Radulović je podsjetio da je 26. decembra podnio inicijativu o tome da li ponašanje direktora Policije Lazara Šćepanovića na sjednici Skupštinskog odbora za bezbjednost i odbranu održanoj dana 24. decembra i u javnom reagovanju na saopštenje NVO Akcija za ljudska prava od 25. decembra predstavlja povredu Kodeksa policijske etike, te da, u skladu sa zakonom, inicirate pokretanje odgovarajućeg postupka.

„U međuvremenu, dana 27.12.2025. godine, tokom rasprave u Skupštini Crne Gore povodom davanja mišljenja za njegov izbor, direktor Policije Lazar Šćepanović je iznio izuzetno ozbiljne i uznemirujuće tvrdnje da su iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija izvođeni pripadnici kriminalnih grupa, da su maskirani, korišćeni kao provokatori, naoružavani, kao i da su uslovni otpusti tempirani” u vrijeme policijskih operacija i davani određenim licima“, naveo je Radulović te istakao kako su ove tvrdnje iznijete bez navođenja bilo kakvih konkretnih dokaza, bez preciziranja odgovornih lica i bez pokretanja bilo kakvog postupka pred nadležnim organima.

„Posebno je problematično što je direktor Policije naveo da ne smije da ulazi u detalje zbog tajnosti podataka, dok je istovremeno javno iznosio teške optužbe koje, same po sebi, ukazuju na moguće postojanje teških krivičnih djela, zloupotreba službenog položaja i ozbiljnih sistemskih propusta u radu državnih organa. Takvo postupanje predstavlja očiglednu protivrječnost i ukazuje na neodgovorno i neetičko korišćenje javne govornice, bez poštovanja osnovnih principa zakonitosti i profesionalne odgovornosti. Iznošenjem ovakvih nepotvrđenih informacija u javnom nastupu, direktor Policije je postupio suprotno članu 9. stav 3. Kodeksa policijske etike, kojim je izričito propisano da policijski službenik u javnim nastupima u kojima ne predstavlja Policiju ne smije iznositi podatke iz djelokruga Policije ili svog radnog mjesta koji mogu narušiti ugled Policije i povjerenje građana u njen rad. Teške i senzacionalne optužbe o navodnom organizovanom izvođenju zatvorenika, njihovom naoružavanju i zloupotrebi instituta uslovnog otpusta nesumnjivo narušavaju ugled Policije i drugih institucija sistema, kao i povjerenje građana u vladavinu prava“, rekao je Radulović. 

Dodatno, navodi on, tvrdnja da su uslovni otpusti tempirani u vrijeme policijskih operacija predstavlja posebno neosnovanu i obmanjujuću tvrdnju, imajući u vidu da je institut uslovnog otpusta precizno i striktno uređen zakonom, te da se pravo na uslovni otpust stiče isključivo ispunjenjem zakonom propisanih uslova i u zakonom propisanoj proceduri, da o uslovnom otpustu odlučuje sud, bez ikakve mogućnosti proizvoljnog tempiranja ili davanja po diskrecionoj volji pojedinaca. Ističe da „iznošenjem ovakvih tvrdnji direktor Policije dovodi u pitanje zakonitost rada sudova, Uprave za izvršenje krivičnih sankcija i drugih nadležnih organa, bez ikakvog činjeničnog ili pravnog utemeljenja“.

„Posebno otežavajuću okolnost predstavlja činjenica da direktor Policije, iako je iznio tvrdnje koje bi, ukoliko su tačne, predstavljale osnov za hitno postupanje nadležnog tužilaštva, nije obavijestio nadležno državno tužilaštvo, niti je inicirao pokretanje bilo kakve istrage, iako je to njegova jasna službena i zakonska obaveza. Umjesto institucionalnog i zakonitog postupanja, izabrao je javno iznošenje optužbi bez dokaza, čime se dodatno kompromituje princip vladavine prava i profesionalna uloga Policije“, naveo je Radulović.

Povezani članci

Društvo

Radulović traži da Etički odbor ispita javne istupe Lazara Šćepanovića

Društvo

Procesuiranje putem medija bez odgovora o odgovornosti policije

Hronika

Radulović podnio prijavu protiv Demokrata i više funkcionera: Pokrenuli veting da preuzmu moć u UP

Napominje da je opisano ponašanje „suprotno i članu 6. Kodeksa policijske etike, jer direktor Policije nije postupao principijelno, stručno, odgovorno i korektno u komunikaciji sa državnim organima, već je svojim nastupom umanjio ugled Policije u cjelini i poslao poruku da se ozbiljne sumnje na krivična djela mogu koristiti kao politički argument, bez preuzimanja odgovornosti koja iz takvih tvrdnji proizlazi“.

„Iznošenjem “informacija” o navodnom izvođenju pripadnika kriminalnih grupa iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, njihovom maskiranju, korišćenju kao provokatora, naoružavanju, kao i o navodnom tempiranju uslovnih otpusta u vrijeme policijskih operacija i njihovom dodjeljivanju određenim licima, direktor Policije je, ukoliko su takve tvrdnje tačne, bio dužan da bez odlaganja o njima obavijesti nadležno državno tužilaštvo i dostavi sve raspoložive podatke i dokaze, u skladu sa zakonskom obavezom prijavljivanja krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti. Izostankom bilo kakve inicijative prema nadležnom tužilaštvu, direktor Policije je propustio da postupi u skladu sa svojom osnovnom službenom obavezom, pa se ne radi samo o etičkom prekršaju, već o institucionalno opasnom ponašanju, jer se stvara presedan da se saznanja o mogućim teškim krivičnim djelima ne procesuiraju kroz nadležne institucije, već se koriste u javnim i političkim nastupima, bez ikakve pravne odgovornosti“, istakao je Radulović.

Posebno je, kaže, važno naglasiti da u konkretnom slučaju direktor Policije nije nastupao kao zvanični predstavnik Policije u smislu iznošenja institucionalnih stavova, već je nastupao u okviru skupštinske rasprave o davanju mišljenja za njegov izbor na funkciju direktora Policije. 

„U tom kontekstu, iznošenje teških, nepotvrđenih i nedokumentovanih optužbi pred zakonodavnim domom predstavlja dodatno problematično postupanje, jer se Skupštini Crne Gore, kao najvišem zakonodavnom organu, sugerišu navodne nezakonitosti i zloupotrebe bez ikakvog formalnog procesa, dokaza ili prethodnog obraćanja nadležnim organima. Takvo ponašanje stvara utisak da se ozbiljne optužbe koriste kao sredstvo lične promocije i jačanja sopstvene pozicije u postupku izbora, umjesto da budu predmet hitnog i odgovornog institucionalnog djelovanja“, naveo je Radulović i dodao da setime ne samo narušava povjerenje poslanika u istinitost i pouzdanost iznesenih informacija, već se i direktno podriva princip podjele vlasti i vladavine prava.

„Opisani nastup je, upravo zbog toga što nije imao karakter zvaničnog predstavljanja Policije, dodatno suprotan članu 9. stav 3. Kodeksa policijske etike, koji zabranjuje iznošenje podataka iz djelokruga Policije ili radnog mjesta policijskog službenika u javnim nastupima koji mogu narušiti ugled Policije i povjerenje građana u njen rad. U kombinaciji sa povredom člana 6. Kodeksa, ovakvo ponašanje prevazilazi okvire pojedinačnog etičkog propusta i ukazuje na ozbiljan problem u shvatanju institucionalne odgovornosti funkcije direktora Policije. Sve navedeno dodatno potvrđuje potrebu da Etički odbor ovo ponašanje cijeni sa posebnom pažnjom, imajući u vidu njegove potencijalno štetne posljedice po funkcionisanje institucija, povjerenje javnosti i zakonitost postupanja. Istovremeno, ponašanje direktora Policije u produženom trajanju ukazuje na tešku povredu Kodeksa policijske etike i dodatno potvrđuje obrazac neodgovornog i neetičkog ponašanja u javnim nastupima, koje je nespojivo sa funkcijom direktora Policije i standardima profesionalne i zakonite policijske službe“, zaključio je Radulović.