SDT tvrdi da iz prikupljenih dokaza proizilazi osnovana sumnja da su se u periodu od decembra 2018. do novembra 2020. godine Marko Mićković, Ivan Mićković, Mileta Simanić i Rajko Đurović bavili prodajom rasturanjem i prikrivanjem neocarinjenih cigareta, a da je Zoran Pavićević, predsjednik Komisije za uništenje oduzete robe – cigareta u Upravi carina Crne Gore, neposredno dao mito članovima Komisije Igoru Pavićeviću, Milutinu Pejoviću i Nebojši Adamoviću.

Naime, dokazi SDT-a govore da je posao sa švercom cigareta ove ekipe tekao ovako: direktor Uprave carina Crne Gore potpiše nalog za izdavanje carinske robe – cigareta kako bi bile uništene u pećima fabrike “Javorak MB” DOO Nikšić, Mileta Simanić i radnici koje su angažovali Mićkovići bi sačekali u krugu fabrike „Javorak MB“ i čak 95 odsto cigareta koje je trebalo spaliti zapravo pretovarali u manja teretna vozila. Sve to se dešavalo u prisustvu predsjednika i članova Komisije, a stražu im je čuvao Rajko Đurović. Potom bi Simanić, u pratnji Ivana Mićkovića, cigarete odvozio do magacina na teritoriji opštine Nikšić, odakle su ih tako neocarinjene dalje prevozili i prodavali. Pavićević je „svojoj“ ekipi, tvrdi SDT, nakon tako obavljenog posla, u službenim prostorijama Uprave carina Crne Gore davao mito u iznosu od po 1.250 eura. Njihov zadatak je bio da potpisuju sačinjene zapisnike o uništenju cigareta u kojima je konstatovano da su one zaista spaljene u pećima fabrike „Javorak MB“, dok su u realnosti bile sačuvane i dalje distribuirane.

Prema SDT-u, uloga Ratke Mandić bila je da kao ovlašćeni zastupnik pravnih lica “Arhitrav LTD Delawere”, „Atlant Mont LTD” i „Sace LTD Delawere”, korisnika Slobodne zone “Luke Bar”, u dogovoru sa Markom Mićkovićem, podnese zahtjev za odricanje i ustupanje cigareta u korist Uprave carina Crne Gore, iako je znala da one neće biti uništene u prostorijama fabrike “Javorak MB” DOO Nikšić. Na osnovu njenog zahtjeva je direktor Uprave carina Crne Gore potpisivao nalog za izdavanje carinske robe, a Mileta Simanić u dogovoru sa Mićkovićima je prevozio cigarete iz Slobodne carinske zone “Luke Bar” do prostorija fabrike “Javorak MB” DOO Nikšić.

U službenoj zabilješci Specijalnog policijskog odjeljenja Uprave policije od 15. maja ove godine navodi se da su članovi ove organizovane kriminalne grupe koristili SKY ECC aplikaciju, a navedene su njihove šifre i korisnička imena. Tim dokumentom je potvrđeno jučerašnje pisanje M portala i otkriveno da je Mileta Simanić osoba sa kojom je Ivan Mićković preko kriptovanog telefona razgovarao o švercu cigareta. Simanić je koristio šifru DF4DDE. U gotovo 300 strana dešifrovanih SKY ECC poruka između Mićkovića i Simanića koje M portal posjeduje pominju se svi drugi članovi ove grupe pod korisničkim imenima u SKY ECC aplikaciji.

Samo SKY ECC komunikacija između Ivana Mićkovića i Milete Simanića sadrži oko 300 stranica razgovora i njihova tema su uglavnom cigarete i njihova distribucija. M portal je svega par sasti pred početak prekjučerašnjih hapšenja objavio dio prepiske Mićkovića i Simanića, u kojima se pominje količina švercovanih cigareta i njihove marke.

Povezani članci

Hronika

Ivan Mićković pušten da se brani sa slobode

Hronika

SDT sumnjiči Ivana Mićkovića za stvaranje kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta

Hronika

Da li kumovske i rođačke veze spašavaju od tužilačkog progona?

U nastavku materijala koji je Europol dostavio crnogorskim službama, Mišković i Simanić su očigledno i 20. februara 2020. godine organizovali jednu od tura cigareta za šverc. Prema SKY ECC prepiskama, Mićković i Simanić su tog dana razgovarali o dimenzijama kamiona koji je trebalo da ide na utovar robe u skladište Zetatransa.

Već narednog dana odabrani kamion je bio utovaren u 11 sati i 30 minuta, a cigarete dopremljene u fabriku „Javorak MB“ gdje su, prema zvaničnom protokolu, morale biti uništene u pećima. Sudeći prema MIćkovićevoj i Simanićevoj komunikaciji, utovar je počeo nešto ranije od planiranog termina, a u kamionu se našlo 200 paketa švercovanih cigareta koji su, prema riječima Simanića, odmah nakon dolaska prepakovani u dijelu fabrike koji se zove furnirka. Od te i svake druge količine koje su trebale biti uništene, prema tvrdnjama SDT-a, čak 95 odsto je završavalo na crnom tržištu. Kako će se u kasnijim razgovorima Mićkovića i Simanića vidjeti, cigarete su iz skladišta u kojima su ih čuvali završavale i van granica Crne Gore, kod ljudi koji su sarađivali sa ovom grupom. Iz razgovora se takođe vidi da su radnici u fabrici mogli da vide šta se dešava, ali i da je onima koji su sumnjali ili glasno rekli nešto o tome na različite načine skretana pažnja da ne pričaju.