Video
Mjera oduzimanja imovine stečene iz nelegalnih izvora pokazala se kao najefikasnije oružje države u borbi protiv organizovanog kriminala i svih njegovih pojavnih oblika kroz koje se stiču enormno visoki novčani iznosi. Zato ne treba štedjeti na jačanju kapaciteta organa gonjenja, ali i međunarodne saradnje, jer organizovani kriminal ne poznaje granice kazao je za Pobjedu nekadašnji sudija, predsjednik Osnovnog suda u Podgorici i sada advokat Borivoje Đukanović.
Preporučeno
On ističe da sve kriminalne organizacije koje su više decenija aktivne potvrđuju izreku rimskog prava “novac je živac rata”, odnosno nespornu činjenicu da se bitke dobijaju ogromnim novčanim sredstvima kojima raspolažu.
“Praksa je pokazala da je najefikasnija mjera protiv organizovanog kriminala upravo ekonomsko uništenje kriminalnih struktura, čiji se hijerarhijski kapaciteti zasnivaju na ekonomskoj moći i profitu. Urušavanjem finansijske imperije nužno se narušava i koherentnost kriminalne organizacije”, pojašnjava Đukanović.
Navodi da se kapital stečen kriminalom, posebno kroz krivična djela šverca droge i pranja novca, stalno uvećava i prijeti da utiče na odluke koje oblikuju privredu ili politiku neke države.
Taj fenomen se, kaže, ne može omeđiti, niti strogo usko uokviriti u granicama jedne države, jer upravo krivična djela koja donose ogromne profite, a kao što je pranje novca i trgovina narkoticima ne poznaju granice. Iz tog razloga advokat ističe da je međunarodna saradnja više nego nužna. Oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću prethodi finansijska istraga kroz koju tužilaštvo prikuplja relevantne dokaze o porijeklu imovine.
Organi gonjenja finansijsku istragu ne pokreću samo protiv učinioca krivičnog djela, već se ona može pokrenuti i protiv osobe čija imovina je u očiglednoj nesrazmjeri sa njenim prihodima, a ako se u okviru finansijske istrage ukaže sumnja da je imovina, čiji je izvor upitan, prenesena na drugo lice-tužilac može da donese naredbu o proširenju finansijske istrage i u odnosu na tu osobu.
Đukanović ističe da svaki pojavni oblik pranja novca posmatrano globalno karakterišu tri faze.
“Prva faza pranja novca je polaganje, što znači trenutak ubacivanja prljavog novca iz nelegalnih izvora u bankarsko-finansijske i druge privredne tokove. Slijedi faza kruženja novca gdje se novčana sredstva transferišu sa jednog računa na drugi kako bi se postiglo uobličavanje legalnosti tih transfera. I konačno u trećoj fazi nezakonito stečenom novcu se gubi svaki trag. Naime, nezakonito stečen novac se integriše ili prožima sa zakonito stečenim novcem”, dodaje advokat.
Primjećuje i da se organi gonjenja u Crnoj Gori nedovoljno bave utvrđivanjem izvora sredstava za novac koji su označili kao prljav.
“Predominantan cilj i obaveza organa gonjenja i sudskog postupka je da se utvrdi izvor sredstava a ne trošenje sredstava, čime se crnogorski tužioci uglavnom bave. Umjesto da se bave utvrđivanjem relevantnih činjenica za porijeklo izvora, tužioci veliki dio aktivnosti usmjeravaju na trošenje sredstava. Ne postoji djelo trošenja sredstava”, ukazao je Đukanović.
