Akciju praćenja srpskih kriminalaca Veljka Belivuka i Marka Miljkovića – koju su zajedno sprovodili kancelarije Interpola u Beogradu i Podgorici, kao i policije Srbije i Crne Gore u januaru 2021. godine – jedini nije želio da prizna, ili prihvati, specijalni tužilac Miloš Šoškić.
Upravo čovjek koji je pisao optužnicu protiv nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića i bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića – ignorisao je dokaze koji potiru njegove projektovane tvrdnje!Teza da je bivši pomoćnik direktora Uprave policije Zoran Lazović nezakonito skinuo zabranu ulaska Beliviku i Miljkoviću do detalja je opovrgnutima, ne samo iskazima svjedoka – već i navodima koji se nalaze u samoj optužnici!
Interpol prepiska kao dokaz
Na strani 154. optužnog akta navodi se da je Interpol Podgorica 25. januara 2021. godine u 23:22 sata Interpolu Beograd proslijedio sve podatke o boravku Belivuka i Miljkovića u Crnoj Gori. Ovim materijalnim dokazom potvrđena je odbrana optuženog Lazovića – da su o njihovom ulasku, boravku i kontaktima u Crnoj Gori bile upoznate kolege iz Srbije, što jasno ukazuje da je akcija bila koordinirana sa njima.
Belivuk i Miljković ušli su u Crnu Goru 17. janura, a napustili su je 29. januara 2021. godine.
Interpol Beograd je tri dana nakon ulaska Belivuka i Miljkovića u Crnu Goru – 20. januara uputio zahtjev kolegama iz Interpola Podgorica u kojem navode da imaju saznanja da su Belivuk i Miljković boravili u Crnoj Gori i da su privedeni na informativni razgovor u Odjeljenje bezbjednosti Kotor. Zatražili su sve informacije koje Crna Gora ima o njima: razlog boravka u Crnoj Gori, kontaktima koje su imali, vozila koja su koristili, kao i sve radnje koje je policija preduzela prema njima…
Istog dana, prozilazi iz pisanih dokaza, Odjeljenje bezbjednosti Kotor obaviješteno je o telegramu NCB Interpola Beograda. Iz telegrama Odjeljenja bezbjednosti proizilazi da je postupljeno po zahtjevu i da su dostavljena sva obavještenja.
Svjedočenja
I čelnici crnogorskog bezbjednosnog sektora su tokom svjedočnja pred tužiocem Šoškićem naveli da su informacije o ulasku Belivuka i Miljkovića dobili od kolege iz Srbije.
Bivši načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milovan Pavićević kazao je da 16. januara u večernjim satima od načelnika beogradske policije Veselina Milića dobio informaciju o ulasku Belivuka i Miljkovića. Tu informciju Pavićević je telefonom prenio načelniku SBPOK Miloradu Žižiću koji je o tome obavijestio Zorana Lazovića, koji mu je bio neposredni starješina.
Iz svjedočenja policijskih funkcionera proizilazi da su Belivuk i Miljković bili pod 24-satnim nadzorom dok su boravili u Crnoj Gori, te da su istražitelji, zahvaljujući insajderskim informacijama iz mafijaških klanova, spriječili njihovu likvidaciju na aerodromu Tivat, kao i još dvije koje su bile planirane.
Optuženi Lazović je 30. maja u Višem sudu odgovarajući na pitanja svog branioca, advokata Zorana Piperovića, potvrdio da ga je o njihovom dolasku informisao kolega Žižić.
Više organizacionih jedinica bilo je upoznato sa policijskim operacijama i, prema riječima Lazovića, on je o njihom ulasku upoznao vršioca dužnosti direktora Uprave policije, Specijalno državno tužilaštvo, Odjeljenje bezbjednosti Tivat i Kotor, Centar bezbjednosti Herceg Novi, sektor kriminalistike, Interpol, kolege iz Srbije. I svi su, i prema svjedočenjima i prema optužnici, znali kada su Miljković i Belivuk ušli u Crnu Goru i kada su je napustili.
Jedini od policijskih zvaničnika koji je naveo da je Lazović imao ulogu u skidanju zabrane ulaska Belivuku i Miljkoviću je Enis Baković, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike. On je rekao da mu se Lazović „obratio usmenim zahtjevom da Miljkovića i Belivuka skinu sa operativne mjere zbog rada na predmetu iz organizovanog kriminala“.
,,Nabacivanje dokaza“ – koji to nijesu
Komentarišući negdje na početku procesa optužnicu protiv Lazovića, bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i suspendovanog tužioca Saše Čađenovića, hrvatski pravnik i savjetnik u timu Katnića advokat Anto Nobilo kazao je da u potpuno jasnom i čistom slučaju optužnica ne bi bila duža od 10 strana. Tri stotine stranica optužnice koju je napisao tužilac Šoškić trebalo je valjda da ostavi utisak ozbiljnosti i temeljitosti u istrazi.
Neselektivno nabacivanje navodnih dokaza dovelo je do toga da se u optužnom aktu nalaze i detalji koji sami pobijaju navode optužnice. Kao što je to slučaj sa skidanjem zabrane srpskim kriminalcima da uđu u Crnu Goru.
Katnić i Lazović su gotovo 16 mjeseci u pritvoru i oni su kategorično odbacili tvrdnje tužioca Šoškića – da su svoje položaje podredili kavačkom mafijaškom klanu. U odbrani je Lazović istakao da se protiv njega i Katnića vodi politički proces koji su, kako tvrdi, osmislili moćnici van Crne Gore – iz svijeta politike, diplomatije, biznisa i kriminala – a da su izvođači tih „radova“ u Crnoj Gori.
I optuženi Katnić je počeo sa iznošenjem odbrane ukazujući sudskom vijeću da su optužbe Šoškića neutemeljene i da je prikrio na desetine poruka preko skaj komunikacije koje su razmjenjivale osobe iz kavačkog klana. U tim prepiskama visokroangirane osobe iz kavačke kriminalne grupe prijete tužiocu Katniću, Čađenoviću i tadašnjem šefu SPO Draganu Radonjiću.
Međutim, te poruke se nijesu našle u optužnici tužioca Šoškića.
Preporučeno
Tokom ročišta koja slijede biće interesantno pratiti da li će specijalni tužilac Miloš Šoškić uopšte pokušati da obrazloži očite nelogičnosti u koncipiranju oprtužnice.
Video