Ovo je samo je jedna u nizu krucijalninih kontradiktornosti u ispravljenoj optužnici tužioca Miloša Šoškića, koja upečatljivo ilustruje da je sve bilo podređenopokušaju da dokaže kako je nekadašnji visoki policijski funkcioner Zoran Lazović naredio da se dvojici srpskih kriminalaca 2020. godine skine mjera zabrane ulaska u Crnu Goru, koja, kao pisani dokument – i nije postojala.  

Kao što se nigdje na 300 strana optužnice ne može pronaći dokaz da je Zoran Lazović, u čijoj nadležnosti i nijesu bile zabrane i odobrenja prelaska crnogorske granice, pismeno nekome obratio, niti su policijski funkcioneri svjedočili pred tužiocem Šoškićem da im je to usmeno naredio.   

Uprkos manjku, ne dokaza, nego čak i indicija, tužilac Miloš Šoškić optužio je Lazovića i bivšeg glavnog specijalog tužioca Milivoja Katnića da su svoje položaje podredili kavačkom mafijaškom klanu i da su štitili viskopozicionirane osobe iz te organizacije od optuženja.

KONSTRUKCIJE

Viši sud je u januaru vratio optužnicu protiv Katnića i Lazovića na ispravku osporavajući je iz više pravnih razloga a između ostalog i dijela kojim se Lazoviću stavlja na teret skidanje zabrane ulaskaBelivuka i Miljkovićau Crnu Goru – jer takva pisana zabrana nije ni postojala u MUP-u.

Tužilac Šoškić obrazlaže da „pisana odluka o određivanju mjere ne postoji, već je mjera određena i postavljena elektronski u sistemu Granične policije, kao i za sve ostale osobe za koje je određena mjera zabrana ulaska u zemlju, dok se pisano rješenje o zabrani ulaska izdaje tek ukoliko lice pokuša sa uđe u zemlju“.  

U ispravljenoj optužnici istaknuto je i da je zabrana za Belivuka i Miljkovića „objektivno postojala, iako o tome nije donijeto pisano rješenje“…  

Biće zanimljivo vidjeti kako će Vijeće Višeg suda, prilikom razmatranja optužnice 24. februara, prihvatiti ovakve pravne konstrukcije i obrazloženja.

Nije ovo jedina kontradiktornost tužioca Šoškića u dijelu skidanje zabrane Miljkoviću i Beleviku. Stav tužioca Šoškića je da im je tu zabranu skinuo lično – Zoran Lazović, iako to nije bilo u nadležnosti Sektora kojim je rukovodio.

Lazović je bio na čelu Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala, dok je skidanje zabrane ulaska bilo u nadležnosti Sektora kriminalističke policije kojim je tada rukovodio Enis Baković.  

Tužilac Šoškić, uprkos iskazima policijski funkcionera, koji su opovrgli njegove navode, istrajava u tvrdnji da je zabrana skinuta po nalogu Lazovića kako bi „Miljkoviću i Belivuku pribavio korist u vidu prava da uđe“.  

KLJUČNA SVJEDOČENJA

Bivši vršilac dužnosti direktora Uprave policije Vesko Damjanović, nakadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milovan Pavićević i šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala Milorad Žižić, opovrgli su u svjedočenjima navode tužioca Šoškića.

Damjanović je u SDT naveo da su Belivuk i Miljkovićbili pod stalnim nadzorom čim su stupili na crnogorsku teritoriju, a kada su napustili našu državu o tome su odmah obaviještene kolege iz Srbije. On je rekao i da je bio upoznat sa svim aktivnostima koje je Sektor za borbu protiv organizovanog kriminalaimaoprema srpskim državljanima i da su zahvaljujući njihovim aktivnostima spriječena čak tri teška krivična djela.

 Objasnio je i da je svaki od pomoćnika direktora Uprave policije u istom hijerarhijskom rangu i jedan drugom ne mogu da izdaju naređenja tako da  Lazović, prema riječima Damjanovića, nikako nije mogao da naredi Enisu Bakoviću da Belivuka i Miljkovića skine sa mjera zabrane ulaska u Crnu Goru. 

Takođe, i Milovan Pavićević i  Milorad Žižić, takođe su potvrdili da su Belivuk i Miljković bili pod stalnim nadzorom, te da ih je o njihovom ulasku obavijestio visoki funkcioner srpske polcije kao i da su kolege iz Srbije obaviještene kada su oni napustili Crnu Goru.

Pavićević je ispričao da ga je 16. januara 2021. godine u večernjim časovima obavijestio načelnik beogradske policije Veselin Milić da će u Crnu Goru 17. januara ući Belivuk i Miljković i da će sletjeti na aerodrom Tivat. Nakon razgovora Milić mu je, prema riječima Pavićevića, poslao poruku sa detaljima – datum, vrijeme i broj leta kojim će doći iz Beograda u Tivat.

On je dodao da je iz tih razloga pozvao Žižića i saopštio mu operativne podatke. Nakon što su završili razgovor, kako je Pavićević rekao, proslijedio mu je poruku od Milića.   

I Milorad Žižić potvrdio je da ga je Pavićević obavijestio da su ga zvali iz Srbije i da su mu saopštili da su Belivuk i Miljković čekirali karte za Tivat. Žižić je rekao da je o tome odmah obavijestio nadređenog starješinu Zorana Lazovića.

 Prema riječima Žižića, on je predložio Lazoviću da zbog kratkog perioda pozove načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Gorana Banićevića da njegovi ljudi provjere kod koga su dvojica srpskih kriminalaca došli, ko će ih sačekati na Aerodromu i gdje će biti smješteni. 

 On je istakao da je, osim stalne komunikacije koju je imao sa Banićevićem, imao komunikaciju i sa službenicima SBPOK-a u Srbiji. Kolegama iz Srbije, kako je rekao, prenio je sve detalje – kada su Belivuk i Miljković stigli, ko ih je sačekao i da su prevezeni u naselje Kavač.

 – Pošto su kolege iz Srbije iskazale veliko interesovanje za njihove kontakte, rekao sam im da te podatke traže zvanično preko Interpola – ispričao je Žižić.

Jedini od policijskih funkcionera koji je ispričao da je Lazović imao ulogu u skidanju zabrane bio je Enis Baković, dok su svi ostali policijski zvaničnici imali drugačija svjedočenja.

Sve to nije smetalo specijalnom tužiocu da prenebregne još jednu bitnu činjenicu: tužiteljka Sanja Jovićević je već jednom vodila tužilačku istragu i utvrdila da u slučaju Belivuka i Miljkovića – nema bića krivičnog djela!

 ,,SLUČAJ JOVIĆEVIĆ“

Specijalna tužiteljka Sanja Jovićević saslušana je 20. juna 2024. godine u svojstvu svjedoka u istrazi koju je SDT pokrenulo protiv Milivoja Katnića i Zorana Lazovića. 

Ona je pred specijalnim tužiocem Milošem Šoškićem kazala da je nakon analize svih dokaza i podataka 2022. godine odbacila krivičnu prijavu protiv Zorana Lazovića i službenice Ministarstva unutrašnjih poslova koje su se odnosile su se na ulazak Veljka Belivuka i Marka Miljkovića u Crnu Goru.  

-Na moje rješenje o odbacivanju krivične prijave izjavljena je pritužba, koju je kasnije i Vrhovno državno tužilaštvo odbilo kao neosnovanu – navela je Jovićević u iskazu.  

 Odluku tužiteljke Jovićević je potvrdilo Vrhovno državno tužilaštvo. Zbog čega je tužilac Šoškić dvije godine poslije obnovio optužbe koje su jednom već odbačene – nije jasno.Ali je sada izvjesnoda je priča o skidanju zabrane ulaska u Crnu Goru još jedna u nizu krucijalninih kontradiktornosti u ispravljenoj optužnici tužioca MilošaŠoškića.

 I, uprkos dokazima i svjedočkim iskazima koji ruše ključne stavke iz optužnog akta, specijalni tužilac istrajava na optužbama da su Katnić i Lazović radili u interesu kavačke kriminalne grupe.   

U prvom tekstu i prilogu naše televizije ukazali smo na brojne kontradiktornosti u ispravljenoj optužnici. Tužilac Šoškić nije ponudio nijedan pravno valjan dokaz. S obzirom na sve iznešene detalje koji pobijaju stavove SDT-a, ova optužnica je i veliki test za crnogorsko sudstvo.  

Ukoliko je sud usvoji prihvatiće i teret dokazivanja paušalno iznesenih optužbi Tužilaštva koje umjesto da iznese relevantne dokaze ili odustane od slučaja istrajava na neutemeljnim optužbama. To je još jedan dokaz da iza cijelog slučaja stoje interesi pojedinaca iz vlasti, a da su njihovi razlozi višestruki.