Za samo tri i po mjeseca, od 12. maja do 3. septembra, tri pritvorenika pobjegla su čuvarima ZIKS-a iskoristivši njihovu nepažnju, ali su ubrzo i uhapšeni. Dva pritvorenika nakratko su pobjegla iz bolnice, a jedan iz ZIKS-a. Sva trojica bjegunaca disciplinski su kažnjena, dok se, kako tvrde iz uprave ZIKS-a, „utvrđuje da li je bilo propusta u radu službenika“, piše Pobjeda.

LOŠI SIGNALI

Događaji govore sve! Činjenica je da su pritvorenici pobjegli, da su službenici zatajili i da problemi u toj ustanovi nesumnjivo postoje. To potvrđuje i kriminolog Darko Trifunović. On kaže da je jedan slučaj bjekstva signal da nešto ne funkcioniše kako treba, a već tri ozbiljan problem i poziv na odgovornost nadležnih.

“Ako se to dogodi jednom, znači da je neophodno uraditi procjenu rizika, odnosno analize da se to ne ponovi. U slučaju da se ležerno pristupi tome, dešavaće se sve češće”, jasan je Trifunović. On smatra da je glavni razlog ovog problema loš kadar.

“Problem su isključivo kadrovi. Rukovodilac ustanove nije preduzeo nakon prvog bjekstva sve mjere, korake i aktivnosti da tako nešto spriječi i zaustavi. Mislim da je neophodno da se nadležni oglase i objasne zašto se to dešava. Pitanje je da li nakon svega toga rukovodilac ustanove može da opstane”, istakao je Trifunović.

Nezvanično nam je saopšteno da čuvari ne prolaze fizičke provjere, tako da kriterijumi nijesu jasno definisani.

“Većina pritvorenika i zatvorenika je fizički spremnija od čuvara, pa nije ni čudo što se dešava da iskoriste tu činjenicu i njihovu nepažnju i pokušaju da pobjegnu”, kazao je Pobjedin sagovornik iz bezbjednosne službe.

POTRAGA

Upravo to se dogodilo prije nedjelju dana, 2. septembra, kada je pritvorenik Marko Vukčević oko podne iskoristio nepažnju zatvorskih policajaca kada je bio na ljekarskom pregledu u Kliničkom centru Crne Gore i nakratko uspio da pobjegne.

Vukčević je bio brži od čuvara, napustio krug bolnice, sjeo u taksi i odvezao se u Siti kvart. Za njim je pošao jedan od policajaca, prema saznanjima Pobjede, ne onaj kojem je pobjegao, i ušao u radnju u kojoj se Vukčević sakrio. Tu je upotrijebio biber sprej, stavio lisice i dovezao kod zatvorskog čuvara kod bolnice.

Više sagovornika Pobjede, koji su se tada nalazili u Kliničkom centru ili u neposrednoj blizini zgrade, tvrdili su da su čuli četiri pucnja, baš u vrijeme kada je trajala potjera za Vukčevićem. Nekoliko sagovornika Pobjede, koji su željeli da sačuvaju anonimnost, tvrde da su vidjeli kako su Vukčevića tukli nakon toga iza bolnice.

“Doveli su ga iza bolnice gdje je bilo parkirano zatvorsko vozilo i njih nekolicina su ga udarali, tamo na parkingu. Vrištao je dok su ga udarali, a sve to gledali su bolesnici sa prozora, a neki su i snimali i vikali na njih da ga ne biju”, ispričao je očevidac. Nakon incidenta oglasili su se iz uprave ZIKS-a tvrdeći da je „pritvorenik M. V. u 11.30 sati pokušao da pobjegne“ i da su koristili biber sprej i vezali ga nakon hvatanja. Iz uprave ZIKS-a negiraju da je bilo upotrebe vatrenog oružja.

“Intervencijom službenika obezbjeđenja ZIKS-a, kojom prilikom je došlo do upotrebe sredstava prinude ručnog spreja sa nadražujućim dejstvom i sredstava za vezivanje, spriječeno je bjekstvo pritvorenog lica (ovom prilikom nije bilo upotrebe sredstava prinude – vatrenog oružja, a kako su prenijeli pojedini mediji)”, saopšteno je iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Kako su tada kazali o događaju je obaviješten Centar bezbjednosti Podgorica i nadležno tužilaštvo radi eventualnog preduzimanja radnji i mjera iz njihove nadležnosti.

“Protiv ovog pritvorenika biće sproveden i disciplinski postupak radi utvrđivanja njegove eventualne disciplinske odgovornosti. Takođe, o navedenom događaju obaviješten je i sud koji je za M. V. odredio mjeru pritvora – navedeno je u saopštenju. Kazali su i da će ispitati da li je u postupanju službenika obezbjeđenja bilo propusta u radu i da će starješina ZIKS-a ocijeniti da li je „u konkretnom slučaju došlo do opravdane i pravilne upotrebe sredstava prinude od strane službenika obezbjeđenja prema pritvoreniku“. Nezvanično saznajemo da je policija o ovom događaju obaviještena nakon što je akcija hvatanja završena. Nije prijavljeno da je bilo pucanja, niti prebijanja pritvorenika.

Isto tako, Pobjeda saznaje da je Vukčević dan nakon kratkog bjekstva imao redovne posjete, a čuvari nijesu bili na poslu.

Marko Vukčević je uhapšen 26. avgusta zajedno sa Markom Kažićem (21) zbog sumnje da su 29. maja na Bulevaru Save Kovačevića podmetnuli požar u stanu Zvezdane Lačević, majke Nikolije Lačević.

Mjesec kasnije, oni su, kako se sumnja, na Bulevaru Save Kovačević podmetnuli požar ispod vozila „reno megan“ vlasnika Seada Salkovića.

Ubrzo nakon toga, Vukčević i Kažić su, kako policija sumnja, 3. jula u Zagoriču, u Piperskoj ulici podmetnuli požar ispod vozila Dragana Bulatovića. Terete se i da su 11. avgusta na Bulevaru Save Kovačević podmetnuli požar ispod vozila „reno klio“ vlasnice Nikolije Lačević. Ime Lačević u nekoliko navrata bilo je na stupcima crne hronike. Ona i njena sugrađanka Andrijana Mišolić su u avgustu 2017. godine u Osnovnom sudu u Kolašinu kažnjene na po 1.200 eura zbog krađe dvije bunde i pet haljina.

Takođe, Lačević, Mišolić, Milica Asanović i Elda Orahovac su 2015. godine pravosnažno osuđene na ukupno tri godine i dva mjeseca zbog prebijanja i zlostavljanja dvije djevojke. Lačević je tom presudom osuđena na godinu i dva mjeseca, Orahovac i Mišolić na po šest mjeseci, dok je Asanović osuđena na godinu zatvora. Tada je pretreseno više lokacija koje koriste Kažić i Vukčević i pronađeno je oružje, municija i eksplozivne materije u ilegalnom posjedu. Osumnjičeni se terete za krivična djela uništenje i oštećenje tuđe stvari, izazivanje opšte opasnosti i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Kako je ranije saopšteno iz policije, Vukčević se tereti za dva krivična djela uništenje i oštećenje tuđe stvari i po jedno krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti.

MALER

Prije njega, 19. jula iz Istražnog zatvora pokušao je da pobjegne Anes Adžović. Adžović, koji se nalazi u Istražnom zatvoru Podgorica, pokušao je da pobjegne iz zatvora dok je koristio pravo na šetnju. Na nesreću Adžovića, vrijeme nije bilo na njegovoj strani. Samo petnaestak minuta dijelilo ga je od slobode. Toga dana Adžović, oko 14.45 sati preskočio je bedeme zatvora, a nakon toga i ogradu ZIKS-a, i sve to prošlo je neprimijećeno. Ali, na njegovu nesreću, nabasao je na službeno vozilo direktora ZIKS-a, koje ga je čekalo i tada je otkriven. Znači, uspio je da pobjegne uprkos video nadzoru, pa i ljudima koji su bili na osmatračnicama, odnosno karaulama. No, to nije spriječilo upravu da se ,,pohvali“ rezultatom.

“Pravovremenom intervencijom službenika obezbjeđenja, spriječeno je bjekstvo pritvorenog lica”, saopšteno je iz ZIKS-a. O događaju je obaviještena Uprava policije Odjeljenja bezbjednosti Danilovgrad radi preduzimanja radnji i mjera iz njihove nadležnosti, a protiv Adžovića biće sproveden i disciplinski postupak radi utvrđivanja njegove disciplinske odgovornosti. Protiv ovog pritvorenika za samo petnaest dana pokrenuto je desetak disciplinskih postupaka zbog kršenja kućnog reda. Adžovića ni nakon pokušaja bjekstva nijesu uspjeli da dovedu u red. Naprotiv, tek nakon toga, on je nasrtao na čuvare, vrijeđao ih, lomio stvari u ćeliji…

BIJEG SA KLINIKE

U maju, 12. pritvorenik Aleksandar Đukić nakratko je pobjegao iz Infektivne klinike. Kratak bijeg dogodio se kada je Đukić iskoristio nepažnju zatvorskih policajaca M. P. i M. I. i pobjegao kroz prozor. Povodom ovog događaja, od zatvorskih policajaca je uprava ZIKS-a uzela izjavu, ali nije poznato da li je protiv njih pokrenut disciplinski postupak. Đukić je uhapšen kada se javio bliskom srodniku, koji mu je kazao da je već obaviješten o njegovom bjekstvu. Zahvaljujući kontaktu sa srodnikom, pritvorenik je ubrzo lociran, uhapšen i vraćen u bolnicu. Đukić je i ranije pokušao da pobjegne iz bolnice, ali je u tome spriječen. Ovi slučajevi jasan su poziv na reakciju nadležnih, prvenstveno uprave ZIKS-a koja očito ima problem u identifikovanju problema.

Znači, kad pobjegne pritvorenik nije “brzom reakcijom spriječen pokušaj bjekstva“, nego je on pobjegao i treba ustanoviti pod kojim okolnostima, kako, ko je odgovoran i spriječiti da se to ponovi. Jednom, drugi put, ali već treći, a da nema reakcije, mnogo je.