Video
Đukić se tereti za ubistvo Klisića i ranjavanja Velizira Gardaševića 1. novembra prošle godine u Baru, dok se njegova supruga, majka i polubrat – Danijela Mandić, Zorica Đurović, Vuk Lakićević, zatim Marko Vujadinović (27), Hasip Murić (44), Andrija Glavičanin i Bojan Vuksanović terete za stvaranje kriminalne organizacije.
Orlandić je u istrazi naveo da njegovo poznanstvo sa Đukićem datira još iz 2018. godine kada su zajedno bili u zatvoru u Beču. Nakon što je Orlandić došao u Crnu Goru, prema vlastitom kazivanju, na Fejsbuku je ostvario komunikaciju sa Đukićem koji se u tom trenutku nalazio na služenju kazne u Srbiji. Nedugo nakon toga Orlandić i Đukić dogovaraju susret u Beču u maju 2019. godine.
Orlandić se u iskazu bazirao i na zahtjeve Đukića nakon njihovog susreta u Beču kada je ovaj dolazio u Bar i traži da mu nađe „štek za vozilo, odnosno garažu na periferiji Bara sa dobrim izlaznim putevima“.
“Orlandić i Đukić idu iznajmljenim vozilom prema Manastiru Ribnjak, gdje i pronalaze kuću sa garažom koja je pogodna da se sakrije vozilo. Sa njim u vozilu je bio i Lakićević. Svjedok ističe da sumnja da je upravo ta kuća bila štek za vozilo koje će biti upotrijebljeno u likvidaciji Jovana Klisića”, piše u optužnici.
Kako je kazao svjedok Orlandić tu kuću je fotografisao i pokazao je Klisiću nakon što je izašao iz zatvora u avgustu 2019.
“Orlandić je Klisiću iznio svoje sumnje da Đukiću ta kuća treba da posluži za skrivanje vozila koje planira da upotrijebi za njegovu likvidaciju”, dodaje se u optužnici.
Svjedok je u tužilaštvu saopštio da je Klisiću rekao da ga Đukić patološki mrzi, te da se raspitivao za njega, za datum njegovog izlaska iz zatvora, da je tražio da mu pokaže gdje je njegova kuća, te mu na kraju i saopštava da misli da Đukić planira da ga ubije.
Takođe, Orlandić je naveo i da je Klisiću predočio da sa Đukićem komunicira kriptovanim telefonom i pokazao mu njihovu cjelokupunu prepisku.
U iskazu je naveo da je ponovo upozorio Klisića da je Đukić „spreman na sve, uključujući i to da uđe u njegovo dvorište i da ga ubije ‘heklerom’“.
Đukić je, prema tvrdnjama svjedoka, od njega zahtijevao da prati kretanje Klisića, Marka Gojčevića i Velizara Gardaševića.
Orlandić je istražiteljima predočio i da je od Đukića tražio da mu „pozajmi 20.000 eura, na što mu je on odgovorio da ukoliko mu da pravu informaciju o kretanju Klisića i Gojčevića neće brinuti za pare“.
U vezi sa događajem u kojem je ubijen Klisić, svjedok Orlandić navodi da se tog dana nalazio u policiji, a potom u kafe baru “Brick“, gdje je i saznao da je došlo do pucnjave u lokalu „Savoja“.
“Nakon toga otišao sam do lokala ‘Savoja’, gdje sam vidio Klisićevo vozilo. Po dolasku ispred lokala na kriptovanom telefonu sam dobio poruku od Đukića ‘Šta je bilo u Savoji?’, na što sam odgovorio da je ranjen Gardašević, a nakon čega od Đukića dobijam poruku ‘Kako Klisko trči?’, a potom i sliku sa portala CDM, gdje je pisalo ‘U Baru ubijen Klisić Jovan’, nakon čega je slijedila poruka ‘Ko ga ubi, sigurno neki marinac’. Orlandić navodi i da je na dan ubistva i narednog dana sa Đukićem komunicirao samo na kriptovanom telefonu, te i da je Đukić pokušavao da sazna da li policija nešto zna o njemu, kako ga povezuju sa događajem”, piše u optužnici.
Za Đukićem i njegovom ženom raspisane su crvene međunarodne potjernice jer su nedostupni našim vlastima.
Đukić se tereti da je ubio Klisića i teško ranio Gardaševića 1. novembra u centru Bara.
Preporučeno
On je optužen i da je dva i po mjeseca prije ovog zločina naoružan automatskom puškom upao u barski lokal ,,Savoja“ da bi likvidirao Gardaševića, ali ovaj u tom momentu nije bio u lokalu.
