Video
Ne zaboravimo neke istrage i optužnice koje su gospodin Katnić i drugi tužitelji zastupali, vodili, protiv kojih osoba su te optužnice podignute. Napravite vezu tih osoba sa obavještajnim strukturama iz vaše službe, kao i službi Srbije, onda će čitava predstava biti sasvim jasna. Obavještajne igre, posebno službi iz Srbije, imaju dvojaku svrhu, prvo da zavaraju stvarne tragove koji bi mogli voditi do njih ili njihovih visoko pozicioniranih službenika, pri čemu se veoma često koriste određeni politički subjekti u vašoj državi ili NVO koje propagiraju stavove suprotne vašem crnogorskom identitetu ili kriminalci, odnosno pripadnici organizovanih kriminalnih grupa, i to baš oni koje su gospodin Katnić i drugi tužioci procesuirali – kaže u intervjuu Pobjedi dr Sandi Dizdarević, profesor kriminalističke psihologije i ekspert za bezbjednost. Ističe da je istraga o Katniću veoma loša, a istražni tim nije dorastao poslovima kojima se bavi.
POBJEDA: SDT očigledno nema dokaze protiv bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića pa sada otvara istragu o navodnom ratnom zločinu. Kako komentarišete ponašanje SDT-a i otvaranje ove istrage?
DIZDAREVIĆ: Radi se o jako lošoj istrazi, a time i istražnom timu, koji nije dorastao poslovima kojim se bavi. Istražitelji, primjenom klasičnih i posebnih istražnih radnji, nijesu mogli doći do dokaza koji potvrđuju „pogovore“ iz ,,Skaj“ i drugih aplikacija, što ukazuje da dokaza i nema, odnosno sa pravnog aspekta bi to značilo da se osumnjičeni pusti na slobodu odmah. Ako imate kriminalističko istražne radnje koje nijesu rezultirale materijalno tehničkim dokazima i/ili personalnim dokazima iz kojih proizlazi niz činjenica kao što su počinitelj, neksus, odnosno veza između počinitelja i krivičnog djela, odnosno radnji tog krivičnog djela i posljedice, onda u pravnom smislu to znači potpuni promašaj za jednog tužitelja. Onda zapravo ulazimo u prostor koji se zove politički i medijski pritisci, odnosno medijske manipulacije masama građana s ciljem stvaranja predstave o krivici bivšeg tužioca, i politički segment preko čijih medija, odnosno medija kojima upravljaju, utiče se na formiranje stavova. Samo otvaranje nove istrage, koja izlazi iz domene istih ili sličnih oblika kriminaliteta, dokazuje upravo sve prethodno navedeno u tekstu. Da se krivično djelo organizovanog kriminala u vezi sa zloupotrebom položaja u ovoj drugoj istrazi proširilo na recimo slično krivično djelo, moj profesionalni stav bi bio drugačiji.
No, nažalost, nije, i to je jedan jako veliki indikator političkog djelovanja. Sama istraga za ratni zločin, ako je otvorena tek poslije 30 godina, onda je to bruka i sramota za cjelokupno crnogorsko pravosuđe. Znate, ako u posljednjih 30 godina nijesu postojale čak ni informacije da je gospodin Katnić učestvovao ili izvršio krivično djelo – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, onda čitavo odjeljenje za ratne zločine treba procesuirati, jer su propustili poduzeti radnje za koje su bili obavezni, primali enormno dobre plate i uživali niz blagodeti koje te pozicije nose. S druge strane, jedno takvo krivično djelo, kao bivši istražitelj upravo odjeljenja za ratne zločine, mogu kazati da se može istražiti za tri mjeseca, a u složenijim slučajevima, kakav nije ovdje slučaj, do godine. Nažalost, vašem pravosuđu je očigledno trebalo 30 godina da dođe do neke informacije. Bojim se da je to nastavak prvobitnog neuspjeha i ciljano produženje agonije. Stvar je recimo u praktičnom smislu veoma jednostavna. Vaše pravosuđe, odnosno tužilaštvo, putem međunarodne pravne pomoći zatraži informacije i dokaze od pravosuđa Republike Hrvatske.
Dok čega odgovor, vaši tužioci i istražitelji mogu provesti niz radnji iz kojih će utvrditi identitet svjedoka ili svjedoka prema kojem je, prema medijskim natpisima, gospodin Katnić postupao nečovječno i nehumano, saslušati sve te svjedoke, prikupiti materijalnu dokumentaciju u smislu kojoj organizacionoj vojnoj jedinici je pripadao, saslušati njegove saradnike. Na kraju, svi prikupljeni dokazi podložni su analizama iz kojih će proizaći ili ne, da li postoje dokazi koji dokazuje osnovne elemente krivičnog djela – ratnog zločina, da li postoje dokazi primarni i potvrđujući da je upravo gospodin Katnić naredio ili počinio krivično djelo, i koje alternativne radnje, kada i prema kome je počinio, kako ih je počinio, zašto ih je počinio, kakav je intenzitet tih radnji, kakve su posljedice tih radnji i niz drugih pitanja.
POBJEDA: Milivoje Katnić i dalje štrajkuje glađu i bukvalno nijedan njegov zahtjev za pravično suđenje nije ispunjen. Kako Vi, kao nekadašnji istražitelj i profesor kriminalističkih predmeta, vidite ovu vrstu brutalnog političkog progona? Zašto se čovjeku narušenog zdravlja ne dozvoljava da se brani sa slobode?
DIZDAREVIĆ: Široj javnosti je poznato da bivši specijalni tužilac već duži period štajkuje glađu, jer smatra da je njegovo pravo na pravično suđenje povrijeđeno. Da je to tačno, imate i presudu Ustavnog suda, ali bez pozitivnog konačnog ishoda, što pokazuje pravnu nesigurnost unutar pravnog sistema Crne Gore. Postoji čitav set mjera koje nadležni mogu preduzeti u smislu ograničavanja bivšeg specijalnog tužioca, ukoliko bi bio pušten da se brani sa slobode, polazeći od zabrane napuštanja mjesta boravišta, zabrane sastajanja sa određenim osobama, zabrane kontaktiranja, elektronski nadzor i niz drugih mjera, posebno ako je već potvrđeno njegovo ugrožavanje zdravlja.
Ovdje je veoma bitno napomenuti da, s druge strane, vlasti nastoje da ne udovoljavaju onima koji štrajkaju glađu, jer ukoliko bi popustili na takvim zahtjevima, onda bi takav modus postao recept za puštanje na slobodu. Međutim, svaki predmet, odnosno svaki štrajk glađu se mora posmatrati individualno i donositi objektivna odluka. Da bi neko, a u ovom slučaju gospodin Katnić, ostao u pritvoru, moraju postojati veoma jasni i pravno jaki dokazi da bi, puštanjem na slobodu, on uticao na svjedoke, a svjedoka, onih kvalitetnih, očigledno nema, jer da postoje i da su njihovi iskazu vjerodostojni, tužitelj bi već podigao optužnicu. Dakle, opet dolazimo do političkog uticaja, čija pozadina je puno dublja.
POBJEDA: Pritvor je u Crnoj Gori postao kazna, bivši specijalni tužilac Čađenović u pritvoru je 19 mjeseci i još mu nije počelo suđenje. Kako komentarišete ove brutalne zloupotrebe?
DIZDAREVIĆ: Sama konstatacija da protiv bivšeg specijalnog tužioca nije, poslije 19 mjeseci istrage, podignuta optužnica govori nekoliko veoma bitnih pravnih i kriminalističkih, ali i političkih činjenica. Sa pravnog aspekta, dužina pritvora je dopuštena, ukoliko je protiv osumnjičenog podignuta optužnica i gdje iz faze istrage, odnosno osnova sumnje, faza krivičnog postupka prelazi u osnovanu sumnju, odnosno fazu u kojoj protiv optuženog postoje niz materijalnih i personalnih dokaza, ali i dokazi da će svojim boravkom na slobodi uticati na istragu, ponoviti ili dovršiti započeto krivično djelo, pobjeći ili da je javnost uznemirena. Nažalost, ovog pravnog fakta nema, jer optužnica nije podignuta. Dakle, nema primarnog fakta, a time onda ne možemo razmatrati ni posebne elemente koji su neophodni da budu ispunjeni da bi se nekom produžio pritvor.
Devetnaest mjeseci istražnog zatvora ili pritvora, a da optužnica i dalje nije podignuta, povreda je ne samo unutrašnjih pozitivnih pravnih propisa, već čitavog seta međunarodnih pravnih standarda s posebnim akcentom na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iako ste i sami u pitanju nazvali ispravno čitav proces kao brutalne političke zloupotrebe, ja bih ipak ovakvoj kvalifikaciji dodao nešto bez čega političke zloupotrebe nema, a to su obavještajne igre i koncepti. Ne zaboravimo neke istrage i optužnice koje su gospodin Katnić i drugi tužitelji zastupali, vodili, protiv kojih osoba su te optužnice podignute. Napravite vezu tih osoba sa obavještajnim strukturama iz vaše službe kao i službi Srbije, onda će čitava predstava biti sasvim jasna. Obavještajne igre, posebno službi iz Srbije imaju dvojaku svrhu, prvo da zavaraju stvarne tragove koji bi mogli voditi do njih ili njihovih visoko pozicioniranih službenika, pri čemu se veoma često koriste određeni politički subjekti u vašoj državi ili NVO koje propagiraju stavove suprotne vašem crnogorskom identitetu ili kriminalci, odnosno pripadnici organizovanih kriminalnih grupa, i to baš oni koje su gospodin Katnić i drugi tužioci procesuirali.
POBJEDA: Kako gledate na činjenicu da je SDT uhapsilo Katnića i Čađenovića i tereti ih da su članovi kriminalnih klanova, čije su članove oni hapsili?
DIZDAREVIĆ: Kada se kreiraju igre, onda se osmišljavaju obavještajni planovi, obavještajne klopke, obavještajni prodori. Svi segmenti obavještajnog rada temelje se na pomnom izučavanju i praćenju cjelokupnog života „mete“, od porodičnog, profesionalnog do svakog drugog. Na koji način je najjednostavnije kompromitovati nekoga ko je detektovan kao destruktivan po interes države iz koje dolazi obavještajni prodor? Pa upravo na način da ga povežete sa grupacijama i pojedincima koje je tužilac radio. Da budem vrlo direktan i otvoren, da bi se organizovana kriminalna grupa i njen vrh piramide mogao procesuirati, vi, kao tužitelj i istražitelj, morate se sastajati sa njihovim bliskim osobama, jer je to jedan od načina do dođete do dokaza, informacija i saznanja. Pojavom ,,Skaj“ prepiski, za koje smatram da nijesu dokazi, već operativne informacije i spominjanje bilo koga od strane kriminalaca, otvara se prostor upravo obavještajnim igrama i mogućnostima za kompromitaciju svih onih koji su detektovani kao destruktivni po interes države iz koje djeluje obavještajna služba. Ne zaboravite državni udar u Crnoj Gori.
Čiji su državljani sudjelovali, čija oprema i logistika je korišćena, kako je i na koji način djelovala vjerska zajednica i vjerske zajednice i ko je bio tužitelj koji je radio na tim predmetima?
POBJEDA: Da li smatrate da je Katnić u zatvoru, jer se zamjerio aktuelnom predsjedniku Skupštine u slučaju ,,državni udar“?
Preporučeno
DIZDAREVIĆ: Predsjednik Skupštine može biti samo jedan krak mreže i kao takav, on je nebitan i neučinkovit, ukoliko nema drugih krakova mreže, ukoliko nema logistike, ukoliko nema obavještajnog kapitala, operative na terenu, rezidentnih obavještajaca instaliranih u svim strukturama, polazeći od politike, djelova ANB-a, sistema pravosuđa i niz drugih institucija. Koordinisanim djelovanjem svih krakova dobija se jedna mreža. Što to znači? Praktično predsjednik Skupštine može biti politički personifikator kojeg mediji i politički subjekti prikazuju kao moćnu osobu koja to može uraditi. Međutim, takva moć je apstraktna i imaginarna. Suštinska moć nalazi se u pozadini, u latentnim krakovima koji se ne vide i koji se teško otkrivaju. Jer da nije tako, onda bi u našim, odnosno i vašim zatvorima bio čitav jedan paviljon obavještajnih službenika ili špijuna koje su vaša odjeljenja ANB-a za kontraobavještajne poslove u saradnji sa policijom pohapsila. Duboko sam siguran da ni vi, kao ni mi, nemate niti jednog takvog službenika u zatvoru, ali zato vi imate Katnića i Čađenovića, a mi svoje.
