Pritvoreni bivši glavni specijalni tužilac je izrazio želju da se njegovo pismo objavi u dnevnom listu Pobjeda i na portalu Standard, ali i da ga prenesu, ,,u skladu sa svojom voljom ili potrebom“ i drugi crnogorski mediji.

Milivoje Katnić je uhapšen u neđelju 14. aprila, kad i nekadašnji visoki policijski funkcioner Zoran Lazović, pod sumnjom da je zloupotrijebio službeni položaj i postao član kriminalne organizacije koju je formirao Lazović, a koja je imala ključni cilj – da pomaže kriminalnom klanu kavčana, čiji je vođa Radoje Zvicer.

Od jutra 14. aprila Katnić štrajkuje glađu i, prema informacijama Pobjede, nakon četrnaest dana, vidno je oslabio jer mu je zdravlje narušeno kada je prije tridesetak dana preležao plućnu emboliju. Katnić je u pritvorskoj jedinici koja je pod stalnim video-nadzorom, a oglušio se na javne i privatne molbe da prekine štrajk glađu.

U podužem pismu, koje je neka vrsta Katnićeve testamentarne odbrane, detaljno obrazlaže apsurdnosti optužbi protiv njega, ali i pobrojava brojne nezakonitosti koje je, kako tvrdi s umišljajem, učinio postupajući specijalni tužilac Miloš Šoškić. 

BELIVUK, SRPSKA POLICIJA I PRATNJA AGENATA BIA…

Bivši glavni specijalni tužilac otkriva neke nove detalje o famoznom skidanju zabrane ulaska Veljka Belivuka i Marka Miljkovića u Crnu Goru, januara 2021. godine.

Upravo je akcija skidanja zabrane ulaska u Crnu Goru – kada su crnogorski specijalci pod komandom Katnićevog SDT-a, spriječili njihovu likvidaciju na Aerodromu Tivat– poslužila kao osnov za sadašnje teške optužbe na račun Milivoja Katnića, Saše Čađenovića i Zorana Lazovića. 

Katnić ističe da njegovu izjavu na Gradskoj TV – da je postojao plan likvidacije Belivuka i Miljkovića – Specijalno državno tužilaštvo, kojim rukovodi Vladimir Novović, tretira kao krivično djelo svjesnog obmanjivanja javnosti i prikrivanja detalja kriminalnog organizovanja?!

Katnić u pismu otvoreno pita: što je obmana ako sam rekao da smo vratili kriminalce koji su počinili desetine najtežih krivičnih djela za Beograd, te da su kriminalci iz Srbije organizovali da ova lica budu ubijena u Crnoj Gori?

I navodi da je to bila vrlo precizna, ali – nepotpuna informacija, jer postoje podaci da su u planu i namjeri da se likvidiraju Belivuk i Miljković u Crnoj Gori učestvovali i – neki državni službenici Srbije.

” O čemu se radi – zna tužilac Šoškić! Dobro zna tužilac Šoškić da je srpsko tužilaštvo, po našoj zamolnici, saslušalo Belivuka i Miljković u Istražnom zatvoru u Beogradu. On takođe dobro zna da je Miljković tom prilikom izjavio da je ,,njegov deda organizovao njihovo putovanje u Crnu Goru“. Naveo je i pravo ime i rekao da je riječ o – savjetniku ministra policije Srbije. Miljković i Belivuk su saglasno izjavili da su, u skladu ovom organizacijom, prešli nesmetano iz Srbije u Crnu Goru”, ističe Katnić

A onda daje još jednu, do sada prikrivanu, javnosti nepoznatu informaciju.

• – Još su izjavili da ih je na putu iz Srbije u Crnu Goru i natrag pratio jedan službenik BIA – otkriva se u pismu poslatom iz Istražnog zatvora u Spužu, uz napomenu da ovo ,,zna sve tužilac Šoškić, no nema dokaza protiv mene, pa zapisuje svašta u Naredbi za istragu…“

EUROPOL I PRIČA O PETRU LAZOVIĆU

Što se tiče optužbi iz Naredbe za istragu – da je obmanjivao javnost tvrdnjama da je Petar Lazović tajni agent – Katnić precizno navodi ljude iz crnogorske policije koji su dobijali izvještaje o Lazovićevom radu.

Prije toga je objasnio da je saradnju sa Europolom, što se tiče Specijalnog državnog tužilaštva, preuzeo tužilac Saša Čađenović ,,koji je najbolje zna engleski“.

• – Dogovoreno je da Europol podatke šalje zaštićenom vezom na njegov kompjuter i da ni niko, pa ni ja, nema uvid u te podatke. To je bila moja odluka… Kada su dostavili podatke za Petra Lazovića i Ljuba Milovića, koje ja nijesam gledao, kazao sam mu da sačini zamolnicu za sud u Francuskoj, da nam dostave dodatne, kredibilne podatke za naš sud – piše Katnić.

Potom objašnjava da je, na osnovu „Skaj“ prepiski, otvoren izviđaj.

” Tužilac Šoškić mi stavlja na teret i službenu zabilješku Saše Čađenovića i to mi stavlja na teret da sam napisao ,,…prema do sada prikupljenim podacima postoji osnov sumnje da su policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović prihvatili članstvo u kriminalnoj organizaciji…“ I, što je tu čudno? Ako pokrećete izviđaj, mora postojati taj najmanji stepen sumnje, kako bi se opravdao zahtjev sudu”, napominje se u pismu. 

Potom se navodi da je tužilac Čađenović detaljno saslušao Petra Lazovića u svojstvu građanina i da je tada Lazović naveo zašto je ostvarivao komunikacije preko kriptovanog telefona sa Zvicerom i drugim članovima kavačkog klana.

” Precizno je tada saopštio tužiocu Čađenoviću da je o svemu davao izvještaje Miloradu Žižiću i Draganu Radonjiću. Potom sam naredio tužiocu Čađenoviću da pozove ova dva lica i sasluša ih na ove okolnosti. Sve što je izjavio Petar Lazović, oni su potvrdili. Nakon toga provjeravane su činjenice po predmetima koje su naveli Radonjić i Žižić, potom je sve to potvrđeno.Nakon svega mi je Saša Čađenović dostavio nacrt, a potom i originalni akt i zapisnik, službenu zabilješku. Da sam naredio Čađenoviću da pokrene krivično gonjenje Lazovića, on bi pokrenuo. Moja je bila odluka”, zaključuje Katnić.

PRIČA O MILOVIĆU 

Dio Katnićevog pisma odnosi se i na postupanje Specijalnog državnog tužilaštva, praćenje i djelovanje povodom sumnji o vezama policajca Ljuba Milovića sa članovima kriminalne organizacije.

Napominje se da je Saša Čađenović, na osnovu dostupnih informacija, htio da sasluša Milovića, ali da mu je Katnić, na osnovu već pokrenutog izviđaja i akcije nadgledanja koju je vodio šef SPO Dragan Radonjić, naredio da se saslušanje odgodi.

” Ovo sam uradio jer smo mi u Specijalnom tužilaštvu, odnosno Dragan Radonjić sa najpovjerljivijim ljudima više godina ranije vodili izviđaj i prikupljali informacije o ovoj osobi. Protiv njega smo bili ostvarili mjere tajnog praćenja, mislim još 2017. godine. Bila je i neka informacija od strane Francuza o nekom novcu, a ja sam imao saradnika u Beogradu koji me informisao da Milović ima ozbiljne konekcije u bezbjednosnim strukturama u Srbiji, pa sam to izučavao”, piše Katnić. 

Potom navodi da je zahtjev za mjere tajnog nadzora, po njegovom sjećanju, poslala tužiteljka Lidija Mitrović. 

” Da je ovo tačno, pored mjera tajnog nadzora, potvrđuju razgovori koje je vodio navodno policajac Dejan Knežević (ja o tome ne znam ništa) sa Milovićem i što mu danas stavljaju na teret”, napominje se u pismu.

Katnić nema dilema da se protiv policajca Dejana Kneževića vodi neopravdana tužilačko-policijska hajka.

” Dejan Knežević je častan policajac i ako je što saopštio Miloviću, u smislu da protiv njega vodimo postupak, to je učino jer su bili drugovi, a ne zbog toga jer je znao da je Milović član kriminalne organizacije. Dakle, sve što je preduzimao Dragan Radonjić, preduzimao je po mojim uputstvima i naređenjima i tek kada bi mu ja nakon referisanja kazao da radi. Iz najboljih uvjerenja ovako se odlučilo, kada smo donosili odluku u koju sam vjerovao. Normalno je da sam saopštavao to što sam saopštavao jer sam to radio na osnovu podataka kojima sam raspolagao i opet bih, ne trista već tri hiljade puta! Drugo je pitanje zašto tužilac podmeće”, piše Katnić.

PODMETAČINA TUŽIOCA 

Prema njegovom stavu iz pisma, tužilac Miloš Šoškić je napravio ,,najveću podmetačinu koja može da se zamisli“.

Katnić ističe da mu je prilikom prvog saslušanja u SDT-u specijalni tužilac Šoškić naveo da je Saša Čađenović ,,pribavio korist Radoju Zviceru nepokretanjem krivičnog postupka u predmetu Specijalnog državnog tužilaštva“ iako je Čađenoviću iz spisa Europola maja 2021. godine bilo poznato koje pinove na „Skaj“ aplikaciji imaju Radoje Zvicer, Milan Vujotić, Dragan Knežević i Radoje Živković.

Ističe da tužilac Šoškić manipuliše jer, uz svaki akt Specijalnog tužilaštva, ne navodi datum akta pa je nemoguće da se obavi poređenje.

“Tačno je da sam ja naredbom obrazovao istražni tim u kojem ću ja biti rukovodilac. To što sam sebe stavio za rukovodioca tima u predmetima jeste da tim zaštitim od neugodnosti. Ali je odluke uvijek donosio postupajući tužilac. Kada sam donio naredbu da se izvrši pretres stana i drugih prostorija Radoja Zvicera i da se on liši slobode za slučaj da se pronađe u tim prostorijama, to sam saopštio u prisustvu tima.Nakon ovoga, nijesam direktno učestvovao u radu specijalnog tima iz sektora za borbu protiv organizovanog kriminala. Zato ne znam kako sam se ,,mogao složiti“, kako navodi tužilac Šoškić, s odlukom Saše Čađenovića, niti sam sačinio Zamolnicu kt-s br 98/21 za francuski sud, već je to učinio postupajući tužilac Saša Čađenović, jer je to praksa uvijek i nema izuzetka”, ističe Katnić.

I napominje da je sve ove činjenice mogao tužilac da provjeri kada je ,,saslušavao Sašu Čađenovića prije godinu i po“.

” Zašto specijalni tužilac ne pozove Sašu Čađenovića i ovo provjeri, kao i članove ovog tima? Samo zato da bih ja boravio u Spužu”, decidiran je Katnić.

VEZE SA ZORANOM LAZOVIĆEM 

Milivoje Katnić navodi da SDT Zoranu Lazoviću stavlja na teret, između ostalog, da je omogućio Belivuku i Miljkoviću da se sa Zvicerom vide lično u Crnoj Gori jer im je Lazović skinuo zabranu ulaska.

Bivši specijalni tužilac dokazuje besmislenost tvrdnji SDT-a, jer u tom vremenu pripadnici kriminalnih grupa nijesu znali je li ,,provaljena“ „Skaj“ aplikacija, a crnogorski istražitelji tada nijesu imali podatke.

” Imali su ,,čvrstu vjeru“ u „Skaj“ aplikaciju pa su mogli da govore neograničeno, mogli su porukama i fotografijama, ako su poželjeli, da se vide i ,,junačka cjelivaju lica“. Ali mogli su da se vide na Kosovu, u Albaniji ili u drugim zemljama jer se protiv njih tada nije vodio postupak”, ukazuje Katnić.

Bivši specijalni tužilac osvrnuo se i na tvrdnje SDT-a o odnosima sa Zoranom Lazovićem i naglašava da ,,ne može reći da voli Zorana Lazovića, već da ga poštuje zbog njegove čvrstine ličnosti i što drži do date riječi“.

“Da mu sina ostavim, on bi ga čuvao bolje nego svoje pa i dalje vjerujem da Zoran Lazović nema ništa sa kriminalom. Zbog čitalaca Pobjede ovđe navodim sklop riječi tužioca – ,,jedini čovjek kojeg on voli iskreno“?! Ovo je netačno! Ne može se voljeti neiskreno, voljeti se može manje ii više, slabije i intenzivnije, kao i što se ne može mrzjeti neiskreno”, ocjenjuje Katnić.

Potom se cinično osvrće na konstataciju SDT-a da je Zoran Lazović njega doveo na mjesto glavnog specijalnog tužioca.

” Zamislite, ja sam kao sudija Apelacionog suda konkurisao na to mjesto, imao intervju pred Tužilačkim savjetom; predložio me vrhovni državni tužilac Stanković, pa izabrao Tužilački savjet. A specijalni tužilac ovo navodi kao dokaz da sam postao član kriminalne organizacije i još se ističe da mi je Zoran Lazović ,,riješio mnogo u životu“?! Svašta se može pročitati”, kaže Katnić.

Potom objašnjava da je sa Zoranom Lazovićem bio zajedno u Studentskom domu u Podgorici do 1982. godine, nakon čega je otišao u vojsku. Sve do 2010. godine, ističe Katnić, nije se ,,ni tri puta sreo“ sa Zoranom Lazovićem, niti su profesionalno, porodično ili bilo na koji način sarađivali.

” Dakle, od 1982. do 2010. godine je 28 godina. Za to vrijeme sam promijenio nekoliko poslova, postao vojno lice, postao sudija vojnog suda. Za sudiju vojnog suda se odlučivalo u Beogradu, pa nije mogao i da je htio Zoran Lazović uticati. Dobio sam visoki čin u vojsci – čin potpukovnika i bio jedan od najboljih sudija u vojnom pravosuđu. Za sudiju Apelacionog suda sam izabran 2005, pet godina prije nego što smo se nas dvojica sreli i ručali 2010. godine u Hotelu „Podgorica“ kao stari prijatelji. Prije no što sam biran u Apelacioni sud intervjuisan sam pred Sudskim savjetom kojim je predsjedavao poštovani predsjednik Vrhovnog suda Stevan Damjanović, koji je inače tast sadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Novovića. Ovo navodim da čitaoci vide kakve su ovo neistine. I naški rečeno – tandara mandara broć! Takve su optužbe protiv mene”, ističe Milivoje Katnić.

Napominje da tužilac Miloš Šoškić ,,ozbiljno podmeće“ kada tvrdi da je zloupotrijebio položaj i učlanio se u kriminalnu grupu Zorana Lazovića.

” Ovo iz tužilaštva vodi vrhovni državni tužilac Marković i poletni specijalni tužilac Šoškić… Ali ja i Zoran Lazović ne možemo izvršiti ovo krivično djelo kao saizvršioci jer smo zaposleni u dva različita organa. Pored toga, činjenični opis ukazuje na to da je mene Zoran Lazović podstrekao da ja dalje podstreknem Sašu Čađenovića da izvrši krivično djelo pa bi ovo bilo posredno podstrekavanje, gdje bi ja i Lazović bili podstrekači”, cinično zaključuje Katnić.

I ostavlja posebnu poruku negdje pred kraj pisma iz Spuža.

” Raśko moj, ne mogu više da pišem, a imao bih još… Pazi se i pazi sve naše, vodi računa što sam ti rekao kad smo se viđeli”, kaže Milivoje Katnić.

Što predviđa Krivični zakonik Crne Gore

Kakva je ovo ,,URA“ došla da Cetinjani vatrometom proslavljaju moje hapšenje?!

Raśo (sin Radan – prim, aut), ovo što ti sad pišem objavi u Pobjedi jer se obraćam onim mitingašima iz Cetinja povodom mog hapšenja. Pazim da ne pomenem ni riječ koja bi omogućila istražnom sudiji da spriječi da ovo dođe do tebe.

Nakon mog hapšenja grupa Cetinjana je iznad krša Koronjina (brdo prema Bokovu i Kosijerima – p.a.) organizovala slavlje i vatromet. Ali, nijesu pjevali onu našu – ,,kraj Cetinja selo malo / Donji kraj se vazda zvalo“ – no su slavili moje hapšenje. Vatromet su duže od petnaest minuta bačali tačno iznad porodične naše kuće đe živi moj brat, a tvoj stric sa porodicom (ima i male djece). Moj brat im za šezdeset godina života u Cetinju nije nažao ništa učinio, nije im ni vodu natrunio, pa su ovo mogli organizovati i đe drugo. Viđelo bi se i da su ga organizovali na Orlovom kršu. Nezavisno od ovoga, u Crnoj Gori su hapšeni i malo veći kriminalci od mene, pa i u regionu, a moguće da je i na Siciliji đe koji veći kriminalac hapšen, ali nikada i niko nije organizovao slavlje, posebno ne vatromet do sada.

Kakva je ovo ,,URA“ došla da to čine Cetinjani, da vatrometom slave moje hapšenje?!

,,Ko se tuđem zlu radovao, posred kuće mu došlo“  

Ja ću pobijediti i kad me više ne bude. Ja ću pobijediti, a moju pobjedu iskazuju stihovi: ,,…I sve dalje do golgote do nam muške uzmete živote i grobovi naši boriće se sa vama“.

Sada bih se obratio onoj trojici ili četvorici kada su te pratili na putu do Jasenovog dola više od tri mjeseca, te ti postavili lovačke kamere da utvrde u kojoj skali i ždrijelu će te najbolje smaći, a što hajkaše i burulikaše za njih te slavljeničke noći.

Znaju i oni da su namjeravali da mi ,,kuću iskopaju“, znajući što to znači koje su posljedice toga, znajući da su njihovi očevi a posebno đedovi godinama u našu kuću svraćali i bili dočekani – i najedeni i napijeni i ljudskom riječju ispraćeni.

A ti, što si mi mrtvu majku Ikoniju psovao i što je zabilježeno na mjerama tajnog nadzora, da znaš: ta Ikonija je, dok ste stanovali u Donjem kraju – a kako vam je majka morala ići na posao – svakog radnog dana vas uzimala iz kuće i dvije-tri godine odnosila u našu kuću, hranila i kupala. A ja sam te lično naučio da hodaš, ej, da li me čuješ?

Svima vama koji slaviste na Cetinju važi ona stara: ,,Ko se tuđem zlu radovao, posred kuće mu došlo“.

E sad da se obratim organizatoru slavlja, što je dao dvije i po hiljade eura za troškove ovog pira – ti si potrpezna kučka, kako bi rekao Rade Tomov.