 mjeseci pa još 6“ i „da nije Deja bilo nikad saznao ne bih“.

Knežević je ukazao da je tužilaštvo zanemarilo širi kontekst, navodeći da je u tom periodu razmijenjeno ukupno 9.658 poruka između navodnih korisnika, ali da su izdvojene samo pojedine rečenice.

„Radi se o selektivnom korišćenju dokaza“, istakao je.

Dodao je da se zaključak o krivičnoj odgovornosti ne može zasnivati na nekoliko fragmenata iz gotovo deset hiljada poruka, posebno jer u njima nema nijedne njegove izjave niti dokaza da je učestvovao u komunikaciji.

Ukazao je i na neslaganje u vezi trajanja mjera – dok se u komunikaciji pominje 12 mjeseci, stvarno trajanje bilo je oko sedam mjeseci, što, prema njegovim riječima, ukazuje na nepouzdanost tih navoda.

PRISTUP TAJNIM PODACIMA

Knežević je naveo da je u Specijalnom policijskom odjeljenju počeo da radi 29. marta 2018. godine, te da u tom periodu nije imao pristup predmetu na koji se optužba odnosi.

Istakao je da je odmah po prelasku bio angažovan na višemjesečnoj istrazi dvostrukog ubistva u Podgorici i da nije imao uvid u druge predmete.

Naglasio je da se pristup tajnim podacima evidentira u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka – bilježe se vrijeme, mjesto i lice koje je pristupilo dokumentima, uz potpis – te da se lako može provjeriti da li je imao uvid u sporni predmet.

Takođe je naveo da se može provjeriti da li je učestvovao na bilo kom sastanku u vezi sa tim predmetom, ističući da tužilaštvo nije saslušalo kolege iz SPO koje bi mogle potvrditi te okolnosti.

TELEFONSKI RAZGOVOR IZ 2017.GODINE

Govoreći o kontaktu sa Ljubom Milovićem, Knežević je naveo da ga je tokom ljeta 2017. godine Milović pozvao i rekao da ima informaciju da ga prate i prisluškuju.

„Pitao sam ga da li radi nešto nezakonito. Kada je odgovorio negativno, rekao sam mu: ‘Zašto se onda sjekiraš’“, naveo je Knežević.

Dodao je da taj razgovor nije smatrao značajnim, već dijelom „mentaliteta gdje svi misle da su praćeni“, te da tužilaštvo tu okolnost nije provjeravalo tri godine.

PROIZVOLJNE INTERPRETACIJE

Knežević je osporio tvrdnju tužilaštva da se u SkyECC komunikaciji oznaka „D“ ili „Dejo“ odnosi na njega.

Naveo je da se u komunikaciji pominje više osoba sa tim imenom ili nadimkom, uključujući „Dejo Komarac“, „Dejo Tomović“ i „Dejo Delibašić“, te da je utvrđeno da se naziv odnosi na najmanje 15 različitih osoba.

„Zaključak da se svako pominjanje ‘Deja’ odnosi na mene je proizvoljan i metodološki pogrešan“, rekao je.

MEĐUNARODNA SARADNJA

Knežević je naglasio da je tokom karijere svakodnevno razmjenjivao informacije sa kolegama u zemlji i inostranstvu, ali isključivo u skladu sa zakonom.

Istakao je da u optužnici ne postoje činjenice koje ukazuju da je bio u kontaktu sa pripadnicima kriminalne grupe, niti da je sa njima komunicirao.

Dodao je da je eventualna komunikacija sa licima iz kriminalnog miljea bila isključivo u okviru službenih aktivnosti, uz znanje nadređenih, radi prikupljanja operativnih podataka.

Podsjetio je i na izvještaj Europola koji, kako je naveo, potvrđuje njegovu profesionalnost.

SKYECC I LOGIKA OPTUŽNICE

Knežević je ukazao da je jedini navodni član kriminalne organizacije koji se ne tereti za korišćenje SkyECC aplikacije.

„Po logici stvari, kao lice koje je navodno odavalo povjerljive podatke, morao bih prvi koristiti zaštićene kanale komunikacije“, naveo je.

Dodao je da je koristio isključivo službeni telefon sa službenom SIM karticom, što, kako tvrdi, potvrđuje odsustvo nezakonitih namjera.

OPTUŽNICA PREDSTAVLJA PRESEDAN

Na kraju izlaganja, Knežević je ocijenio da optužnica predstavlja presedan i uvodi pravnu nesigurnost, jer se zasniva na posrednim i neprovjerenim činjenicama.

Naveo je da je još na prvom saslušanju tražio poligrafsko testiranje, posebno u vezi sa novcem i eventualnim saznanjima o radnjama kriminalne organizacije, ali da mu to nije omogućeno uz obrazloženje da poligraf nije dokaz, iako, kako tvrdi, može biti indicija.

„Tužilac nije provjeravao okolnosti na koje sam ukazivao, već je posrednu komunikaciju prihvatao zdravo za gotovo“, rekao je.

Istakao je da tokom karijere nije stekao „ni jedan euro na nečasan način“, da nikada nije imao drugog poslodavca osim državnog organa, te da nema bojazan od provjere imovine i životnog stila.

Naveo je i da već 50 godina živi u stanu roditelja, uprkos 24 godine rada na najsloženijim poslovima u Upravi policije.

OPTUŽNICA KAO ROMAN

Zaključujući izlaganje, Knežević je ocijenio da je optužnica „napisana vrlo konfuzno“, zasnovana na pretpostavkama, razgovorima u kojima nije učestvovao i bez ijednog dokaza da je izvršio bilo koju inkriminisanu radnju.

On je ukazao da, uprkos tome, postoje komunikacije koje, da su cijenjene sa jednakom pažnjom, prema njegovim riječima, ne bi dovele do ovog postupka.

Posebno je istakao da su tokom njegovog mandata pokretane krivične prijave protiv pripadnika kriminalnih organizacija, inicirane mjere tajnog nadzora i realizovane rekordne zapljene opojnih droga, za šta je, kako kaže, bio nagrađivan od strane međunarodnih partnera.

„Ostaje nejasno kako je tužilaštvo došlo do zaključka da sam postao pripadnik kriminalne grupe i odavao tajne podatke, od čega su samo štetu imali pripadnici te grupe“, naveo je.

Dodao je da bi, da postoje dokazi, optužnica mogla stati na dvije strane sa jasnim navodima – koje je podatke, kada, kome i na koji način navodno odao, kakvu pomoć pružio i kakvu korist ostvario.

„Umjesto toga, imamo roman zasnovan na nagađanjima, pretpostavkama i predrasudama, koje se međusobno ne mogu logički povezati“, zaključio je Knežević.