“Taj problem bi se mogao riješiti zapošljavanjem dodatnog kadra u Upravi policije, posebno sada sa izmjenom Zakona o unutrašnjim poslovima. Moram da naglasim da granične prelaze čuvaju službenici Frontexa. Naši granični prelazi su prilično zapušteni i nijesu usaglašeni sa evropskim standardima. To je slučaj posebno na sjeveru Crne Gore, gdje trenutno imamo problem sa Alijom Balijagićem koji izuzetno dobro poznaje taj teren. Više od 16 dana jedan starac nam se nalazi u bjekstvu i izmiče bezbjednosnim službama dvije zemlje”, poručio je Pekić.

Nakon dvostrukog ubistva u bjelopoljskom selu Sokolac, osumnjičeni Alija Balijagić je, prema tvrdnjama policije, pobjegao u susjednu Srbiju i to šumskim putevima u pograničnom pojasu između opštine Bijelo Polje i Brodareva. Ovo bjekstvo pokrenulo je pitanje ilegalnih puteva na graničnim prelazima širom Crne Gore kao jedan od gorućih problema koji decenijama opterećuju bezbjednosni sistem.

Ekipa Pobjede obišla je nekoliko spornih područja na samoj granici između Srbije i Crne Gore. Na ovom planinskom terenu, utabani su šumski putevi kojima se, sudeći po tragovima, i dan-danas prolazi automobilima ili manjim kamionima.

Ipak, ono što posebno zabrinjava je to što u ovom pojasu ne postoji nijedan pokazatelj ili simbol koji bi ukazao da ste prešli na teritoriju druge države.

U ovoj zoni postoje desetine seoskih puteva kojima je moguće preći granicu, a da praktično nijeste ni svjesni, jer izuzev pokazatelja na Google Maps nema znaka da li se nalazite u Srbiji ili Crnoj Gori.

Ovakvo stanje na crnogorskim granicama nameće nedvosmisleno pitanje – kako se država bori sa ovim problemom i šta čini kako bi ga suzbila, jer je riječ o rutama koje služe za brojne nezakonite radnje, uključujući šverc i krijumčarenje ljudima.

NELEGALNI PRELASCI

Na granicima sa susjednim državama postoji bezbroj putnih pravaca kojima se zaobilaze zvanični carinski prelazi, a najviše, ih je, prema zvaničnim podacima, u opštinama Rožaje, Berane, Andrijevica i Plav.

Najveći problem predstavljaju nelegalni granični prelazi na sjeveru države koji vode prema centralnoj Srbiji i Kosovu.

Kada je u pitanju jug zemlje, postoje najmanje dva nelegalna puta koja vode ka Albaniji. Ukoliko se žele zaobići granični prelazi prema Hrvatskoj koriste se putevi preko brda Ilinica ili Studeno, koji izlazi na Vitaljinu, kao i preko Ravnog Brijega, odnosno sela Dubravka ili Mrcine.

Iz Crne Gore se prema Bosni i Hercegovini ilegalno najčešće prelazi preko pet do šest puteva, koji vode iz više opština.

S druge strane, najmanje dva ilegalna puta prema Bosni i Hercegovini vode iz pravca Nikšića. Jedan je preko sela Crkvice kuda se stiže do Bileće, a drugi put je Grahovo – Nudo – Aranđelovo, koji vodi do Trebinja.

U Bosnu i Hercegovinu se ilegalno može ući i sa područja Pljevalja. Iz ove sjeverne opštine može se ilegalno i za Srbiju, neobezbijeđenim putem preko Jabuke.

BJEKSTVO BALIJAGIĆA

Osumnjičeni Alija Balijagić je, najvjerovatnije, prošao jednim od pomenutih šumskih puteva kako bi stigao do sela u okolini Brodareva.

Uzimajući u obzir njegovo navodno poznavanje ovog terena i spremnost na prilagođavanje planinskim uslovima to mu je, nažalost, lako pošlo za rukom.

Tome u prilog ide i činjenica da ovo područje nije označeno kao granica između dvije države, pa samim tim nije zaštićena, a nalazi se između 12 i 15 kilometara vazdušne linije od mjesta zločina u bjelopoljskom selu Sokolac.

Na jednom dijelu ove oblasti zatekli smo spomenik partizanskim borcima i putokaz na kojem piše da od te lokacije do Tomaševa ima 19, a do Pavinog polja svega sedam kilometara.

Zato nije čudno zašto je Balijagić tako lako napustio Crnu Goru i zašto i dalje uspijeva da izmakne crnogorskoj i srpskoj policiji.

S druge strane, prema tvrdnjama mještana sela Ivezići, granična policija gotovo svakog dana patrolira i provjerava da li se nelegalno prelazi i da li se potencijalno odvijaju sumnjive radnje poput šverca cigareta, droge ili krijumčarenje migranata.

Ovim povodom, Pobjeda je uputila pitanja Upravi policije i to koliko ilegalnih prelazaka je spriječeno tokom ove, a koliko tokom prošle godine. Upitali smo i šta su u pomenutim akcijama zaplijenili, da li je bilo nedozvoljenih prelazaka migranata te šta se najčešće krijumčari. Ipak, do zaključenja ovog broja nijesmo dobili odgovore.

POTRAGA

Otkad su mještani sela oko Brodareva prijavili da je Balijagić viđen, u potragu za bjeguncem uključili su se pripadnici srpske policije i Žandarmerije. Svakodnevno obilaze sela, a na nekoliko mjesta postavljene su posebne ekipe koje obezbjeđuju različite oblasti u selu Orašac i okolini.

Kako su nam pojasnili, nemaju dozvolu da daju bilo kakve izjave za medije, a sve što su nam saopštili bile su šture informacije koje ukazuju da njihovi specijalni timovi na terenu i uz pomoć helikoptera, pasa tragača i dronova pokušavaju da lociraju odbjeglog Balijagića i privedu ga pravdi.

Prilikom naše posjete selima na granici između Srbije i Crne Gore, razgovarali smo sa više mještana koji su Pobjedi kazali da su uznemireni jer je naoružani opasni bjegunac još na slobodi. Kako su kazali, ogorčeni su jer policije dvije države više od pola mjeseca ne uspijevaju da ga uhapse.

Ova područja su prilično naseljena, ali u domaćinstvima žive obično jedna do dvije osobe. Jedan od njih je i Vlajko Zejak koji je rekao da je Balijagić dolazio nedaleko od njegove kuće.

“Sramota je da Srbija i Crna Gora ne mogu da ga nađu. Kod nas su specijalci pretresali svaku kuću i štalu. Otkad je otkriveno da je ovdje lociran svakodnevno patroliraju. Ulazio je u kuću sestara Ćirović koje su to i prijavile policiji”, objasnio je Zejak koji nas je i uputio ka zaseoku gdje sestre Ćirović žive.

Tragom mještanina sela Ivezići, zaputili smo se ka obližnjem zaseoku i usput sreli pripadnike srpske žandarmerije koji nijesu htjeli da daju bilo kakve informacije, kazavši kratko da su njihove ekipe konstantno na terenu i da preduzimaju sve mjere i radnje kako bi uhvatili Balijagića.

Jedan od mještana koji je u tom momentu razgovarao sa žandarmima, kazao je Pobjedi da je Balijagića vidio njegov bliski prijatelj dok je išao u lov.

“Vidio ga je sa puškom koju je držao preko ramena. Javio mu se sa „zdravo“, rekao da je lovac koji traga za izgubljenim psom i nastavio svoj put. Moj prijatelj je o tome obavijestio policiju”, ispričao je mještanin koji je insistirao da ostane anoniman.

Zbog opasnosti od Balijagića, pripadnici srpske policije su, neformalno, seljanima saopštili da, ukoliko imaju oružje u kući, imaju spreman metak u cijevi.

Ekipa Pobjede je, nastavljujući svoju vožnju šumskim putevima po nepristupačnim terenima, pronašla kuću u kojoj žive sestre Ćirović, kod kojih je i Balijagić svraćao. Ovo imanje nalazi se u veoma izolovanom dijelu podno sela Ivezići, gdje protiče mali potok i gdje nema nijedne druge kuće osim njihove.

Poput ostalih mještana, žive od poljoprivrede i stočarstva, a u okolini svoje kuće imaju samo štalu i ogromnu šumu koja odaje lijepu, ali i surovu planinsku idilu.

SUSRET SA BALIJAGIĆEM

Lucija Ćirović imala je susret oči u oči sa Alijom Balijagićem. Nije krila strah i sa zebnjom je Pobjedi ispričala kako je to izgledalo.

Nije željela da se fotografiše, već samo da nam kaže koliko se uznemireno osjeća danima jer, kako je naglasila, plaši se da bi se bjegunac mogao ponovo vratiti.

“Ušao je u kuću. Ja sam pretpostavila da je to on. Nosio je kačket, neobrijan, imao je gumene čizme. U trenutku kada je ušao ja sam gledala vijesti i tragediju u Novom Sadu”, počinje priču Lucija.

Kada je ušao u kuću, prema njenim riječima, rekao joj je: „Dobro jutro“ i pružio ruku. Predstavio se kao lovac iz Prijepolja.

“Ruke su mu bile hladne. Onda mi je kazao da mu naspem čašu vode. Potom me je pitao: „Imaš li rakije?“. Ja sam mu rekla da imam i nasula mu. Tražio je tako drugu, a treću je sam sebi nasuo. Nije se zadržao duže od 10 minuta. Imao je pušku koju je cijelo vrijeme držao uz sebe”, tvrdi Ćirović.

Dodala je da je policiju pozvala tek nakon dva i po sata, iz straha za svoj i život svoje sestre.

“Ništa mi nije tražio, nije me maltretirao. Ono što sam mogla da vidim je da nije previše visok i da ima bradu”, navela je Ćirović za Pobjedu.

Istakla je da je u prvih nekoliko dana od prijave policija obilazila svaki dan njenu kuću, ali da je to nakon toga prestalo te da se policija, kako pretpostavlja, prebacila na drugu oblast.

“Jedino što znam je da od tog trenutka nemam mira. Zaključavam kuću i preko dana, ali ovo je selo, ne može da se ne izađe iz kuće, pogleda stoka, poslože drva… Nije svejedno nimalo, očekujemo da ga što prije uhapse”, poručila je ona.

NI TRAGA OD BJEGUNCA

Srpske bezbjednosne službe već nekoliko dana nemaju nikakvog traga od Balijagića. Pripadnici srpske Specijalne antiterorističke jedinice i Žandarmerije pretraživali su proteklih dana region oko sela Orašac, patrolirali i dronovima, ali kako je Pobjedi nezvanično rečeno, nije bilo pomaka u potrazi za odbjeglim Balijagićem.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, područne jedinice Prijepolje, Pobjedi je saopšteno da preduzimaju sve mjere i radnje kako bi uhapsili Balijagića.

Za Balijagićem se već 17. dan intenzivno traga. On je 25. oktobra, prema sumnjama policije, ubio brata i sestru Jovana i Milenku Madžgalj, nakon čega je pokrenuta potraga i raspisana potjernica.

Policija Crne Gore i Srbije koordinirano u pograničnom pojasu detaljno pretražuju veliko područje u vrlo teškim uslovima na teritoriji obje zemlje.

Balijagić ima debeli kriminalni dosije i proveo je više od tri decenije u zatvoru, gdje je, kako je Pobjeda pisala, pokazivao agresiju prema zatvorskim policajcima, koji su imali pojačanu opreznost u kontaktima s njim. Kako su nam kazali ranije, navikao je na opstajanje u otežanim uslovima, što dodatno usložnjava cijelu akciju.

Policiju svakodnevno zove i veliki broj građana koji javljaju da su vidjeli bjegunca, ali svaka prijava do sada se pokazala kao lažna.