Video
“Članom 62 stav 2 tačka 3 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca (“Sl.list CG”, br. 2/17 i 3/19), propisano je da strancu koji traži međunarodnu zaštitu može se ograničiti sloboda kretanja, ako se na osnovu činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne bezbjednosti i javnog poretka Crne Gore. Radi ograničenja slobode kretanja, u slučajevima iz člana 62 st. 2 i 3 ovog zakona, strancu koji traži međunarodnu zaštitu ili strancu u transferu mogu se, saglasno odredbi člana 63 stav 1 Zakona, izreći sljedeće mjere: 1) zabrana kretanja van Centra za prihvat; 2) zabrana kretanja van određenog područja; 3) zabrana napuštanja smještaja na adresi koju je prijavio; 4) obavezni smještaj u Centru za prihvat; 5) privremeno oduzimanje putnih isprava i drugih dokumenata; 6) smještaj u Prihvatilište za strance. Mjera smještaj u Prihvatilište za strance može se izreći ako se procjenom ličnosti stranca koji traži međunarodnu zaštitu ili stranca u transferu utvrdi da se drugim mjerama iz stava 1 tač. 1 do 5 ovog člana, ne može ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja (stav 3). Mjere iz stava 1 ovog člana koje se izriču strancu koji traži međunarodnu zaštitu mogu trajati dok postoje razlozi iz člana 62 st. 2 i 3 ovog zakona, a najduže tri mjeseca (stav 6)”, piše u odluci Upravnog suda.
Odlučujući po tužbi Čamgoza Upravni sud nalazi da je pravilno, cijeneći obavještenje Uprave policije – Sektora za borbu protiv kriminala od 5. decembra 2023. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova, dajući jasne i utemeljene razloge, zaključilo da su se u konkretnom slučaju, saglasno citiranim zakonskim odredbama, a radi zaštite nacionalne bezbjednosti i javnog poretka Crne Gore, stekli uslovi za ograničenje slobode kretanja tužiocu smještajem u Prihvatilište za strance u trajanju od tri mjeseca.
Preporučeno
“Pri tom je sud imao u vidu da je Ministarstvo unutrašnjh poslova odluku o ograničavanju slobode kretanja tužiocu smještajem u Prihvatilište za strance, u trajanju od tri mjeseca zasnovalo na detaljnoj i individualizovanoj procjeni o neophodnosti zadržavanja tužioca u skladu sa legitimnom svrhom, a posebno uzimajući u obzir faktore kao što su ponašanje u prošlosti, veze u zajednici i rizik od bjekstva, te da predmetna mjera djelotvorno odgovara cilju u opštem interesu, konstatujući da zaštita nacionalne bezbjednosti i javnog poretka doprinosi zaštiti prava i sloboda drugih”, piše u odluci.
