Video
On je, gostujući u informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, saopštio da ta dokumentacija u SDT-u i sudu postoji najmanje sedam godina, te podvukao da je upravo ta činjenica apsurd ovog suđenja i prikaz koliko je ono kontaminirano politikom.
– To je sve postojalo i u vrijeme potvrđivanja optužnice, pa ih niko nije uzeo u razmatranje – istakao je Martinović.
U sudnici je, kaže, danas utisak bio takav da bi, da se odbrana Saše Čađenovića desila pred američkim sudijom, on udario čekićem u sto i rekao “idite kući, ovdje nema ništa”.
“Vjerujem da će se to desiti, ali ćemo morati čekati na takvu odluku još neko vrijeme. A ovi ljudi su u međuvremenu izloženi linču”, naglasio je Martinović.
Tužilaštvo, ukazuje on, nema pravo da istrajava na apsurdnim optužnicama.
“Imam problem sa tim što ne iznose istinu i što sud nema kapacitet i nije sposoban da istinu utvrdi na glavnom pretresu”, dodao je on.
Spas što je Interpol obaviješten o praćenju Belivuka i Miljkovića
Kada su u pitanju navodi o ulasku Veljka Belivuka i Marka Miljkovića u Crnu Goru, Martinović ukazuje da je u tom kontekstu sve iznijeto na ročištu za kontrolu optužnice bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, te da je spas što je o akciji praćenja Miljkovića i Belivuka obaviješten Interpol.
“Ta akcija je koordinisana i incirana iz Beograda – i ne samo što je policija Srbije o tome obaviještena – samo bi ona mogla da skloni dokaze o tim činjenicma… Spas je što je o praćenju Belivuka i Miljkovića i toj obaviješten Interpol – pa imamo međunarodnu organizaciju koja nije sakrila dokumentaciju”, naveo je Martinović.
To su, kako je istakao, iznijeli pred sud, ali su Katnić i Lazović i dalje u pritvoru.
Martinović je ukazao i da je advokat Ante Nobilo iznio dokaze da su određene poruke koje je tužilac Miloš Šoškić u optužnici predstavio na jedan način – u stvarnosti zapravo potpuno drugačije.
“Sreća je što je Katnić imao izvanredan tim odbrane i što se imao pristup posebnom programu koji je mogao preko milion poruka da selektuje po određenim kriterijuma – pa su tako identfiikovane poruke koje tužilaštvo nije prikazalo u stvarnom prikazu – nego su istrgnute iz konteksta ili su promijenjene”, naglasio je Martinović.
On je ukazao i na činjenicu da u Crnoj Gori ne postoji mogućnost da se osuđenom licu sabiraju kazne.
“To znači da, ukoliko bi Radoju Zviceru i kavačkom klanu bile izrečene kazne koje je potpisao Čađenović, Katnić aminovao, a otkrio Lazović, ostali predmeti ne bi imali smisla jer njihove kazne svakako ne mogu biti veće od ovih koje traži Čađenović (40 godina)”, poručio je Martinović.
Mi, kaže on, imamo 50 postupaka u kojima je sud zatrpan za iste ljude – a svi znamo da ne mogu biti kažnjeni tri puta po 40 godina.
Preporučeno
“Svi koji rade ovaj posaeo su pod određenim pristikom. Imamo pritisak aktera političke scene – koji imaju narativ “nema veze je li neko kriv bitno da je u pritvoru”. Pritvor tako postaje kazna – a ne sredstvo za vođenje krivičnog postupka”, zaključio je Martinović.
