Podgorički Viši sud izrekao više od 150 godina zatvora: Ubio sam ga i opet bih

Podgorički Viši sud je u 2019. godini izrekao ukupno šest presuda za krivično djelo ubistvo, teško ubistvo i teška tjelesna povreda sa smrtnom posledicom. Od toga se tri presude nalaze pred Apelacionim sudom, koji treba da odluči po žalbama, dvije su pravosnažne, dok je jedna pravosnažna u odnosu na dva lica, a nepravosnažna u odnosu na jedno lice, saopštila je za Dan portparol Višeg suda Aida Muzurović.

Na samom početku godine, sudija Višeg suda u Podgorici Predrag Tabaš osudio je Zorana R. Boljevića na sedamnaest godina zatvora zbog ubistva strica Slavka Boljevića i ranjavanje bratanića Alekse Boljevića 22. avgusta 2016. godine. Sudije Apelacionog suda potvrdile su ovu presudu sredinom jula.

Kako se navodi u presudi, Zoran Boljević je kritičnog dana u popodnevnim satima, u neposrednoj blizini svoje kuće u Nikšićkoj ulici u Podgorici, nakon svađe, iz pištolja, ispalio hitac u svog strica Slavka, koji ga je pogodio u desni bočni trbušni predio, a zatim je ispalio hitac koji je Aleksu Boljevića pogodio u lijevi slabinski predio.

“Prvostepeni sud je nesumnjivo utvrdio činjenično stanje na osnovu zapisnika o uviđaju, iskaza svjedoka Mladena Boljevića, Alekse Boljevića i Mladena Fatića, čiji iskazi se nijesu mogli dovesti u sumnju. Okrivljeni je bio svjestan svoga djela i htio je njegovo izvršenje. Postupao je sa direktnim umišljajem. Bio je ubijeđen da mu je nanesena nepravda od strane Slavka Boljevića i suda. Nije bilo grubog vrijeđanja od strane oštećenih. Olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne bila je ta što ranije nije bio osuđivan, pa je sud utvrdio da je kazna od 17 godina zatvora srazmjerna stepenu krivice”, piše u presudi.

Novljanin Dragoje Baošić je prvostepenom presudom osuđen na kaznu od deset godina i deset mjeseci zbog ubistva sugrađanina Jovana Kosaća, dok je Dragan Bigović osuđen na deset mjeseci zatvora jer je pomogao Baošiću da pobjegne nakon zločina.

Baošić je osuđen na 10 godina zatvora za ubistvo u prekoračenju nužne odbrane, a 10 mjeseci mu je izrečeno zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija. U drugostepenom postupku ta presuda je preinačena na petnaest godina i deset mjeseci, što je za pet godina veća kazna u odnosu na prvostepenu.

Baošić je 14. septembra 2014. godine, sat i po nakon ponoći, u diskoteci Kaza u Igalu, ubio Jovana Kosaća.

“Po ulasku u diskoteku, nakon fizičkog kontakta između Kosaća i Milana Bigovića, okrivljeni je prišao Kosaću i u njegovom pravcu iz pištolja ispalio više metaka, koji su ga pogodili. Nakon što je mladić pao na pod, Baošić je nastavio da puca, pogodivši ga u grudi i stomak, a potom je pobjegao. Dragan Bigović mu je pomogao da ne bude otkriven”, navodi se u optužnici.

Vijeće sudije Predraga Tabaša presudilo je početkom godine na izmaku i Marku Šaranoviću u ponovljenom postupku za ubistvo budvanskog biznismena Dragana Bećirovića, osudivši ga na dvanaest godina zatvora. Apelacioni sud je krajem decembra preinačio presudu i Šaranoviću povećao kaznu na četrnaest godina robije. Bećirović je ubijen 10. aprila 2011. godine.

“Nije činjenično utvrđeno da je Šaranović pucao na Bećirovića, ali to ne isključuje njegovu krivicu. Tokom postupka je utvrđeno da je Šaranović saizvršilac, i to na način što je pronašao osobe za prebijanje Bećirovića i bio na licu mjesta. Pomenute osobe su bile naoružane. Šaranović je postupao po nalogu N.N. lica, sačekao dolazak oštećenog ispred zgrade, zatim ispalio jedan metak sa udaljenosti od oko 70 centimetara, a onda još dva sa udaljenosti od oko 90 centimetara. Bećirović je pogođen u predjelu butine i desnog koljena, a na putu do bolnice je preminuo”, naveo je Tabaš u obrazloženju presude.

Istom presudom, optuženi Milan Bulatović je oslobođen optužbe za neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca.

Pred Višim sudom u Podgorici vođen je postupak i za monstruozno ubistvo Baranina Želimira Bokana. U tom postupku je prvooptuženi Rufin Vujović, koji je 2002. godine sjekirom ubio majku i nakon toga njeno tijelo dvadesetak dana držao u zamrzivaču. Zbog tog nezapamćenog zločina robijao je do jula 2013. godine.

Zbog ubistva penzionisanog carinika Želimira Bokana osuđen je na 40 godina. Njegovi saučesnici Renato Berišić i Anela Koljenšić dobili su po 20 godina robije zbog istog djela. Apelacioni sud je potvrdio kazne Vujoviću i Berišiću, dok je Koljenovićeva dobila pet godina manje.

Kako piše u presudi, oni su u noći između 15. i 16. marta 2015. godine, na svirep način i iz koristoljublja, s umišljajem ubili Bokana.

Krajem marta, Vladimir Ulama i Darko Mijović su oslobođeni optužbe da su 8. jula 2016. godine na podmukao način ubili Nemanju Medina iz Petrovca. Tada je oslobođen i Bogdan Milić, koji je bio optužen da je pomogao učiniocima ubistva nakon izvršenog djela. Ulama je osuđen na šest mjeseci zatvora zbog nedozvoljenog držanja oružja, dok je Milić osuđen na osam mjeseci zatvora zbog istog krivičnog djela.

Prvostepenu presudu u Višem sudu u Podgorici izreklo je krivično vijeće kojim je predsjedavala sudija Vesna Moštrokol. Nakon objave presude, sud je donio rješenje kojim je ukinut pritvor Ulami i Mijoviću.

Apelacioni sud je ukinuo oslobađajuću presudu Ulami i predmet se ponovo nalazi u prvostepenom sudu pred izmijenjenim vijećem. Mijović je u maju ubijen u Njemačkoj, a Milić u junu na Cetinju.

Ubio sam ga i opet bih

U Višem sudu je izrečena presuda četrdesettrogodišnjem Nikšićaninu Peku Đikanoviću (43), koji je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od petnaest godina i jedanaest mjeseci zbog ubistva sugrađanina Dragoljuba Mijuškovića, dok je njegov sugrađanin Dragan Kontić dobio pet mjeseci manje za saizvršilaštvo u ubistvu i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Mijušković je ubijen 1. oktobra 2016. godine, oko 10.30, u centru Nikšića.

“Ubio sam ga i opet bih”, rekao je Đikanović u sudnici.

Obrazlažući presudu, sudija Predrag Tabaš je kazao da je Mijušković kritičnom prilikom pogođen sa devet projektila, od kojih je Đikanović ispalio tri, a ostale je ispalio Kontić. Usled zadobijenih povreda i iskrvavljenja, kod Mujuškovića je nastupila smrt na licu mjesta.

Tabaš je podsjetio da optuženi tokom suđenja nijesu sporili činjenicu da su ispalili projektile u sugrađanina.

“U radnjama optuženih stekli su se svi objektivni i subjektivni elementi bića krivičnih djela stavljenih im na teret, a optuženi su bili svjesni izvršenja krivičnog djela i posledice koja je nastupila”, naveo je sudija u obrazloženju presude.

Prilikom odlučivanja o kazni, sud je cijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti da bi kazna bila srazmjerna djelu koje su izvršili, pa je tako kod Đikanovića cijenio što se radi o specijalnom povratniku u izvršenju krivičnih djela, dok je kod Kontića cijenio raniju osuđivanost za djelo sa elementima nasilja, kao i činjenicu da je u oštećenog ispalio šest projektila.

Kako se navodi u presudi, Mijušković je kobnog dana, kao i obično, ispio jutarnju kafu u jednom nikšićkom kafeu, odakle se uputio ka svom automobilu. U momentu dok je prilazio vozilu, prišli su mu Đikanović i Kontić i zasuli ga kišom metaka iz dva pištolja marke tetejac.