U odgovoru Pobjedi MUP, takođe, nije rekao ključnu stvar: zašto je Uprava policije toliko dugo čekala da pokrene proceduru o procjeni ugroženosti koju bi trebalo da uradi Agencija za nacionalnu bezbjednost. Vrh policije je novinarki Raičković obećao da će procjenu bezbjednosti tražiti po hitnom postupku u noći napada, dakle 10. novembra. Pitanje svih pitanja je zašto se toliko čekalo i ko je kriv za to nečinjenje.

Brutalni napad na novinarku Pobjede jedan je od najtežih slučajeva nasilja nad novinarima u posljednjih šest godina, ali reakcija nadležnih institucija pokazuje zabrinjavajući nivo neodgovornosti i ignorisanja prijetnji po njen život i bezbjednost njene porodice.

Tek nakon medijskog pritiska i pitanja koje je poslala Pobjeda, MUP se „sjetio“ da obavijesti javnost da su zatražili izradu bezbjednosne procjene, ali ni tada nijesu precizirali kada je taj zahtjev poslat ANB-u, niti u kojoj je fazi postupak.

Informacije do kojih je došla Pobjeda ukazuju da je propust slučajan ili namjeran na strani MUP-a, koji formalan dopis ANB-u nijesu bili u stanju da pošalju više od dva i po mjeseca nakon napada.

Ovakav odnos institucija prema novinarki koja je pretrpjela fizičko i psihičko nasilje šalje opasnu poruku – da su napadi na novinare nekažnjivi i da država ne smatra njihov rad dovoljno važnim da bi im pružila adekvatnu zaštitu.

Povezani članci

Hronika

Uprava policije nije uputila zahtjev ANB-u da se uradi procjena ugroženosti novinarke Pobjede

Hronika

Bećirović: Raičković sam dobacivao, nijesam je davio i udarao; Odbijen predlog za ukidanje pritvora

Hronika

Provjeravaju da li je Korać bio u toaletu tokom napada na Raičković

Ovo nije samo lični problem Ane Raičković, već ozbiljan udarac na slobodu medija i bezbjednost svih novinara u Crnoj Gori. Ako se sistemski ne zaštite oni koji izvještavaju o korupciji, kriminalu i zloupotrebama moći, postavlja se pitanje ko će imati hrabrosti da nastavi da istražuje teme od javnog interesa.

Posebno zabrinjava i odbrana optuženih, koji su pred sudom pokušali da diskredituju Raičković, umjesto da odgovore na ozbiljne optužbe koje im se stavljaju na teret.

Ovakav pokušaj prebacivanja krivice na žrtvu dodatno pokazuje društvenu atmosferu u kojoj se nasilje pravda, a odgovornost relativizuje. Uprava policije mora hitno da pokaže da su sposobni da zaštite one koji su na meti nasilnika.

Svaka dalja odgoda i neodgovornost u ovom slučaju samo dodatno urušavaju povjerenje u institucije i ostavljaju novinare na milost i nemilost onima koji žele da ih ućutkaju silom.