Ona zahtijeva hitnu reakciju ističući da je bivšeg supruga policiji prijavila 14. februara zbog nasilja nad djetetom, a sljedeću 17. februara, jer je nakon što je dan ranije preuzela dijete, primijetila više modrica na tijelu i glavi.
“Dijete mi je tada reklo da ga je otac tukao. Prijavu sam podnijela policiji, Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici i Centru za socijalni rad. Istog dana odvela sam dijete na ljekarski pregled u Klinički centar Crne Gore, gdje su ljekari konstatovali sljedeće povrede: modricu na desnom čeonom predjelu (8×8 mm), modricu na desnom obrazu, modricu na desnom slabinskom predjelu (1,5 cm). U nalazu ljekara jasno stoji da su u pitanju povrede nanesene tupim predmetom i da su nastale usljed djelovanja spoljne sile”, naglasila je ona u dopisu koji je dostavila Portalu ETV.Ističe da je 21. februara predala zahtjev sudinici Nini Ojdanić za hitnu privremenu mjeru kako bi se dijete zaštitilo, ali je dobila odgovor da je zaključena glavna rasprava i da, dok presuda ne postane pravosnažna, ona nije nadležna za postupanje.
“Nakon toga sam se obratila sudiji Jelani Anđelić, koja je odbila da postupi po mom zahtjevu za privremenu mjeru, pravdajući to time da bi to trebalo da uradi sutkinja Nina Ojdanic, kod koje se predmet i dalje vodi. Centar za socijalni rad i dalje se ne uključuje u slučaj, iako su prema Istanbulskoj konvenciji, BSMN-u, Evropskom sudu za ljudska prava i domaćem zakonodavstvu dužni da zaštite dijete i da mu daju prioritet u odnosu na roditeljska prava”, piše ova Podgoričanka u dopisu dostavljenom Portalu ETV.
Iz Višeg tužilaštva u Podgorici, kako ističe, odgovorili su joj da su njenu priutužbu na rad Osnovnog tužilaštva proslijedili tom tužilaštvu.
“Zaključak suda da moram da predam dijete ocu nasilniku dostavljen mi je 20. februara i zaprijećeno mi je zatvorom ako to ne učinim, iako postoje osnovane sumnje i dokazi o nasilju”, tvrdi ona.
Sjutradan, 21. februar, kako piše, pošla je kod tužiteljke Dajane Nikpaljević-Knežević, koja joj je rekla da mora predati dijete ocu.
“Tako su pravosudni organi donijeli odluku kojom se ignoriše bezbjednost mog djeteta. Kada sam joj rekla da me privedu i zatvore, jer u utorak moram da predam dijete, ona je rekla da to nije njen problem”, tvrdi ova Podgoričanka i poziva medije, nevladine organizacije i javnost da naprave pritisak na nadležne institucije, jer se u ovom slučaju, kako kaže, ne radi samo o njenom djetetu, već o tome da li treba dozvoliti da sistem nastavi da štiti nasilnike nauštrb žrtava.
Detaljna istraga
Sud je 24. aprila 2024, bez obzira na činjenicu da još nije bila okončana tužilačka istraga po prijavi Podgoričanke, dozvolio boravak djevojčice kod oca bez nadzora, što je po ocjeni mlade majke bilo neprihvatljivo zbog fizičkog zlostavljanja, zbog čega je i uložila žalbu. Prethodno je privremenom odlukom suda krajem 2023. predviđeno bilo da kontakt oca i djeteta može da se odvija isključivo pod nadzorom socijalne službe.
“On je fizički kažnjavao naše dijete kada je ljetos bila kod njega, vratila se sa modricama što je potvrđeno i nalazom vještaka. Plašim se da mu predam našu četvorogodišnju djevojčicu i da živim u strahu hoće li je opet kažnjavati fizički. Šokirana sam da sud nije sačekao okončanje postupka koji je u toku po mojoj prijavi, već moju djevojčicu izlaže mogućem nasilju”, ispričala je ova Podgoričanka za Pobjedu u maju prošle godine.
Mlada majka, čiji identitet štitimo u njenom i interesu djeteta, sada traži i da se postupi po njenim prijavama i provede detaljna istraga.
Ona traži i da se Centar za socijalni rad hitno uključi u slučaj, u skladu sa međunarodnim konvencijama i domaćim zakonima.
“Pozivam medije, nevladine organizacije i javnost da izvrše pritisak na nadležne institucije, jer se u ovom slučaju ne radi samo o mom djetetu, već o tome da li ćemo dozvoliti da sistem nastavi da štiti nasilnike nauštrb žrtava”, poručila je ona.
Nekadašnja novinarka Pobjede, a sada urednica rubrike Velike istraživačke priče (VIP) na Portalu ETV, Kaćuša Krsmanović prvi tekst o ovoj Podgoričanki objavila je u oktobru 2023.
Mlada Podgoričanka je tada, uplašena za svoju i sigurnost svoga đeteta, nemoćna pred institucijama, ispričala kako je već dvije godine suočena sa ozbiljnim problemima zbog nespremnosti državnih činovnika da se drže zakona ove države i jasnih međunarodnih normi, inkorporiranih u naše zakonodavstvo, zbog čega je na kraju, kako kaže, odlučila da se obrati i medijima, ne bi li njena priča osvijestila makar nekoga u institucijama i ponukala na reakciju.
Uvjerena je da odgovorni u nekim državnim organima svjesno prenebregavaju zakon i rade za interese njenog bivšeg muža, koji proganjanjem, uhođenjem, prijetnjama, ucjenama, a i fizičkim zlostavljanjem njihove kćerke, pokušava da je „disciplinuje“ i njen život, iako su razvedeni, drži pod kontrolom.
“Plašim se za sebe i kćerku. Došla sam u situaciju da vjerujem da nam samo mediji mogu pomoći, jer od državnih organa doživljavam samo neadekvatne ili čak i izostale reakcije u situaciji gdje smo ugrožene i ja i dijete”, rekla je ona tada za Pobjedu.
Njenu ispovijest tada je objavio i Portal Antena M, ali su institucije na to ostale nijeme.
Prijetnje
Njen bivši suprug, s kojim nije dugo ostala u braku, kada su se u avgustu 2021. godine rastali zaprijetio je da će joj vezama koje ima oduzeti dijete, dobiti puno starateljstvo i on odlučivati da li će joj dozvoliti da gleda kćerku „možda, jednom nedjeljno“. Djevojčica je tada imala godinu i po.
Da se to može i dogoditi, „prijateljski“ je tada upozorio i prijatelj njenog bivšeg supruga i njegove familije, službenik Centra za socijalni rad, koji je pozvao telefonom i „objasnio“ joj da može ostati bez đeteta – „šta onda, šta onda, onda je kraj“, rekao joj je u jednom telefonskom razgovoru…
Iako je institucije upozorila na postupanje ovog službenika i podnijela i prijave nikada nije dobila povratnu informaciju da li je on sankcionisan zbog neprofesionalnog ponašanja i neprihvatljivih i nezakonitih pritisaka koje je pravio na nju.
Prijetnja bivšeg supruga i njegovog prijatelja socijalnog radnika da će joj sud uzeti dijete nije se ostvarila – sud je njoj povjerio starateljstvo nad kćerkom, uz obavezu da i otac ima pravo da provodi vrijeme sa njom, pored ostalog i dio ljetnjeg i zimskog raspusta.
Proganjanje
Prvu prijavu policiji podnijela je prije sudskog razvoda, svega nekoliko dana pošto su se razišli, jer je on insistirao da uzme dijete iako je djevojčicu još dojila. Ukazala je tada u prijavi i da se plaši da će joj oteti kćerku, ali i da nema ništa protiv da otac provodi vrijeme sa njom, samo što želi da to bude pod nadzorom…
Prijavila ga je za proganjanje – jer je pratio, presrijetao na ulici, dolazio ispred stana i upadao u stan u kojem živi, prijetio joj i klevetao je i vrijeđao… Presuda je donešena tek sedam mjeseci kasnije, u aprilu 2022. Sporazumnim priznanjem krivice osuđen je tri mjeseca uslovno na godinu dana, a izrečena mu je i jednogodišnja mjera zabrane prilaska bivšoj supruzi. Sudija Rade Ćetković u presudi se pozvao i na Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvenciju).
Ispostavilo se da ni kazna, ni mjera bezbjednosti nijesu postigle svrhu.
Bivši suprug nastavio je da joj prijeti, ona da podnosi prijave, a službe da tihuju… Mimo sudije Ćetkovića, svi ostali su zaboravili na Istanbulsku konvenciju.
Kopriva “vaspitna metoda”
Njena kćerka je avgusta 2023, kako je to naloženo sudskom presudom, bila kod oca i za to vrijeme je, kategorična je naša sagovornica – bila žrtva fizičkog nasilja – jedna od „vaspitnih“ metoda koju je koristio bila je kopriva.
Osim toga, tvrdi sagovornica Pobjede, kćerku je zanemarivao, a nije joj održavana ni lična higijena, što je konstatovano i ljekarskim izvještajima.
Zbog svega toga odlučila je da mu više ne dozvoli da je vodi kod sebe, već je zahtijevala od Centra za socijalni rad da pristupi hitnoj zaštiti djeteta i da se uradi psihološka procjena da li je on sposoban za roditeljstvo.
Krivičnu prijavu podnijela je i policiji 4. septembra za slučaj nasilja i zlostavljanja od strane oca, navodeći da je on zanemarivao zdravstveno stanje njihove kćerke, a da se na njene sugestije da je povede kod ljekara smijao i ignorisao ih…
Naglasila je tada u prijavi i da je on, iako je u Centru za socijalni rad u Podgorici sa njim obavljen razgovor, „nastavio da vodi dijete u crkvene objekte i provodi neadekvatno vrijeme sa njom“. Istakla je i da je tokom video poziva, često pokušavao da provocira situaciju govoreći da njihova kćerka „najviše zna o popovima i crkvama, o molitvama“…
Osim policiji, ovu, kao i više ranijih prijava, uputila je na brojne adrese – od Osnovnog i Vrhovnog tužilaštva, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Skupštine, do ombudsmana, ali bez povratne reakcije.
“Ovo je sigurno 15-20. put u posljednje dvije godine da prijavljujem slične incidente, ali je situacija samo eskalirala. Molim vas da hitno reagujete i zaštitite interese i sigurnost malodobne… “, uzalud je naglasila u prijavi, ističući da bivši suprug sada i tuče njihovu djevojčicu.
Dok je bila kod oca čitav avgust, do 3. septembra 2023, obilazila je dva puta i, kako tvrdi, kćerka joj je i tada govorila da je otac tuče koprivom, što je prijavila i policiji i Centru za socijalni rad, ali ni jedni ni drugi nijesu reagovali?!
Izostanak reakcija
Protiv supruga je u aprilu pokrenula i novi postupak za porodično nasilje, odnosno proganjanje i ugrožavanje, a reakcija tužilaštva je, najblaže – šokantna.
Sudeći prema odluci tužiteljke Marije Kažić, procijenila je da je bivšem suprugu ove mlade Podgoričanke bila dovoljna jedna tužba za proganjanje i da, iako je, kako se to kaže povratnik u ovom krivičnom djelu, dovoljno da odgovara prekršajno. Tužiteljka Kažić ili ne zna za Istanbulsku konvenciju, obavezujuću za Crnu Goru ili je to ne interesuje.
Počinila je i težak prekršaj činjenicom da je po ovoj prijavi postupila skoro tri mjeseca od kada je podnešena, iako bi prijave za nasilje u porodici, pogotovo u konkretnom slučaju za ponovljeno krivično djelo proganjanja, trebalo da se stave u hitnu proceduru. Tužiteljka Kažić imala je preča posla.
Od 30. aprila do kraja jula nije reagovala, niti se obratila žrtvi.
Uzaludne su bile urgencije sagovornice Pobjede Vrhovnom i Osnovnom državnom tužilaštvu i Tužilačkom savjetu. U dopisu 23. juna zahtijevala je da se njen predmet ustupi drugom tužiocu, ali – institucije su ćutale.
Nije ih ponukala na reakciju ni činjenica na koju je ukazala u urgenciji – da je pozivala tužilaštvo, a da su joj odgovarali „da je tužiteljka prvih skoro mjesec bila zauzeta, a sada je na odmoru“… Ćutale su institucije i na njenu urgenciju podnešenu u julu.
Konačno, 28. jula, odgovor je stigao od tužiteljke Kažić, preko policije. Obavijestili su je da je tužiteljka navela da nema elemenata krivičnog djela i da će prijava biti procesuirana prekršajno.
Višim tužilačkim instancama, opet se obratila 15. avgusta, nijesu joj odgovorili, a ponovo im je pisala 11. septembra. Tek tada, iz kancelarije Vrhovnog državnog tužilaštva kratko su je obavijestili da je njen slučaj proslijeđen Tužilačkom savjetu na odlučivanje.
Novu pritužbu uputila je 20. septembra, a nju je kvalifikovala i kao žalbu na ćutanje administracije i nereagovanje Tužilačkog savjeta.
“Da je procesuiran kako treba i da je reagovano, moja ćerka ne bi pretrpjela nasilje i ne bi prolazile šta prolazimo trenutno. Ovo je potpuno neprihvatljivo, i smatram da je sramotno kako državni organi postupaju u ovom slučaju. Molim vas da odmah poduzmete odgovarajuće mjere kako biste osigurali pravilan tok ovog slučaja i pružili zaštitu žrtvama nasilja”, napisala je ona.
Zabrana prilaska
Bivšem suprugu Sud za prekršaje izrekao je u septembru mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i kontaktiranja nekadašnje supruge – i to je, za sada, jedino što su institucije uradile. Čitav slučaj sveden je na nivo prekršaja, iako se radi o povratniku koji je godinu ranije krivično osuđen za ista djela.
“Zahvaljujući čekanju institucija, moje dijete je pretrpjelo nasilje o kom govori neprestano”, nemoćno konstatuje je mlada majka.
Iz Centra za socijalni rad, kako proizilazi iz odgovora službenice Marice Stijepović, ne mogu da spriječe oca da uzima dijete bez sudske odluke, odnosno da mu oni ne mogu uskratiti roditeljsko pravo. Nije pomogao ni izvještaj psihologa, nakon razgovora sa djevojčicom.
Pritisak
U novembru 2023. mlada Podgoričanka ispričala je da je suočena i sa mogućnošću da završi u zatvoru, jer nije spremna da dozvoli da se djevojčica susrijeće sa ocem, osim pod nadzorom, u kontrolisanim uslovima.
Kako je navela tada, uplašena je da narednih dana može da završi u zatvoru, jer je sudija Miloš Jokanović donio rješenje o izvršenju, prema kojem je dužna da kćerku preda ocu, u vremenskim intervalima kako je ranije dosuđeno.
“U obrazloženju tvrde da se mora postupati po ranijem rješenju uprkos novonastalim okolnostima i prijavama za nasilje i proganjanje, i da moram dijete predati ocu. Naglašavaju da se mora postupiti po ranijoj pravosnažnoj presudi. Punomoćnica bivšeg supruga me upoznala da će preduzeti pravne mjere i pozvati izvršitelje u pratnji policije da mi ćerku oduzmu, jer odbijam da njih dvoje imaju kontakt osim u kontrolisanim uslovima”, kazala je ona tada.
Pristala je sedmicu ranije da se djevojčica sretne sa ocem u prostorijama Centra za socijalni rad u Podgorici, u prisustvu socijalne radnice, ali je, kako tvrdi, službenica Centra u jednom trenutku izašla iz prostorije i ostavila njenu kćerku.
“Fotografisala sam taj momenat kada je ona bila van prostorije i dostavila nadležnima na dalje postupanje. Iako sam slučaj prijavila podgoričkoj policiji do danas po toj prijavi nije postupano. Vrijeme dok je službenica bila van prostorije on je iskoristio da opet zastrašuje naše dijete”, naglasila je ona.
Preuranjena odluka
Mlada Podgoričanka je početkom maja prošle godine ispričala da je odluka da je odluka suda da se dozvoli boravak djevojčice kod oca bez nadzora, donijeta krajem aprila 2024, „preuranjena, donijeta na nepotpuno utvrđenim dokazima, kao i činjeničnom stanju, dok se vodi krivični postupak“, te da sud nije imao u vidu „niti to navodi u privremenoj mjeri da je tuženi specijalni povratnik u nasilju u porodici, kao i da se protiv njega vodi više krivičnih i prekršajnih postupaka“.
Ukazala je tada „da se ne može smatrati vještačenje završenim sve dok postoje procesne radnje koje su neophodne sa ciljem utvrđivanja pravog stanja tuženog, kao i utvrđenih psiholoških karakteristika“…
Smatra i da je sud morao uzeti u obzir, primarno izvještaje ljekarke „koja je sa djetetom radila u momentima traume“ i ističe da je sud odbio da ona svjedoči u ovom postupku.
Posebno je u žalbi upozorila da se sud poziva na nalaz i mišljenje psihologa na čije vještačenje je uložena pritužba u januaru ove godine „(prije i uvida u mišljenje), jer ista dijete nije vjestačila u ustaljenim uslovima, već samo nasamo sa ocem“.
Ona se u žalbi poziva i na snimke na kojima se čuje stric njenog bivšeg supruga, a koji govori da on njihovu kćerku „bije koprivom“, te na zapisnik socijalne radnice, u kojem je navedeno da je djevojčica rekla i da je otac „tukao nogom u stomak“.
Kategorična je i da se ne protivi kontaktu kćerke sa ocem, ali da on „mora promijeniti ponašanje“.
Preporučeno
Ona je tada zahtijevala hitan postupak po njenoj žalbi, jer smatra da boravak djevojčice kod oca nije bezbjedan.