Video
Među razlozima za smjenu Sava Kentere sa mjesta direktora ANB, visoko mjesto zauzima njegovo odbijanje da izda dozvolu za pristup tajnim podacima pojedinim bliskim saradnicima premijera Dritana Abazovića. Pri tome se od strane Abazovića postupci Kentere nastoje predstaviti kao opstrukcija, uz obrazloženje da su u ranijem periodu provjere kandidatima za važne državne funkcije gotovo uvijek bile pozitivne.
Zaključak Abazovića je djelimično tačan, ali iz razloga što su raniji premijeri prije nego predlože kandidate uvijek obavljali konsultacije sa direktorom ANB, zbog čega nijesu dolazili u situaciju da im se prijedlozi odbijaju. Za razliku od njih, Abazović je svoje saradnike birao samostalno, po partijskim, koalicionim, emotivnim ili sličnim kriterijumima, ne vodeći računa o njihovoj profesionalnoj i moralnoj podobnosti, pri čemu se direktor ANB sa prijedlozima upoznavao najčešće iz medija.
Na takav način postavljena je i Jelena Maraš, sekretarka MUP-a u vrijeme ministra Sergeja Sekulovića, na mjesto sekretarke Vijeća za nacionalnu bezbjednost, organa koji ima izuzetno važnu funkciju u kreiranju i vođenju bezbjednosne politike Crne Gore.
Nije Abazović mario, iako je to morao znati s obzirom da se često poziva na odlične obavještajne izvore koji ga snabdijevaju operativnim podacima koji nijesu poznati ni bezbjednosnim službama, za okolnost koja je javna tajna na podgoričkoim i zetskim ulicama, da Jelena Maraš ima izuzetno bliske odnose sa velikim brojem pripadnika crnogorskih i regionalnih kriminalnih klanova.
A nakon što je služba čiji je posao da izrađuje bezbjednosne provjere zauzela stav da Maraš nije podobna da vrši uvid u tajne podatke, Abazović je to javno predstavio kao Kenterinu opstrukciju. I više od toga, Abazović je javno saopštio ime službenika Agencije zaduženog za izradu provjere, dok je Jelenu Maraš i njenog školskog druga Milana Kneževića upoznao sa detaljima iz tajnog dokumenta koji je dobio po službenoj dužnosti. Nakon toga, Maraš i Knežević su javno optužili direktora i službenika ANB, uz pregršt uvreda na ličnoj osnovi, a zatim je Maraš protiv njih i podnijela krivičnu prijavu.
Međutim, Maraš i Knežević nijesu saopštili koji su razlozi navedeni u provjeri koji su za nju opterećujući, već su predstavili da je njeno poznanstvo sa Milanom Kneževićem bio motiv da joj se ne izda dozvola za pristup. Nije tačno da se u provjeri pominje veza Maraš sa Kneževićem, ali je on u pravu da je to trebalo da stoji, ne zbog toga što su im majke bile učiteljice u Mojanovićima, već zato što bliska veza Maraš sa identifikovanim saradnikom strane službe definitivno mora biti smetnja sa pozitivnu bezbjednosnu provjeru.
Interesantno je zašto Maraš nije navela što stvarno stoji u dokumentu koji je izradila ANB? Da li je premijer dezinformisao i nju i Kneževića o sadržaju provjere, ili je ona nastojala da opere svoju biografiju, svodeći „grijehe“ na vezu sa poslanikom u crnogorskoj Skupštini, odnosno dajući svemu političku dimenziju.
S obzirom da su tajni podaci iz ovog predmeta već dostupni javnosti zahvaljujući premijeru, predsjedniku Odbora za odbranu bezbjednost i sekretarki Vijeća za nacionalnu bezbjednost, onda je red da javnost zna kompletnu istinu.
Jelena Maraš je dobila negativnu provjeru zbog izuzetno bliskih veza sa pripadnicima organizovanih kriminalnih grupa, sa kojima je Maraš bila u svakodnevnom kontaktu dok je bila sekretarka MUP-a, pri čemu im je učinila dostupnim sve informacije iz Sekulovićevog kabineta. Tako su isti, u vrijeme dok su vođene istraga Specijalnog tužilaštva kojima su bili obuhvaćeni, imali dnevni uvid u sve podatke koji su bili dostupni i ministru unutrašnjih poslova.
Kontakti Maraš sa pripadnicima sukobljenih klanova nastavljeni su i nakon njenog prelaska na novu funkciju. Ne samo da Maraš nije informisala pretpostavljene o kontaktima sa bezbjednosno interesantnim licima koja se nalaze u bjekstvu ili dostavila informacije koje bi pomogle u njihovom lociranju i privođenju pravdi, a što je bila obavezna, već je nastavila da im dostavlja podatke, sada sa višeg nivoa – direktno iz Vijeća za nacionalnu bezbjednost.
Sve navedeno bilo je poznato Dritanu Abazoviću jer je o tome uredno informisan od strane direktora ANB, iako on tvrdi da je Agencija krila informacije od njega. Međutim, Abazović ne samo da nije odustao od imenovanja Maraš na ovu funkciju, već je uporno vršio pritisak na Agenciju da promijeni provjeru koja joj je bila negativna, kako bi ona dobila dozvolu za pristup tajnim podacima. I ne samo to, već je omogućio da Maraš i prije izdavanja dozvole, pa i nakon što je upoznat sa postojanjem smetnji da joj se ista izda, nesmetano prisustvuje sjednicama Vijeća i ima pristup tajnim podacima koji su dostupni ovom tijelu.
Upoznat je Abazović i sa drugim smetnjama zbog kojih Maraš nije mogla dobiti pozitivno mišljenje, poput otuđivanja novca iz kase MUP-a. Dok je bila službenica MUP-a Maraš je uzela pozajmicu u iznosu od hiljadu eura koju nije vratila po prestanku rada u ovom organu, što joj je bila obaveza. Nakon što su je službenici koji su za to zaduženi kontaktirali sa zahtjevom da vrati novac, ona je to odbila, uz niz uvreda na njihov račun. Informacija o ovom događaju dospjela je i do novinara pojedinih crnogorskih medija, nakon čega je Maraš angažovala svoje „vaninstitucionalne kapacitete“ da na njih izvrši pritisak da je ne objave.
Preporučeno
Dakle, kad već traži krivce za nedobijanje dozvole, Maraš bi mogla umjesto prizemnih uvreda i prijetnji na koje je izgleda navikla u svom okruženju, da ponudi na primjer da na poligrafu odgovori na pitanje da li je imala kontakte sa određenim bezbjednosno interesantnim licima u toku radnog angažmana u MUP-u i Vijeću za nacionalnu bezbjednost, i da li taj kontakt održava i danas, i na taj način dokaže da joj je Agencija podmetnula.
